Да разговарамо о моралу

За власт има једноставан лек - гвоздена метла (кад треба). Има и она митска "кука и мотика", али да сад не образлажем - никако бре да се дигне... Милсим кука... и мотика ;)
Мало је компликованије оно питање да "апсолутна власт апсолутно квари". Мислим да можемо говорити само о тенденцији ка апсолутној власти - апсолутном злу. Немојмо се заваравати, то што је нама неко апсолутно зао (а не бих одрицао да Америка то јесте према нама, у извесном смислу). Не мора да буде зао свакоме. Конкретно, ја ни у лудилу не бих Албанца уверавао да су њему Амери лоши. Међутим, хипотетички да Америка има апсолутну власт (а то значи да ми практично будемо ништа), онда је Америка зла и том Албанцу. Но ипак, Срби и још неки надам се да неће дозволити да практично нестану, да би Америка имала ту прилику. Боље они него ми...
Слично се може говорити и о архетипу зла, рецимо Хитлеру. За румунске историчаре његов савезник Антоанеску није апсолутно лош. Зато што је наметнути савез са Немачком могао бити разумљив. Манерхајм који је углавном био Хитлеров савезник, а једно време и ратовао против њега (и задржао власт у поратној Финској) уопште није неко кога Финци сматају лошим. Зато што је за њих било горе једно друго зло.
И тако даље... Реченица да апсолутна власт апсолутно квари се може узети само релативно, просто јер не знамо за такву власт.

mislio sam na pojedinca ne toliko kao arhetip jer znamo ipak ko jedini ima moc da bude najvisi arhetip i kome ustrojstvo nije definisano hriscanskim nacelima da ga ne prizivam... ali da ne sirim. primer sa usa je zanimljiv jer u istoriji imamo cesto terminologiju "osovine" a ja kazem zla, a ako je nesto osovina ona ne moze biti sekundarnog karaktera kao npr. homokinetika ili balans stangla. uvek su najveci osovine svega a mali mogu biti samo deo te masinerije koje ce veliki vuci na bilo koju stranu oni zazele. mozda je vreme u kome zivimo amoralnije od bilo kog drugog u istoriji jer npr. seksualnih bahanalija, izvitoperenosti ili politickih igara gde su nevini kolateral bilo je u istoriji mnogo puta do sad...ali nikad kao sad nije bilo toliko licemerja i ukazivanja na "ispravan" put kojim ta osovina grabi na putu totalitarizma i unistenja svega sto gradi onaj humanisticki princip u ljudima. zato sam nekako oporog ukusa koliko ta laz koja se plasira kao najsvetija istina, a vecina zna da je laz jer zivimo u dobu kad mozemo imati slobodu izbora informacija koje primamo, plasira se po pravilu kao dogma. to izaziva u svakom pojedincu neku manju ili vecu formu sizofrenije a na kolektivnom globalnom nivou to moze biti jako opasno pre svega po ljudsku rasu. mozda je po buducnost sveta bolje da covek ne prima sadrzaje koje selektivno razume ili jos gore previse dobro razume.
 
Da malo oživimo temu.
Šta mislite o etičkom stavu iznetom u mom potpisu ;)

ccc.. da znas :lol: mala digresija ovaj tvoj potpis, ne znam zasto me podseca na laznu ljubav ono tipa grom iz vedra neba.. npr. imas zenu kojoj je smorno dosadno a osecajna je ko noga od stola te poveruje da je zaljubljena u nekoga do smrti... pa onda onaj ponos sto je konacno nasla uzbudjenje duse za kojim je mastovito jurila ceo svoj yebeni zivot..a kada dodje sutradan :lol: prc... nema mesta za hide in i nacina da izbegne osobu koju je tog dana obNozavala ko sto bi rekla uvaZena gdjica kuca sa ljisa :lol:

niko nikog ne procisti ali jedino ljudi od duha umeju da uoce vaki tip ljubavi... naravno ovo vazi i za fizikaliju koja je po prirodi svoga zanosa uvek prljavstina ako je lisena cistote onog sanjarenja u nemiru...

ybg mozda sam malko dao vise al mene tako asociralo al ja sam atipican jer ni mensin test nisam resio sa vise od 80 :lol:
 
Uh, kako pogodi moju trenutnu situaciju!:eek:
Samo što u mom slučaju nije gospođa našla nego ja, i nisam našao nego ponovo pronašao (kao što kažu bilo šta možemo samo ponovo otkriti), a kako ništa nema od toga za sada, nateralo me na razmišljanje. Što će reći, nasuprot emotivnom puritanizmu Kara Šejtana, preljuba može biti dobra da otkriješ šta u vezi ne funkcioniše, pa onda da se popravlja ili baca, po cenu samoće... Recimo tako.:cool:
 
Uh, kako pogodi moju trenutnu situaciju!:eek:
Samo što u mom slučaju nije gospođa našla nego ja, i nisam našao nego ponovo pronašao (kao što kažu bilo šta možemo samo ponovo otkriti), a kako ništa nema od toga za sada, nateralo me na razmišljanje. Što će reći, nasuprot emotivnom puritanizmu Kara Šejtana, preljuba može biti dobra da otkriješ šta u vezi ne funkcioniše, pa onda da se popravlja ili baca, po cenu samoće... Recimo tako.:cool:

eh da... zaboravih da kazem da to isto vazi i za nas slabiji pol, al' sam izgleda namerno smetno s' uma posto sam male chauvinist pig :lol:
 
Tvoj potpis, odnsno Budine reči važile bi za čoveka na pustom ostrvu. U realnim okolnostima čistota, kao i čistoća čoveka zavise i od okoline.
Tako, eto, mislim ja. I da se nisi usudio da opet citiraš nekog ko je tako mislio pre mene! :mrgreen:

Nema šta da citiram, mnogi tako misle.
I ja u izvesnoj meri.
Samo, svako u sebi ima različite stvari, pokupio ih je ko zna gde (karma, genetika, vaspitanje, ulica, mediji...). E sad, ako je sudbina da iz tog gemišta izvučeš šta valja, to ćeš ipak sam učiniti.
Mislim, slabo tu rituali pomažu - to je bila osnova Budinih reči, mada se kroz tu prizmu može gledati i... jedna druga religija ;)
 
"Matematičke istine" ne postoje u prirodi. "Matemaitke istine" su samo naša aproksimacija onoga što postoji ili onoga što zamislimo.
Recimo, nigde realno ne postoji ravan.

PS Naš moral je takav jer smo mi takvi. Zamisli koliko bi ljudski moral bio drugačiji da žene osećaju potrebu za seksom svake drug godine poo dva dana. :lol:
Znači, ako je moral bio unapred zacrtan, onda smo i mi ovakvi unapred bili zacrtani. Nema apsolutnog morala.
 
Samo, svako u sebi ima različite stvari, pokupio ih je ko zna gde (karma, genetika, vaspitanje, ulica, mediji...). E sad, ako je sudbina da iz tog gemišta izvučeš šta valja, to ćeš ipak sam učiniti.
Mislim, slabo tu rituali pomažu - to je bila osnova Budinih reči, mada se kroz tu prizmu može gledati i... jedna druga religija ;)

savrseno receno kolega
 
Uh, kako pogodi moju trenutnu situaciju!:eek:
Samo što u mom slučaju nije gospođa našla nego ja, i nisam našao nego ponovo pronašao (kao što kažu bilo šta možemo samo ponovo otkriti), a kako ništa nema od toga za sada, nateralo me na razmišljanje. Što će reći, nasuprot emotivnom puritanizmu Kara Šejtana, preljuba može biti dobra da otkriješ šta u vezi ne funkcioniše, pa onda da se popravlja ili baca, po cenu samoće... Recimo tako.:cool:
recimo da do preljube ne bi ni doslo do je u vezi sve funkcionisalo... pitanje je ljudske sujete hoce li sebi priznati da nesto nije stimalo i pokusati da resi problem sve i da je problem u njemu samom ili ce izabrati laksi put i optuziti drugu stranu. mene interesuje ako druga strana predje preko preljube, da li je u pitanju ljubav, ako tako nesto za ceo zivot uopste postoji, ili tolerancija, ili kompromis ( da ti vratim :lol:)...ili mozda mazohizam :lol:? a sto se tice potpisa, moje shvatanje je bukvalno, svaki covek je sebi najbolje polaziste, saputnik i odrediste. mozda ne bas najbolje receno ali tako nekako...
 
Ма ја мислим да је најбоље да друга страна не сазна, и сва је прилика да тако и буде (узгред, ја лично никад не проверавам, што не знам и боље да не знам). Е стварно ми је мољење опроштаја нешто много бедно.
А да нешто није функционисало факат је да прељубе не би ни било. Мислим, слабо ко може тек тако рећи - е овде нешто не иде, бићу сам. Узгред, мушкарци су ту много слабији од жена, према ономе што знам.
 
a mislis da ce preljuba za koju se ne sazna resiti probleme u vezi? to vodi zacaranom krug. ni ja ne volim da kopam sto se nekad protumaci kao nezainteresovanost, prestanak ljubavi sa moje strane...a ja tolerantna ebt :lol:
kako mislis mukarci su slabiji u smislu da olako okrecu ledja ako dodje do problema? iz mog iskustva nije tako...
 
Ништа не може решити све проблеме, то је бар јасно
(надам се)...
Хтео сам рећи да су мушкарци слабији по питању самоће, живота насамо. Осим оних који не напусте мамицу, па им тако није лоше, шатро момачки.
Мада има и девојака које не могу без дечка, има оних које такође никако да се се осамостале, што значи ипак оставе своје (а то пише и у светим књигама да тако треба)... Ма има свега.
Иначе, живот је борба, неће ти други решити проблеме.
 
Ништа не може решити све проблеме, то је бар јасно
(надам се)...
Хтео сам рећи да су мушкарци слабији по питању самоће, живота насамо. Осим оних који не напусте мамицу, па им тако није лоше, шатро момачки.
Мада има и девојака које не могу без дечка, има оних које такође никако да се се осамостале, што значи ипак оставе своје (а то пише и у светим књигама да тако треба)... Ма има свега.
Иначе, живот је борба, неће ти други решити проблеме.

to i ja kazem....jedno pitanjce...spamujem ti temu, izvini, ali sam si pomenuo preljubu pa sad otrpi :lol: ako dodje do preljube i prevarena strana automatski prekine vezu i okrene ledja, znaci li to da takva osoba nije borac? a opet ostane u vezi i predje preko svega sa rizikom da ga druga strana shvati kao nekog sa kim moze kako hoce...onda je ta osoba borac ili budala? kao sto si rekao ima svega i ovo moze da se posmatra sa vise strana...a da se vratim na temu, koji od ova dva slucaja je "moralniji"?
e bas bih volela da cujem i hriscanski odgovor :D
 
Poslednja izmena:
to i ja kazem....jedno pitanjce...spamujem ti temu, izvini, ali sam si pomenuo preljubu pa sad otrpi :lol: ako dodje do preljube i prevarena strana automatski prekine vezu i okrene ledja, znaci li to da takva osoba nije borac? a opet ostane u vezi i predje preko svega sa rizikom da ispadne majmun...onda je ta osoba borac ili budala?

Не замерам на спаму, само бојим се да на ова питања немам одговора.
Чак ми се чини да општег одговора нема.
"Све срећне породице личе једна на другу, свака је несрећна на свој начин"
А опет, каква ли је то (само спољна?) срећа која делује униформно...:think:
 
recimo da do preljube ne bi ni doslo do je u vezi sve funkcionisalo... pitanje je ljudske sujete hoce li sebi priznati da nesto nije stimalo i pokusati da resi problem sve i da je problem u njemu samom ili ce izabrati laksi put i optuziti drugu stranu. mene interesuje ako druga strana predje preko preljube, da li je u pitanju ljubav, ako tako nesto za ceo zivot uopste postoji, ili tolerancija, ili kompromis ( da ti vratim :lol:)...ili mozda mazohizam :lol:? a sto se tice potpisa, moje shvatanje je bukvalno, svaki covek je sebi najbolje polaziste, saputnik i odrediste. mozda ne bas najbolje receno ali tako nekako...
A ,sto se tice mog potpisa , nije namjenjen ovim nasim lokalnim talibanima , mada mislim da ih pomalo nervira ! HE HE :mrgreen:
 
Не замерам на спаму, само бојим се да на ова питања немам одговора.
Чак ми се чини да општег одговора нема.
"Све срећне породице личе једна на другу, свака је несрећна на свој начин"
А опет, каква ли је то (само спољна?) срећа која делује униформно...:think:

lazna? ali opet da li je u redu svoje porodicne probleme iznositi javno? ako je neko srecan samo spolja znaci da svoje probleme zadrzava za sebe. a iskreno kakvu bi vajdu imao od razglabanja o svojim problemima sa svima, kad lepo kazes - nece ti drugi resiti probleme?
 
Сад, то што је Толстојевски (ех, ти руски класици) рекао, ценим да се односи на ситуацију када се проблеми не могу сакрити, ма колико се трудио. Ту онај спољни буржоаски привид више не помаже. Рецимо, роман "Коцкар", писан из властитог искуства аутора.
Што се тиче обраћања другом, човек кад нешто говори и сам себе слуша. Тако може доћи сам до неког сазнања. Сад, постоји неко мишљење о људима који причају сами са собом, па онда можеш причати тако са Богом, свештеником, психићем, пријатељем најзад... или као Црна Гуја ономад са својим мачком :)
 
:) eh tolstojevski...nisam uopste imala u vidu ruske klasike kad si upotrebio citat vec iskljucivo kako taj citat izgleda primenjen na danasnje drustvu. a drugi deo posta odvodi do necega na jednoj drugoj temi gde je molitva u stvari obracanje sebi, znaci pricanje sa bogom, tj sa sobom. pa da mozda tako i moze da se dodje do nekog resenja, pod uslovom da pod pojam bog podrazumevas sebe, pa trazeci pomoc od njega u stvari trazis odgovore u samom sebi. a to meni opet govori da ljudi koji se obracaju nekom tamo bogu, a ne sebi nisu borci :) ovo sam trebala pisati na toj temi, opet spamujem ebg :aha:
 
:) eh tolstojevski...nisam uopste imala u vidu ruske klasike kad si upotrebio citat vec iskljucivo kako taj citat izgleda primenjen na danasnje drustvu. a drugi deo posta odvodi do necega na jednoj drugoj temi gde je molitva u stvari obracanje sebi, znaci pricanje sa bogom, tj sa sobom. pa da mozda tako i moze da se dodje do nekog resenja, pod uslovom da pod pojam bog podrazumevas sebe, pa trazeci pomoc od njega u stvari trazis odgovore u samom sebi. a to meni opet govori da ljudi koji se obracaju nekom tamo bogu, a ne sebi nisu borci :) ovo sam trebala pisati na toj temi, opet spamujem ebg :aha:

Браво!
И што ниси писала тамо, мада би одговор неких овдашњих "бораца" био сасвим предвидљив.:roll: А можда нас и овде "просветле" (истина, нешто су утихнули:whistling:)
Спам није проблем, док није безобразан:mrgreen:

п.с. Мислим на оне којима је Бог само спољни ауторетет;)
 

Back
Top