Da li znate da li ste Hrvat?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
OK. svasta se tu napisalo,ali niko od hrvata ne rece prezime,ne znam zasto vas to muci.Da li ste sigurni da ste hrvatskog porjekla ili ne,manite se vi nas Srba,ova tema je vama posvecena,a niko ne rece nista konkretno o svom porjeklu.Jedan rece da je rodjeni hrvat,ali sta su njegovi otac i djed bili.Ocigledno da mnogi od vas znaju svoje porjeklo,ali ne smiju pred ostalim hrvatima da priznaju.Najgore je kad bjezis od istine!
 
To je bilo tako zato jer je seljak katolik na tom području boravio od pamtivijeka, a seljak Srbin je ovamo došao bježeći od nevolje i da bi opstao, morao je njegovati svoj nacionalni identitet. A u tome mu je pomagalo i pravoslavlje.
Katolici nisu imali veliku potrebu da se nacionalno opredjeljuju.
Drugi razlog je što je Hrvatska bila u sastavu AU monarhije pod nazivom Trojedna kraljevina Slavonije, Hrvatske i Dalmacije. Zato su se stanovnici određenih "regija" izjašnjavali kao Slavonci (ili Šokci), Dalmatinci i Hrvati.
To ne znači da su dio drugih nacionalnih korpusa, nego svi zajedno čine hrvatski nacionalni korpus.

Većina Katolika su takođe doseljenici - sa vlaškim statusom.Starinci su se poturčili ili otišli na na sjeverozapad.

Da su Šokci,Bunjevci i ostali štokavci bili Hrvati oni bi se tako i nazivali. Valjda ti je jasno da se radi o različitim narodima koji su vještački objedinjeni.Da nije srpskog književnog jezika teško bi ste se međusobno sporazumijevali.
 
"Anali" franackog hronicara Einhard-a, IX vijek

Izvor stariji od Porfirogenita vise od sto godina, franackog hronicara Ajnharda. On u svojim Analima opisuje i ustanak panonskog kneza Ljudevita (818-823). U tom svom djelu, za nasu istoriju dragocijenom, Ajnhard na jednom mjestu kaze kako je Ljudevit jednom prilikom pobjegao iz Siska i otisao medju Srbe. Po svemu sudeci Srbi su tada zivjeli negde u predelu Une, cak mozda i zapadno od nje, sasvim vjerovatno na podrucju danasnje Like.

"Liudevitus Siscia civitate relicta, ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatie partem obtinere dicitur, fugiendo se contulit" , sto odgovara: [Ljudevit (knez donje Panonije 822. - prim. CafeHome) ostavivisi grad Sisak, pobijeze k Srbima, za koji se narod veli, da posjeduje veliki dio Dalmacije).

To nije istina.
U tim analima se uopće ne spominju Srbi nego je Sorabo toponimski naziv i nema veze sa Srbima.
U to vrjieme je vladar Dalmacije osim Bizanta bio i hrvatski knez Borna.
Samo malo uključi mozak, pa ćeš vidjeti na kakvu si glupost nasjeo i povjerovao joj.
 
Ustartu imaš pogrešan stav.
Ti poznaješ desetak Hrvata koje je neko izmanipulirao i slagao da su im preci bili Srbi.
Jer je i te neuke pretke netko tako slagao.
Nikad srpska nacija nije postojala zapadno od Drine. A ne postoji ni danas.
Ovi posrbljeni Vlaji (politički posrbljeni naravno) nemaju veze sa Srbima.

:klap::klap::klap::rotf::rotf::rotf::hahaha::hahaha::hahaha:
Ti bi na Havardu (odsek istorija) , garant proshao kao najistaknutiji chistach klozeta !!!
 
Većina Katolika su takođe doseljenici - sa vlaškim statusom.Starinci su se poturčili ili otišli na na sjeverozapad.

Da su Šokci,Bunjevci i ostali štokavci bili Hrvati oni bi se tako i nazivali. Valjda ti je jasno da se radi o različitim narodima koji su vještački objedinjeni.Da nije srpskog književnog jezika teško bi ste se međusobno sporazumijevali.

Nisu to nikakvi različiti narodi.
To su grane (plemena) jednoga, hrvatskog naroda.
Ti možeš trabunjati gluposti do besvjesti, što se mene tiče.
Srpska književnost je do Vuka Karadžića koristila slavenosrpski jezik, križanac ruskocrkvenoga i govornoga jezika vojvođanskih građanskih klasa, na kojem je već postojala nezanemariva književna produkcija, i čiji su protagonisti (Milovan Vidaković, Miloš Svetić), uz potporu patrijarha Stracimirovića, bili glavni Vukovi protivnici.
Dok se istovremeno hrvatski jezik koristio stalno u srednjovjekovnoj i novovjekovnoj hrvatskoj književnosti.
Tako da činjenice govore protiv tvojih "teorija" i falsifikata. :bye:
 
Savremeni izveštaji donose dosta pojedinosti o tom, kako je u XVII veku katoličko stanovništvo osetno nazadovalo u unutrašnjosti Turske, i to manje u korist islama koliko u korist pravoslavlja. Sima Milutinović izneo je u svojoj Istoriji Crne Gore, da je cetinjski vladika Ruvim preveo u pravoslavlje Kuče, Drekaloviće i Bratonožiće. Ruvim je bio savremenik Pajsijev i sedeo je dugo na vladičanskoj stolici. Njegovu aktivnost potvrđuju i rimski izveštaji.

Među Bjelopavlićima bilo je 1633. god. svega još 200 katoličkih kuća, a 1635. god. među Zetom i Moračom broj katoličkih duša nije prelazio mnogo preko hiljade. Piperi, koji su još 1610. god. smatrani skoro svi kao katolici, postali su isto većim delom pravoslavni.

U Popovu do 1627. god. od 12 crkava katoličkih 7 je prešlo u pravoslavne ruke; sličnih pojava je bilo i u okolini Trebinja. Ima isto tako vesti o prelasku katolika u pravoslavlje u Sremu, oko Rume i Mitrovice. Glavni razlog za to bio je taj, što katoličko više sveštenstvo u većini nije smelo da živi pod Turcima, nego se zadržavalo mahom u susednim hrišćanskim zemljama. Mnogo izveštaja govori o tom, kako puk po više godina nije video sveštenika među sobom. A bez neposrednog nadzora i stalnog održavanja veza stvari su prirodno morale ići na gore. Bosanski franjevci, koji su inače snosili sve tegobe sa svojim narodom, nisu van bosanskog područja bili rado viđeni, a i njihovom ponašanju u Bosni stavljali su papski vizitatori teške prekore.




http://www.rastko.rs/rastko-bl/istorija/corovic/istorija/6_6_l.html



Što se tiče porijekla,u našim krajevima su vođene matične knjige rođenih i umrlih.Vođenja matičnih knjiga uređeno je na Tridentskom koncilu, održanom s prekidima od 1545 do 1563.
Za vrijeme vladavine Marije Terezije (1740-1780) uvedeno popisivanje stanovništva.
 
Nisu to nikakvi različiti narodi.
To su grane (plemena) jednoga, hrvatskog naroda.
Ti možeš trabunjati gluposti do besvjesti, što se mene tiče.
Srpska književnost je do Vuka Karadžića koristila slavenosrpski jezik, križanac ruskocrkvenoga i govornoga jezika vojvođanskih građanskih klasa, na kojem je već postojala nezanemariva književna produkcija, i čiji su protagonisti (Milovan Vidaković, Miloš Svetić), uz potporu patrijarha Stracimirovića, bili glavni Vukovi protivnici.
Dok se istovremeno hrvatski jezik koristio stalno u srednjovjekovnoj i novovjekovnoj hrvatskoj književnosti.
Tako da činjenice govore protiv tvojih "teorija" i falsifikata. :bye:

Шта је, друже Љубо, бираш постове на које ћеш одговорати!? Шкакљиве прескачеш!
Кад погледам колико си тврдоглав, све ми је јасније да си прави Србин! Сад се код нове сабраће мораш и доказивати. Жалосно је то, жалосно. У своје српско поријекло бих чак могао и посумњати али у твоје-ни у ком случају. Мора да ти је предак неки Србин трговац који се населио у Дубровник. Само у Срби Херцеговци тако задрти, та им се карактеристика задржала до данашњих дана.
 
To nije istina.
U tim analima se uopće ne spominju Srbi nego je Sorabo toponimski naziv i nema veze sa Srbima.
U to vrjieme je vladar Dalmacije osim Bizanta bio i hrvatski knez Borna.
Samo malo uključi mozak, pa ćeš vidjeti na kakvu si glupost nasjeo i povjerovao joj.

U Austro-Ugarskoj prema podacima iz popisa stanovništva od 31. prosinca 1910. godine,
za Dalmaciju govorni jezik je hrvatski (96,2 %) / talijanski (2,8 %)

Pa dobro ako imate toliku tradiciju i kulturu kako tek 10.4.1941. prvi put formirate drzavu zlocinacku NDH ?
Pre toga nije bilo opipljivih dokaza da je Hrvatska funkcionisala na prostoru Balkana kao samostalna drzava.
 
Pa dobro ako imate toliku tradiciju i kulturu kako tek 10.4.1941. prvi put formirate drzavu zlocinacku NDH ?
Pre toga nije bilo opipljivih dokaza da je Hrvatska funkcionisala na prostoru Balkana kao samostalna drzava.

Meni uopšte ne bi smetalo to što oni ubrzano fabrikuju svoju 'hiljadutisućlećnu povjest' da to nekako, baš uvek nije na račun naše istorije, kulture i tradicije.
Strašno.
 
Nisu to nikakvi različiti narodi.
To su grane (plemena) jednoga, hrvatskog naroda.
Ti možeš trabunjati gluposti do besvjesti, što se mene tiče.
Srpska književnost je do Vuka Karadžića koristila slavenosrpski jezik, križanac ruskocrkvenoga i govornoga jezika vojvođanskih građanskih klasa, na kojem je već postojala nezanemariva književna produkcija, i čiji su protagonisti (Milovan Vidaković, Miloš Svetić), uz potporu patrijarha Stracimirovića, bili glavni Vukovi protivnici.
Dok se istovremeno hrvatski jezik koristio stalno u srednjovjekovnoj i novovjekovnoj hrvatskoj književnosti.
Tako da činjenice govore protiv tvojih "teorija" i falsifikata. :bye:

Vre i svoj jezik zabit Horvati
hote ter drugi narod postati;
vnogi vre narod sam svoj zameće
sram ga jak stranjski: „Horvat“ reče.
Sam proti jel ne štuje
i svak slepec sam sebe truje.
Nek gaj rasteplen reći po svetu
kad je već istom znano detetu,
da se ne pozna već Horvatica,
Misleć rođena da je Nemica.
Nut vse vu stranjski se nije vre gine
za svu mater niš se ne brine.
 
Pre toga nije bilo opipljivih dokaza da je Hrvatska funkcionisala na prostoru Balkana kao samostalna drzava.
Pre toga američka ekonomija nije bila toliko trula kao danas i nisu morali da u svakom delu Sveta imaju faktore nestabilnosti koji bi po potrebi bili gurani da izazivaju regionalne ratove.U te svrhe su Ameri napravili heterogene protektorat državice kao što su na Balkanu BiH,Makedonija,Hrvatska i oteta američka protektorat mafijaška baza Kosovo.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top