Neka hvala, ne postoje "moji" u biološko-antropološkom smislu.
"Moje / moje" riječ je koju koristim isključivo za stvari kojima mogu slobodno raspolagati, recimo "moj novac", "moja kuća", "moj auto" i sl.
OK, za rodbinu redovito kažem "moj ćaća", "moja mater", "moj bratić", ali kada im se direktno obraćam, to uglavnom bude neki nadimak, da se ne približimo previše, zbog toga što smo i ovako previše bliski.
Recimo, ćaća je Petar, ali ja ga redovito oslovljavam s "Perune", "Perune gromovniče" i sl.
Vodim se pravilima srednjovijekovnog renesansnog plemstva - što je rod bliži, to je nožina duža. OK, možda to tada nisu zapisali, ali je zaključak koji sam iz svega toga izvukao.
OK, karikiram, ali stvarno ne znam da li postoji osoba na kugli zemaljskoj, za koju bi bio siguran, da me neće zajebati.