Da li su kajkavci Hrvati ili zaseban narod?

1758877218685.png
 
Dubrovcani bi upotrebljavali ove pisare i ponekad kada bi trebalo napisati i neku povelju za Bosanske vladare ili kada je trebalo izvrsiti prijepis originala,za potrebe Dubrovackog arhiva. Takodjer,ovi pisari iz Srbije su bili zaposljavani i na dvorovima Bosanskih vladara, prvenstveno zbog stalne prepiske Bosne sa Dubrovnikom. Dakle kroz tu vezu sa Dubrovnikom i potrebe Bosanskih vladara za korespodencijom sa Dubrovcanima, ovi pisari bivaju zaposljavani i u Bosni, i nije nikakvo cudo da se je moglo desiti da pismo ili cak i jezik kojim pisu nazovu "srpskim".
I sad ti zamisli nekog vladara koji plati nekom da nesto napiše, i on napiše da je srpski jezik, a taj vladar priča nekim drugim jezikom... Šta misliš da li bi taj pisar to preživeo?
 
Kako znaš da je zauzeo Hum i Travuniju? 'Zauzeo' je Duklju tako što je poobarao gradove koje drže Grci.
Pa ako je ta izjava citirana iz nekog članka onda pitanje nije za mene :D

I sad ti zamisli nekog vladara koji plati nekom da nesto napiše, i on napiše da je srpski jezik, a taj vladar priča nekim drugim jezikom... Šta misliš da li bi taj pisar to preživeo?
On ne govori o jeziku nego o pismu jer se naziv ćirilica nije koristia(koliko meni poznato).
 
Na pitanje „Da li su kajkavci Hrvati ili zaseban narod?“ ja bih rekao da uopšte nije poenta u tome da li jesu ili nisu – jer je sama ideja „naroda“ iluzija i ljudski konstrukt.

Narodi ne postoje u prirodnom smislu. To su samo dogovorene priče, izmišljeni identiteti koje ljudi koriste da se grupišu, da se razlikuju jedni od drugih i da opravdavaju svoje granice, osvajanja i teritorije. Planeta Zemlja ne zna šta je Hrvat, šta je Srbin, šta je Nemac ili Kinez. Planeta ne zna za „kajkavce“ niti za bilo koju drugu podelu. Sve što Zemlja zna jeste da na njoj žive bića od krvi, mesa, vode i kostiju, koja dišu isti vazduh i hodaju istim tlom.

Mi smo svi isti – ljudska bića sa istom anatomijom i istim potrebama. Koža može biti svetlija ili tamnija, jezik različit, običaji drugačiji, ali ispod svega toga – svako ima skelet, krv, srce, mozak i dušu. Sve razlike koje ljudi naglašavaju postoje samo u našim glavama, a priroda ih ne priznaje.

Kada se kaže „ovaj narod ima pravo na tu teritoriju“, to je zapravo nasilna laž. Zemlja pripada svima jednako i nikome posebno. Ona je stara milijardama godina i postojala je pre svih naših „nacija“, „država“ i „naroda“. Sve te podele su nastale da bi neki ljudi vladali drugima, da bi se ljudi svađali i ratovali, da bi se kroz ideologije i nacionalizam održavale granice i moć.

Zato je pitanje „da li su kajkavci Hrvati ili poseban narod?“ zapravo pogrešno postavljeno. Oni su ljudi. Ni više ni manje. A ljudi ne mogu posedovati planetu. Planetarne šume, reke, planine i more nisu hrvatske, srpske, nemačke ili kineske – one su samo ono što jesu: priroda.

Dokle god budemo robovali tim izmišljenim konstrukcijama „naroda“ i „granica“, bićemo slepi za suštinu:
svi smo jednaki, svi smo prolazni i niko nema veće pravo na ovu planetu od drugoga.

Нисмо сви једнаки, ни двојица нема истих.
Али да смо браћа је истина, то је математички лако показати (то сам већ радио овде на форуму).

Дакле треба да смо свесни свог заједничког порекла,
али не можемо блентаво то констатовати и - стати.

И у спорту да би напредовали направисмо клубове, лиге, репрезентације ...

Најлакше је то схватити преко припадности некој фирми.
Једна група људи ради у некој фабрици,
нешто производи и мора то да пласира на тржиште да би зарадила за сопствени живот.

И ту почиње осећање припадности,
тимског делања и заједништва у успеху или пропасти на тржишту.

Фабрика се зове рецимо "РАД",
па се запослени који очигледно имају исти интерес и начин преживљавања зову "Радовци".

Исто је тако и бити припадник неког града, регије, државе.

Држављани Србије се зову Срби,
и ако су паметни схватају да имају заједничке интересе које треба бранити и промовисати по свету.
 
Нисмо сви једнаки, ни двојица нема истих.
Али да смо браћа је истина, то је математички лако показати (то сам већ радио овде на форуму).

Дакле треба да смо свесни свог заједничког порекла,
али не можемо блентаво то констатовати и - стати.

И у спорту да би напредовали направисмо клубове, лиге, репрезентације ...

Најлакше је то схватити преко припадности некој фирми.
Једна група људи ради у некој фабрици,
нешто производи и мора то да пласира на тржиште да би зарадила за сопствени живот.

И ту почиње осећање припадности,
тимског делања и заједништва у успеху или пропасти на тржишту.

Фабрика се зове рецимо "РАД",
па се запослени који очигледно имају исти интерес и начин преживљавања зову "Радовци".

Исто је тако и бити припадник неког града, регије, државе.

Држављани Србије се зову Срби,
и ако су паметни схватају да имају заједничке интересе које треба бранити и промовисати по свету.
Možeš da se zoveš srbin zbog kulture i jezika ali nemaš pravo na teritoriju i granicu da postavljaš jer je planeta zajednička, razumeš?
 
Čakavci kažu da su čakavski i kajkavski dva rođena brata. Čakavski je zapadnoslavenski govor, kao i kajkavski, a štokavski je južnoslavenski.
Brojni srednjovjekovni izvori kao i kasniji izvori iz 16. stoljeća, 17. stoljeća, 18. stoljeća, 19. stoljeća kako strani tako i domaći su bez prestanka u kontinuitetu cilo to vrime spominjali hrvatski narod, hrvatski jezik, hrvatsku zemlju, hrvatsko more, hrvatsku državu, hrvatske knezove, hrvatske kraljeve, hrvatske banove, katoličku viru u Lici, Bukovici, Ravnim kotarima, Dalmatinskoj zagori, dolini Neretve, Dubrovniku, Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori. Znači možeš samo sanjati da su ti ljudi srpskog pravoslavnog porijekla. Nabrojat ću neke od tih mnogih izvora koji su to tvrdili. To su bili razni fratari, biskupi, isusovci, begovi, kroničari, povjesničari, kartografi, geografi, etnografi, putopisci, ljetopisci, književnici, pravnici, profesori, na primjer: Konstantin VII. Porfirogenet, papa Leon VI., Pop Dukljanin, Muhamed Al-Idrisi, Ivan Skilica, Ivan Zonara, Mihajlo Devolski, Nikita Honijat Akominat, Muhamed Al-Idrisi, Andrea Dandolo, Flavio Biondo, Richard Guylford, Conrad Grunenberg, Arnold von Harff, Bernhard von Breidenbach, Peter Rindfleisch, Johann von Solms, Antonio Burgio, Gelibolulu Mustafa Aali, Evlija Čelebija, Petar Andrejevič Tolstoj, Malkoč-beg Dugalić, Markantun de Dominis, Tadija Milinić, Dominik Andrijašević, Grga Andrijašević, Benedikt Medvjedović, Giuseppe Maria Bonaldi, Pietro Julijo Mancineli, Marino Bizzi, Vincenzo Maria Coronelli, Bernandin Romano, Vincenzo Bucchia, Ladislav Antal, Mihajel Bonhardi, Junije Rastić, Serafin Crijević, Ivan Lučić, Mavro Orbini, Jakov Lukarić, Dominik Zlatarić, Mavro Vetranović, Nikola Nalješković, Fran Gundulić, Bernandin Pavlović, Lovro Šitović, Nikola Lašvanin, Ivan Ančić, Augustin Vlastelinović, Ivan Tomko Mrnavić, Ivan Filipović Grčić, Angelo Dalla Costa, Toma Babić, Filip Grabovac, Petar Knežević, Andrija Kačić Miošić, Bartol Occhi, Franz Johann Joseph von Reilly, Jean Janvier, Anthony Finley, Vuk Karadžić, Ivan Franjo Jukić, Nikolaj Ivanovich Pavlishhev, Pavel Jozef Šafarik, Karl von Czoernig-Czernhausen, Ernst Ludwig Dummler, Alexander Rittich, Mihajli Kasenovskij, Aleksander Tracevskij, Arsenij Markevič, Mihajil Petrov, Fjodor Leontovič, Mihajil Filippov, Josip Pervolf, Alfred Nicolas Rambaud itd.
 
Brojni srednjovjekovni izvori kao i kasniji izvori iz 16. stoljeća, 17. stoljeća, 18. stoljeća, 19. stoljeća kako strani tako i domaći su bez prestanka u kontinuitetu cilo to vrime spominjali hrvatski narod, hrvatski jezik, hrvatsku zemlju, hrvatsko more, hrvatsku državu, hrvatske knezove, hrvatske kraljeve, hrvatske banove, katoličku viru u Lici, Bukovici, Ravnim kotarima, Dalmatinskoj zagori, dolini Neretve, Dubrovniku, Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori. Znači možeš samo sanjati da su ti ljudi srpskog pravoslavnog porijekla. Nabrojat ću neke od tih mnogih izvora koji su to tvrdili. To su bili razni fratari, biskupi, isusovci, begovi, kroničari, povjesničari, kartografi, geografi, etnografi, putopisci, ljetopisci, književnici, pravnici, profesori, na primjer: Konstantin VII. Porfirogenet, papa Leon VI., Pop Dukljanin, Muhamed Al-Idrisi, Ivan Skilica, Ivan Zonara, Mihajlo Devolski, Nikita Honijat Akominat, Muhamed Al-Idrisi, Andrea Dandolo, Flavio Biondo, Richard Guylford, Conrad Grunenberg, Arnold von Harff, Bernhard von Breidenbach, Peter Rindfleisch, Johann von Solms, Antonio Burgio, Gelibolulu Mustafa Aali, Evlija Čelebija, Petar Andrejevič Tolstoj, Malkoč-beg Dugalić, Markantun de Dominis, Tadija Milinić, Dominik Andrijašević, Grga Andrijašević, Benedikt Medvjedović, Giuseppe Maria Bonaldi, Pietro Julijo Mancineli, Marino Bizzi, Vincenzo Maria Coronelli, Bernandin Romano, Vincenzo Bucchia, Ladislav Antal, Mihajel Bonhardi, Junije Rastić, Serafin Crijević, Ivan Lučić, Mavro Orbini, Jakov Lukarić, Dominik Zlatarić, Mavro Vetranović, Nikola Nalješković, Fran Gundulić, Bernandin Pavlović, Lovro Šitović, Nikola Lašvanin, Ivan Ančić, Augustin Vlastelinović, Ivan Tomko Mrnavić, Ivan Filipović Grčić, Angelo Dalla Costa, Toma Babić, Filip Grabovac, Petar Knežević, Andrija Kačić Miošić, Bartol Occhi, Franz Johann Joseph von Reilly, Jean Janvier, Anthony Finley, Vuk Karadžić, Ivan Franjo Jukić, Nikolaj Ivanovich Pavlishhev, Pavel Jozef Šafarik, Karl von Czoernig-Czernhausen, Ernst Ludwig Dummler, Alexander Rittich, Mihajli Kasenovskij, Aleksander Tracevskij, Arsenij Markevič, Mihajil Petrov, Fjodor Leontovič, Mihajil Filippov, Josip Pervolf, Alfred Nicolas Rambaud itd.
И ти си све то прочитао?
 

Back
Top