Da li ste se osigurali?

Пази, није друштво обавезно да ти да летак, већ послодавац да осигура свог радника. Ти, као корисник осигурања само требаш да питаш свог надрерђеног која су ти права у случају незгоде. У овом случају фирме јуре осигурања, а не обрнуто, јер ће онај ко не осигура раднике бити и те како кажњен. Јефтиније му је да плати за сваког радника осигурање које стаје око 1000 динара годишње. Дакле, 1000 динара ГОДИШЊЕ.
Jako profesionalno ponašanje osiguravajućih društava.

Vama treba - vi nas jurite. Nas ta jurnjava ne zanima i uopšte nemamo nameru da obaveštavamo vaše radnike, a naše korisnike, šta pokriva polisa koju ste platili.

I onda treba da imamo poverenja u takva osiguravajuća društva? I mi njih da jurimo, da ih vučemo za rukav, postavljamo pitanja ne bi li im davali po 3000 mesečno. bez bojazni da će nas prevariti????

Ne znam da li primećuješ koliko uporno braniš potpuno neprofesionalno (da ne kažem nakaradno) ponašanje osiguravajućih društava??? I stvarno ne vidim razlog, ako nisi deo jednog od njih.
 
Jako profesionalno ponašanje osiguravajućih društava.

Vama treba - vi nas jurite. Nas ta jurnjava ne zanima i uopšte nemamo nameru da obaveštavamo vaše radnike, a naše korisnike, šta pokriva polisa koju ste platili.

I onda treba da imamo poverenja u takva osiguravajuća društva? I mi njih da jurimo, da ih vučemo za rukav, postavljamo pitanja ne bi li im davali po 3000 mesečno. bez bojazni da će nas prevariti????

Ne znam da li primećuješ koliko uporno braniš potpuno neprofesionalno (da ne kažem nakaradno) ponašanje osiguravajućih društava??? I stvarno ne vidim razlog, ako nisi deo jednog od njih.

Животно осигурање и колективно осигурање запослених су два различита продукта. Ово прво није обавезно, ово друге јесте. Послодавци који су озбиљни, сами потраже помоћ осигуравајућих кућа, и то завршавају на време. Затим су дужни да обавесте своје раднике о томе да су осигурани.
Иначе, КОРИСНИК осигурања је особа која само користи осигурање, а нема обавезу да плаћа.

Па пази, када агенти интерних мрежа позивају људе на разговор, смарају, сад кажеш да не треба ни да се људи интересују за себе. Па стварно не знам која је трећа опција.

Шта мислиш, шта би било најбоље?
 
E to "glupom" čoveku sigurno nikako da padne na pamet... Samo, poslovi (pa tek i oni dodatni) vise po granama - treba ih samo ubrati.

Па, истина, треба се мало потрудити.

Ako želim nekome nešto da prodam, osnovni je red da tog nekog upoznam sa proizvodom koji prodajem. Ako to ne radim, nije mi kriv onaj ko neće da kupi, već ja jer nisam dovoljno dobro predstavio ono što prodajem.

Осигурање се купује.

Za dijalog je potrebno dvoje.

Тачно, саветник и осигураник, а пожељно је и да породица буде ту.

I stvar njegovog umeća. Možda je on odličan profesor, a očajan trgovac. Gore si napisao kako svako treba da radi onaj posao koji mu najbolje leži, a sada pišeš nešto sasvim suprotno.

Не мора трговина, нека држи приватне часове физике.

Ima ih i previše.

Јел?

Svako se i bori za sebe, najbolje što ume.

Тако је.

Ko kaže da je to loše? Poenta je u prodavcu. Neki prodavac će boljom reklamom lakše prodati tu tonu krompira, dok će drugom taj isti krompir istruliti.

Опет је то ствар борбе.
 
...jeste primetili onu uplatnicu za Dunav osiguranje, koje nam nudi Infostan...:eek:

...šta mislite o tome...:confused:

Ужас.
Без уговора.
Без полисе.
Без услова.
Без покривених ризика.

Притом код Дунава, а осигурања која нису прешла границе земље матице, нису ни мало поуздана.
 
...prosto zato što sam samo za njih čula da su korektni,
i da ono što piše u ugovoru, ispoštuju korektno i u roku...

Баслер?
Они се углавном баве осигурањем од лекарске грешке, не знам колико су заступљени у другим животним и неживотним осигурањима.

Дунав?
Пред приватизацијом су, мало новца имају...нисам баш сигуран у стабилност Дунава.. :roll:
 
Животно осигурање и колективно осигурање запослених су два различита продукта. Ово прво није обавезно, ово друге јесте.
Pa zar bi bilo loše da se osiguravajuće društvo pozabavi malko više onim što je obavezno? Zar ne bi na taj način sebe malo bolje reklamirali i stekli malo više reputacije i poverenja?
Samo se, kako ti kažeš, treba malko potruditi.
Ponašanje u stilu "šta me briga za one koji moraju da plate obavezno osiguranje" ne vodi ka sticanju poverenja.

Послодавци који су озбиљни, сами потраже помоћ осигуравајућих кућа, и то завршавају на време.
Ozbiljna osiguravajuća društva (u Srbiji ih nema) rade na sopstvenom reklamiranju tako što pokušavaju da narodu priđu, umesto što čekaju da narod ide kod njih i postavlja pitanja. Isto tako, ozbiljna osiguravajuća društva pokušavaju da kod naroda steknu poverenje, da im pokažu da stvarno brinu o tome da svaki (i to baš svaki) osiguranik dobije ono što mu pripada.
Šta se postiže ako se kaže: "Poslodavac je dužan, a ne ja."???

Затим су дужни да обавесте своје раднике о томе да су осигурани.
Šta imam od toga što znam da jesam osiguran, ako ne znam šta ta polisa pokriva, a šta bi trebalo da uradim pa da pokrije sve?

Иначе, КОРИСНИК осигурања је особа која само користи осигурање, а нема обавезу да плаћа.
Moram da priznam da mi ovo nije baš najjasnije.

Па пази, када агенти интерних мрежа позивају људе на разговор, смарају, сад кажеш да не треба ни да се људи интересују за себе. Па стварно не знам која је трећа опција.
Pa smara me, jer me apsolutno ne zanima priča o tradiciji osiguranja u zapadnim zemljama, kao što me ne zanimaju bezbrojne napamet naučene fraze i slično. Zanima me konkretno narodskim, što je moguće jednostavnijim jezikom rečeno šta dobijam ako platim toliko i toliko, i koliko treba da plaćam da bih dobio to i to.
Pa ako mu kažem da ne mogu da plaćam više od 2000 mesečno, da me dalje priče poštedi, jer je jasno da od posla nema ništa.
I ako hoće da se približi širim narodnim masama, onda cenu mora da spusti i prilagodi okruženju u kojem radi, a njegov način izražavanja mora biti takav da ga razume svako, pa makar bio i nepismen.
Ako neće... Šta da mu radim? Svoju uslugu neće uspeti da proda.

Шта мислиш, шта би било најбоље?
Ja napisah šta mislim.
 
Па, истина, треба се мало потрудити.
Hajdemo malko dva aršina.
Vi koji imate male plate morate se potruditi da biste imali veće.
A vi koji želite da prodate uslugu osiguranja, ne morate ništa da radite, samo čekajte da oni prvi (kada se dovoljno potrude) dođu do vas.

Осигурање се купује.
Kako može da se kupuje, ako se istovremeno ne prodaje? Mislim, jedan ga prodaje, drugi ga kupuje. Ako se nešto ne prodaje, ne može se ni kupiti.

Тачно, саветник и осигураник, а пожељно је и да породица буде ту.
Savetnik koji govori razumljivim jezikom. Ako ga osiguranik ne razume, od tog dijaloga nema ništa.

Не мора трговина, нека држи приватне часове физике.
A može i da taksira u slobodno vreme...
Jedna francuska kraljica je, kada je čula da narod nema hleba da jede, rekla: "A što ne jedu kolače?".

Nisi čuo za čoveka koji se obogatio tako što je nosio prazne pivske gajbe?

Tako jeste. Samo, čini mi se da ne razumeš šta je to tako. Svako se za sebe bori najbolje što ume. Neko je stvoren da bude pošten, smeran, skroman i da bude uspešan u samo jednoj vrsti posla. Drugi je takođe pošten, ali u svakom prstu ima po jedan zanat i može da radi mnogo toga. Treći je drzak, bezobrazan, pokvaren, pa hvatajući krivine, prodavajući maglu i slično dolazi do dobrih prihoda. Četvrti je ovakav, peti je onakav... sto ljudi trista ćudi...
I svi se oni za svoj život i život svoje porodice bore najbolje što znaju i umeju. Naravno, sa različitim uspehom, jer nismo svi isti.

Опет је то ствар борбе.
Stvar borbe, a i stvar umeća, talenta.
 
Pa zar bi bilo loše da se osiguravajuće društvo pozabavi malko više onim što je obavezno? Zar ne bi na taj način sebe malo bolje reklamirali i stekli malo više reputacije i poverenja?
Samo se, kako ti kažeš, treba malko potruditi.
Ponašanje u stilu "šta me briga za one koji moraju da plate obavezno osiguranje" ne vodi ka sticanju poverenja.

Аман. То осигурање је обавезно само за послодавце, не за раднике. Значи, послодавац плаћа премију осигурања за раднике. Они су осигурани од последица несрећног случаја на послу, и чини ми се, свих 24 сата.
Шта има радник да се претерано распитаује око тога. Не дај боже да се деси незгода, пријави се осигурању, оно да паре и тачка. Послодавцу и раднику то ни из џепа ни у џеп.


Ozbiljna osiguravajuća društva (u Srbiji ih nema) rade na sopstvenom reklamiranju tako što pokušavaju da narodu priđu, umesto što čekaju da narod ide kod njih i postavlja pitanja. Isto tako, ozbiljna osiguravajuća društva pokušavaju da kod naroda steknu poverenje, da im pokažu da stvarno brinu o tome da svaki (i to baš svaki) osiguranik dobije ono što mu pripada.
Šta se postiže ako se kaže: "Poslodavac je dužan, a ne ja."???

Има их.
Исто као у претходном, ти не плаћаш то осигурање и немаш потребе да се оптерећујеш небитним информацијама.


Šta imam od toga što znam da jesam osiguran, ako ne znam šta ta polisa pokriva, a šta bi trebalo da uradim pa da pokrije sve?

Исто...
Имаш. Ако ти се деси незгода на послу, да знаш да ћеш добити одштету од осигурања.

Moram da priznam da mi ovo nije baš najjasnije.

Е то је запрово проблем.
Корисник осигурања је лице које добија накнаду из осигурања. Углавном је то и осигураник, али у животним осигурањима се посебно наглашава и корисник осигурања у случају смрти осигураника. Ако исти није наведен, онда се накнада из осигурања приписује законском наследнику.


Pa smara me, jer me apsolutno ne zanima priča o tradiciji osiguranja u zapadnim zemljama, kao što me ne zanimaju bezbrojne napamet naučene fraze i slično. Zanima me konkretno narodskim, što je moguće jednostavnijim jezikom rečeno šta dobijam ako platim toliko i toliko, i koliko treba da plaćam da bih dobio to i to.
Pa ako mu kažem da ne mogu da plaćam više od 2000 mesečno, da me dalje priče poštedi, jer je jasno da od posla nema ništa.
I ako hoće da se približi širim narodnim masama, onda cenu mora da spusti i prilagodi okruženju u kojem radi, a njegov način izražavanja mora biti takav da ga razume svako, pa makar bio i nepismen.
Ako neće... Šta da mu radim? Svoju uslugu neće uspeti da proda.

Ако те само то занима, зар то није чиста математика? Приступна старост Х коефицијент Х трајање осигурања Х добит = :dontunderstand:
Зар не би требало да те занима која је, у ствари, сврха осигурања?
 
Hajdemo malko dva aršina.
Vi koji imate male plate morate se potruditi da biste imali veće.
A vi koji želite da prodate uslugu osiguranja, ne morate ništa da radite, samo čekajte da oni prvi (kada se dovoljno potrude) dođu do vas.

И што је сад то двоструки стандард?
И онај који сматра да му је мала плата, а ради у осигурању, треба да потражи себи бољи посао.

Kako može da se kupuje, ako se istovremeno ne prodaje? Mislim, jedan ga prodaje, drugi ga kupuje. Ako se nešto ne prodaje, ne može se ni kupiti.

Зато што је осигурање једина ствар које не може да се купи - онда када ти треба.

Savetnik koji govori razumljivim jezikom. Ako ga osiguranik ne razume, od tog dijaloga nema ništa.

Зато ти питај оно што ти није јасно. (исто као што ти није било јасно ко је корисник осигурања)

A može i da taksira u slobodno vreme...
Jedna francuska kraljica je, kada je čula da narod nema hleba da jede, rekla: "A što ne jedu kolače?".

Што не би таксирао? Јел срамота?

Nisi čuo za čoveka koji se obogatio tako što je nosio prazne pivske gajbe?

Не.

Tako jeste. Samo, čini mi se da ne razumeš šta je to tako. Svako se za sebe bori najbolje što ume. Neko je stvoren da bude pošten, smeran, skroman i da bude uspešan u samo jednoj vrsti posla. Drugi je takođe pošten, ali u svakom prstu ima po jedan zanat i može da radi mnogo toga. Treći je drzak, bezobrazan, pokvaren, pa hvatajući krivine, prodavajući maglu i slično dolazi do dobrih prihoda. Četvrti je ovakav, peti je onakav... sto ljudi trista ćudi...
I svi se oni za svoj život i život svoje porodice bore najbolje što znaju i umeju. Naravno, sa različitim uspehom, jer nismo svi isti.

И тако најбоље што уме, човек себи треба да обезбеди пристојан живот. На овај или онај начин. Хлеб се мора јести.
У 21.веку све је доступно. Питање је добре воље.
 
Аман. То осигурање је обавезно само за послодавце, не за раднике. Значи, послодавац плаћа премију осигурања за раднике. Они су осигурани од последица несрећног случаја на послу, и чини ми се, свих 24 сата.
Шта има радник да се претерано распитаује око тога. Не дај боже да се деси незгода, пријави се осигурању, оно да паре и тачка. Послодавцу и раднику то ни из џепа ни у џеп.
I to onda znači da osiguravajuće društvo ne mora ništa da radi???
Može da prekrsti ruke i boli ih uvo za sve, jer zahvaljujući državi imaju siguran prihod, tako da se o dodatnom prihodu ne moraju brinuti???
Profesionalno, nema šta...

Nema ih. Ti sam opokušavaš da opravdaš i odbraniš njihov neprofesionalizam. Zašto, verovatno ti sam znaš. Meni nije jasno.

Исто као у претходном, ти не плаћаш то осигурање и немаш потребе да се оптерећујеш небитним информацијама.
Pa da. Oni dobijaju pare, i zašto bi se zamarali da bilo kome polažu računa šta je to za šta dobijaju pare???

Исто...
Имаш. Ако ти се деси незгода на послу, да знаш да ћеш добити одштету од осигурања.
Aha...
Čini mi se da nisi dobro pročitao citirano.

Е то је запрово проблем.
Корисник осигурања је лице које добија накнаду из осигурања. Углавном је то и осигураник, али у животним осигурањима се посебно наглашава и корисник осигурања у случају смрти осигураника. Ако исти није наведен, онда се накнада из осигурања приписује законском наследнику.
Šta to menja suštinski?

Ако те само то занима, зар то није чиста математика? Приступна старост Х коефицијент Х трајање осигурања Х добит = :dontunderstand:
Зар не би требало да те занима која је, у ствари, сврха осигурања?
Čini mi se da opet nisi dobro pročitao citirano.

Kakvu korisnu informaciju o svrsi osiguranja koje treba da platim dobijam pričom o tradiciji osiguranja u zapadnim zemljama???
 
И што је сад то двоструки стандард?
И онај који сматра да му је мала плата, а ради у осигурању, треба да потражи себи бољи посао.
Aman!!!
Prodavac usluga treba da se potrudi da svoju uslugu proda.

Ti kritikuješ one sa malim platama zato što se ne trude da im plate budu veće, a istovremeno braniš osiguravajuća društva koja ne čine ništa da bi svoje usluge prodali većem broju ljudi. To je dvostruku aršin.

Зато што је осигурање једина ствар које не може да се купи - онда када ти треба.
Ovo nije tačno. Meni trebaju nove cipele, ali trenutno nemam para da ih kupim.
A i ova tvoja konstatacija (čak i pod pretpostavkom da je tačna) ne gađa suštinu.

Зато ти питај оно што ти није јасно. (исто као што ти није било јасно ко је корисник осигурања)
Pa ak oga ja pitam jedno, a on priča drugo, onda je on loš savetnik.

Што не би таксирао? Јел срамота?
Možda ne zna da vozi. Možda ne može na legalan način da dobije dozvolu. Možda nema auto. Možda nema vremena, jer se sav posvetio poslu koji radi i koji najbolje ume da radi.

Zanimljivo...


И тако најбоље што уме, човек себи треба да обезбеди пристојан живот. На овај или онај начин. Хлеб се мора јести.
У 21.веку све је доступно. Питање је добре воље.
Nije sve svima dostupno i nije sve samo pitanje dobre volje.
 
I to onda znači da osiguravajuće društvo ne mora ništa da radi???
Može da prekrsti ruke i boli ih uvo za sve, jer zahvaljujući državi imaju siguran prihod, tako da se o dodatnom prihodu ne moraju brinuti???
Profesionalno, nema šta...

Друштва раде и више него што ти мислиш. И како то имају приход захваљујући ДРЖАВИ? Како си дошао до тог закључка, живота ти?
Nema ih. Ti sam opokušavaš da opravdaš i odbraniš njihov neprofesionalizam. Zašto, verovatno ti sam znaš. Meni nije jasno.

Зато што немаш аргументе који цеш да одбраниш своје тврдње. Ти, чини ми се, и не би знао шта да питаш саветника из осигурања,а причама не верујеш.

Pa da. Oni dobijaju pare, i zašto bi se zamarali da bilo kome polažu računa šta je to za šta dobijaju pare???

Полажу рачуне само уговарачима осигурањеа, јер су они и једини дужни да плаћају премију.


Aha...
Čini mi se da nisi dobro pročitao citirano.

У вези са претходним.

Šta to menja suštinski?

Корисник није уговоарач, не плаћа осигурање...ма не мора ни да зна да постоји осигуравајуће друштво.


Kakvu korisnu informaciju o svrsi osiguranja koje treba da platim dobijam pričom o tradiciji osiguranja u zapadnim zemljama???

Ово вртиш већ десети пост.
Ја ти опет кажем, питај шта те занима.
 
Aman!!!
Prodavac usluga treba da se potrudi da svoju uslugu proda.

Ti kritikuješ one sa malim platama zato što se ne trude da im plate budu veće, a istovremeno braniš osiguravajuća društva koja ne čine ništa da bi svoje usluge prodali većem broju ljudi. To je dvostruku aršin.

И какаве то везе има??
Ovo nije tačno. Meni trebaju nove cipele, ali trenutno nemam para da ih kupim.
A i ova tvoja konstatacija (čak i pod pretpostavkom da je tačna) ne gađa suštinu.

Купићеш их кад будеш имао новца. Када ти се деси штета/незгода, осигурање нећеш моћи да купиш, ма колико новца имао.

Pa ak oga ja pitam jedno, a on priča drugo, onda je on loš savetnik.

Истина, има и таквих. Али и много више оних "ја у клин, он у плочу"

Možda ne zna da vozi. Možda ne može na legalan način da dobije dozvolu. Možda nema auto. Možda nema vremena, jer se sav posvetio poslu koji radi i koji najbolje ume da radi.

О томе је требао да размишља док је имао могућност да се школује.


И ја кажем.

Nije sve svima dostupno i nije sve samo pitanje dobre volje.[/QUOTE]

Није. Али и може да се набави..
 
Друштва раде и више него што ти мислиш. И како то имају приход захваљујући ДРЖАВИ? Како си дошао до тог закључка, живота ти?
To si ti napisao ovde na ovoj temi.
Poslodavci su po zakonu (koji postavlja država) dužni da osiguraju radnike, te osiguravajuća društva da bi došla do prihoda ne trebaju nikoga da jure, već su poslodavci ti koji trebaju da jure osiguravajuća društva.

Зато што немаш аргументе који цеш да одбраниш своје тврдње. Ти, чини ми се, и не би знао шта да питаш саветника из осигурања,а причама не верујеш.
Ala si pogodio... K'o prstom u marmeladu.

Полажу рачуне само уговарачима осигурањеа, јер су они и једини дужни да плаћају премију.
Ko je dužan da plaća premiju? Po ovoj tvojoj rečenici dalo bi se zaključiti da su poslodavci ti koji su dužni da plaćaju premiju.

Корисник није уговоарач, не плаћа осигурање...ма не мора ни да зна да постоји осигуравајуће друштво.
I???

Ово вртиш већ десети пост.
Ја ти опет кажем, питај шта те занима.
Hajde ti batice na spavanje. Sutra možda budeš imao više inspiracija.
 
И какаве то везе има??
Kakve veze ima to što osiguravajuća društva ne rade kako treba?


Купићеш их кад будеш имао новца. Када ти се деси штета/незгода, осигурање нећеш моћи да купиш, ма колико новца имао.
A kakve to veze ima sa kupovinom i prodajom?

Истина, има и таквих. Али и много више оних "ја у клин, он у плочу"
Tačno tako. Ja u klin, on u ploču, a on hoće meni nešto da proda... I onda sam ja kriv što nije uspeo da mi proda.
Vidiš, Pošta je državna firma i nema potrebu da se reklamira, jer će uvek biti ljudi koji će imati potrebu da idu u poštu i da koriste njene usluge.
Ali, radnike Pošte obučavaju da je korisnik uvek u pravu.
Tamo gde korisnik udara u klin, a prodavac u ploču, teško da će prodavac biti u pravu.

O томе је требао да размишља док је имао могућност да се школује.
Jaoj!!! Nemam šta da drugo da kažem.


Није. Али и може да се набави..
Naravno. Ko god nema hleba da jede može da nabavi kolače.
 
To si ti napisao ovde na ovoj temi.
Poslodavci su po zakonu (koji postavlja država) dužni da osiguraju radnike, te osiguravajuća društva da bi došla do prihoda ne trebaju nikoga da jure, već su poslodavci ti koji trebaju da jure osiguravajuća društva.

СВИ послодавци, и ДРЖАВНИ И ПРИВАТНИ су дужни ПО ЗАКОНУ да осигурају своје раднике.
А ако мислиш да друштва живе од 1000 динара годишње по једном раднику, а ризик је покривен са 100.000, онда си се жешће заје...
На крају крајева, то је само један од продуката у осиг.кућама.


Ala si pogodio... K'o prstom u marmeladu.

Дај Боже да грешим.

Ko je dužan da plaća premiju? Po ovoj tvojoj rečenici dalo bi se zaključiti da su poslodavci ti koji su dužni da plaćaju premiju.

ЈЕЕЕЕЕ...да, да, да. О томе ти причам већ две стране.
О продуктку о коме причамо, дакле колективно осигурање запослених, уговарач је послодавац/фирма, он плаћа премију осигурања, а осигуран је радник.
Иде ово ипак на боље ;)
Значи, осигураник и корисник је РДЕКИ а његов послодавац плаћа премију.


Дакле, онај ко је КОРИСНИК осигурања може бити и УГОВАРАЧ и ОСИГУРАНИК, али и не мора.
Када су животна осигурања у питању, у случају доживљења КОРИСНИК је и ОСИГУРАНИК, али у случају смрти осигураника, корисник добија осигурану суму(х1, х2, или х3 зависи од врсте ризика који је наступио)
Ајд народски: ја плаћам осигурање, дајем тамо неке паре, и кад то прође, ја узмем паре и одем на Хаваје, али ако ми се нешто деси, осигурање мом детету исплати паре.
 
Pitanjce za diskutante iz Srbije i okoline : ) Da li ste osigurali stan, kuću? Htela bih da čujem iskustva, npr. nakon osiguranja vam geknuo tv, da li kupljen novi, kako je teklo sa isplatom, koja osiguravajuća kuša je u pitanju? Hvala unapred.

Samo me zanima, mog istraživanja radi, stav većine po pitanju osiguranja. Dakle, da li imate osiguran stan, život, auto (kasko)... Ako imate, zašto imate, a ako nemate - zašto nemate. Hvala beskrajno na saradnji i mišljenjima.

Nisam osigurana ni po kojem osnovu, a volela bih i smatram da je to dobro.

Razlog - nedostatak novca i za to.
 
Ja sam shvatila da je osiguranje sasvim ok stvar kad sam slomila ruku u zglobu. Firma u kojoj radim me je osigurala po zakonu, i dobila sam naknadu od 2 osiguravajuce kuce, poprilicno visoke iznose. Ali ne znam da li bih se osigurala ovako kako sada jesam da nije bilo stambenog kredita, pa sam morala da vinkuliram osiguranje stana u korist banke...tom priliko me zena zainteresovala s pricom o mesovitom zivotnom. Nije to bas jednostavno da se objasni, ne moze na prepad, bas covek mora da ode pa da se lepo raspita, da mu se objasni detaljno, procita sve stavke ugovora itd. U svakom slucaju bolje je biti osiguran, u to sam 100% sigurna.
 
Ja sam shvatila da je osiguranje sasvim ok stvar kad sam slomila ruku u zglobu. Firma u kojoj radim me je osigurala po zakonu, i dobila sam naknadu od 2 osiguravajuce kuce, poprilicno visoke iznose. Ali ne znam da li bih se osigurala ovako kako sada jesam da nije bilo stambenog kredita, pa sam morala da vinkuliram osiguranje stana u korist banke...tom priliko me zena zainteresovala s pricom o mesovitom zivotnom. Nije to bas jednostavno da se objasni, ne moze na prepad, bas covek mora da ode pa da se lepo raspita, da mu se objasni detaljno, procita sve stavke ugovora itd. U svakom slucaju bolje je biti osiguran, u to sam 100% sigurna.

:worth::worth::worth:

Хвала Богу да неко разуме. Ја често волим да кажем "одвојите пола сата за цео живот". Мада врло често састанак траје и по два сата, јер треба клијетну детаљно објаснити све детаље осигурања, али и то је у реду. Кад клијент то схвати и научи да живи са тим, нема никаквих проблема!
 

Back
Top