Apsolutno to ne radim. Zato što ne bih volela da neko radi meni. Nemam šta da krijem. Valjda ljude posmatram shodno prema sebi. Kao i ovi drugi, jel te, što mute...
Šta znam, mislim da sve to ruši negde dostojanstvo. Ruši integritet.
Ako neko nešto hoće, brate mili, niti ti to možeš zaustaviti, pa što bi se onda kao čovek ponižavao, burlao, gledao, ne daj Bože pratio...svašta.
Hoću da kažem, da zrele, odgovorne i pametne ličnosti to ne rade. Ne povređuju. Kada je kraj, kada te neko više ne voli, sedne se normalno i porazgovara, daj da se civilizovano i ljudski raziđemo.
Mislim, ljudi moji...oseti se to odmah...kada nešto nije na dobrim nogama. Kada neko nešto muljavi. Svako normalan to primeti. A, ako je već neko mentol, zbog čega da se spuštaš sa njegov nivo.
Jednom u životu, sma samo pustila da vidim, dokle će...Dokle će da ide. U lažima. Sa muljavštinom. Čisto da vidim, za kolikog me idiota smatrao.
Pa, meni bi bilo ispod časti, da ja kao u filmovima iskačem ipod nekog grma, da ja tu, kao neka opsesivna glupača pratim nečija kretanje, pisanje, šta radi i sa kim se domunđava. A, ne.........Ne, ne. Zato što znam šta ja jesam osećala, zato što se ja nikoga nisam stidela. zato što ej svaki do jednog upoznao moju porodicu. Bližu rodbinu.
Baš iz tog razloga, ne bih nikada. Jer ja nisam kao druge sve. Što su kroz njegov život prolazile. Što kroz život taj , prolaziće.
Barem po tome, mene upamtiće.
