interesantno je da su se za legalizaciju marihuane zalagali upravo ljudi koji su potpuno situirani i koji su mogli da nabave bilo koji opijat najboljeg kvaliteta koji požele
a da su protiv legalizacije ljudi koji:
- marihuanu nisu ni probali (niti bi)
- koji su uglavnom skromnog imovinskog statusa
- koji o marihuani nisu pročitali ni jednu ozbiljnu studiju
- koji puše cigarete (čak ne ni cigare, već cigarete)
- koji piju alkohol i gazirane bućkuriše
- koji su ovisnici o slatkišima
- koji jedu meso nabijeno hormonima i aditivima
- koji se plaše rizika (sigurica tipovi, konzervativni, tradicionalisti isl)
Najviše mi se dopadaju "argumenti" tipa - to vodi ka sve jačim drogama, utiče loše na mozak, isl
Kao kada bi neko ko tu i tamo drmne neku rakiju, nužno završavao kao alkoholičar
Postoji more ljudi koji se jednostavno boje da izgube kontrolu nad sobom.
Postoji more ljudi koji ne žele da se opuste i radije će da (na primer) sprže paklicu cigareta koja ne služi ničemu korisnom i o čijoj proizvodnji nemaju pojma, nego da sami zasade biljku koju su stari narodi koristili vekovima (kao sredstvo za smirenje, ublažavanje bola, "lulu mira", začin, hranu, lek itd)
Nisam pušač ( tu i tamo volim da pućnem tompus), ali - jedan od osnovnih razloga što nisam pušio cigarete je upravo što sam čekao da se legalizuje marihuana.
Znajući koliko je korisna za čoveka (zato je i zabranjena, kao i neke druge biljke uostalom) smatrao sam da je nikotinska ovisnost bedna, smešna, žalosna, bolesna i nedostojanstvena imitacija.
Znam i za priče tipa "Eno ga moj komšija tako počeo sa travom, pa ga sad leče od heroina..", ili "znam jednog što je duvo celog života i sad ne zna kako se zove".
Međutim, isto tako znam za likove koji jedu beli luk i slan'nu, i koji pucaju od zdravlja, ali ponekad spucaju i ženu pesnicom, a ne štede ni decu.
Da ne govorimo o tipovima koji ne mogu da se probude dok ne popuše tri cigarete i popiju dva espresa, a onda u toku dana održavaju svoj nivo budnosti na isti način.
Preterivanje u svemu je verovatno pogrešno.
Ali naći meru ili zlatnu sedinu može se samo kada se ima izbor.
Zato treba ljudima da ti izbor, i edukovati ih.
Kada je marihuana u pitanju, posebna tema je odnos države (sistema, lobija, farmaceutkse mafije isl) prema biljkama koje su kroz civilizaciju potvrđene kao korisne.
Ponekad se čini da čovek samo treba da gleda šta je zabranjeno, pa da shvati da tu ima nešto što treba da bude dostupno, jeftino i na dobrobit svih.