Da li ste se nekad razocarali u ljubav,i ljude oko vas

GILE_88

Početnik
Poruka
37
Tema je malo teska,ali verujem da nema coveka koji nije prosao kroz ovo.Znam sigurno da neko ko ovo bude citao ce izvaliti".....ma ko je ova budala",ali na to mogu samo reci da se ne foliraju.Svako,ma kolko bio jak je pao.Licno sam imao nekih problema,koje sam kako tako uspeo da resim.Voleo bi da cujem vase misjenje,savet,predlog ma bilo sta....cisto da neko pre nas nauci kako da se postavi u takvim uslovima .Za svaki kontakt,druzenje uz neku kaficu ...... ma sta god
 
Upravu si,jeste malo ne jasno.Pitanje:sta da se radi kada se vise niusta ne veruje.Mislis da je devojka poreg tebe kraljica,i sve joj das,a ona te vara i pravi te ekstra budalom.Kada se kunes u prave drugove,a oni te iskuliraju.Jednostavno,za retku koju stvar se mozez uhvatiti a da te odrzava.Mozda ja trazim previse,ali zar nije vreme da se neke prave stvari cene.Posle svega toga,dodjeti samo da se uklopis u sljam....
 
GILE_88:
Upravu si,jeste malo ne jasno.Pitanje:sta da se radi kada se vise niusta ne veruje.Mislis da je devojka poreg tebe kraljica,i sve joj das,a ona te vara i pravi te ekstra budalom.Kada se kunes u prave drugove,a oni te iskuliraju.Jednostavno,za retku koju stvar se mozez uhvatiti a da te odrzava.Mozda ja trazim previse,ali zar nije vreme da se neke prave stvari cene.Posle svega toga,dodjeti samo da se uklopis u sljam....

Sta da se radi?Nista,brate,nista!Rascisti sa takvim "drugovima"(da su pravi,ne bi te iskulirali).
Sto se devojaka tice,NIKADA im ne veruj!Kad-tad ce ti zavuci "paju"!
 
GILE_88:
Upravu si,jeste malo ne jasno.Pitanje:sta da se radi kada se vise niusta ne veruje.Mislis da je devojka poreg tebe kraljica,i sve joj das,a ona te vara i pravi te ekstra budalom.Kada se kunes u prave drugove,a oni te iskuliraju.Jednostavno,za retku koju stvar se mozez uhvatiti a da te odrzava.Mozda ja trazim previse,ali zar nije vreme da se neke prave stvari cene.Posle svega toga,dodjeti samo da se uklopis u sljam....

Znas, i to je opet sirok pojam... Ali, mojne se nerviras toliko... Svako u zivotu mora da ima po neki los period. Ne znam sta da ti kazem, osim da je ocigledno da niti je to bila prava devojka, niti pravi prijatelji. Opusteno, bice bolje!
 
Nico:
Mene je u cetvrtom gimnazije tako ispalio prvi decko u koga sam se zaljubila da mi je trebalo par godina da se oporavim...Kad se samo setim tog osecaja, patnje i mucenja, bude mi lose...
Ali iz toga nisam zakljucila da su svi decaci pokvareni i zli.

Donekle i jesi u pravu...Jos uvek verujem da negde postoji devojka koja ce me poztovati,ceniti i voleti...Mada,moras priznati,da onaj ko se na mleko opece,i jogurt hladi zar ne?Tesko je ponovo naterati sebe da verujes,kada ti se uvek desavalo da te izigraju...
 
GILE_88:
Tema je malo teska,ali verujem da nema coveka koji nije prosao kroz ovo.Znam sigurno da neko ko ovo bude citao ce izvaliti".....ma ko je ova budala",ali na to mogu samo reci da se ne foliraju.Svako,ma kolko bio jak je pao.Licno sam imao nekih problema,koje sam kako tako uspeo da resim.Voleo bi da cujem vase misjenje,savet,predlog ma bilo sta....cisto da neko pre nas nauci kako da se postavi u takvim uslovima .Za svaki kontakt,druzenje uz neku kaficu ...... ma sta god

Tema uopshte nije teshka...To je surova realnost...Mislim da i sam znash da se zivot sastoji od uspona i padova.Chovek prosto ne bi znao da ceni neke trenutke srece,koji su na zalost retki i suvishe kratki-da ne pati...mislim da jedino shto te odrzava u zivotu jeste vera.Vera u bolje sutra,kada ti je samo jedan osmeh nekog sluchajnog prolaznika dovoljan da se i ti osmehnesh,da ti ulepsha dan.
Toliko puta sam padala,bila razocharana u svoje najblize,porodicu-koja treba da ti bude najveci oslonac.Dodushe,ne mogu reci da nisu bili..Ali u takvim situacijama,kada mislish da je sve tako crno,kada mislish da se tezina zivota sruchila samo na tebe,ne odustaj...Veruj mi,ako neko ima razloga za to -onda sam to ja,definitivno...
Ali nauchila sam da se smejem...Da ustanem kada se sapletem i da nastavim dalje...Da cenim sitnice,topao pogled i osmeh...
 
GILE_88:
Tema je malo teska,ali verujem da nema coveka koji nije prosao kroz ovo.Znam sigurno da neko ko ovo bude citao ce izvaliti".....ma ko je ova budala",ali na to mogu samo reci da se ne foliraju.Svako,ma kolko bio jak je pao.Licno sam imao nekih problema,koje sam kako tako uspeo da resim.Voleo bi da cujem vase misjenje,savet,predlog ma bilo sta....cisto da neko pre nas nauci kako da se postavi u takvim uslovima .Za svaki kontakt,druzenje uz neku kaficu ...... ma sta god

Evo saljem ti jedan veliki pozdrav!

Razocarenje je sastavni deo coveka i njegovih osecanja!a ljudi su uglavnom ti koji uspevaju da nas navuku da se osecamo tako!
ipak:Napravljeni smo tako da izdrzimo stvari za koje mislimo da nikada dovoljno snage u nama nema da ih savladamo.
Jedini nacin je:ponovni start.Ttoliko racionalan da se u pocetku tesko i sami snalazimo u toj novoj ulozi.Ali ipak vredi pokusati na staro drustvo sljam i olos se uvek mozemo ponovo vratiti i osloniti.Mislim ako se podrska takvih ljudi i moze oslonac nazvati.
Necu te daviti svako od nas je zasebna licnost i saveti i prozivljeni momenti nikada nisu isti momentima koje ti prozivljavas a isto je to i tako,da gorcina koju ja osecam nikada nece biti toliko bolna za tebe kao gorcina koju ti prozivljavas.
Napravi zaokret okreni se sebi i pronadji zadovoljstvo u tome sto ces vreme trositi na sebe.Usresredi se na neke bitne stvari u zivotu:citaj,uci radi na svom teli probaj da razmisljas da sve sto sad naucis i ucinis za sebe i svoj izgled jednog dana ce neko ceniti a oni koji to nisu umeli ce barem nauciti da cene.I ono sto je meni posle teskog zivotnog kolapsa pomoglo .Promenio sam grad(doduse i drzavu)Ucio neki nov jezik i neku novu kultuu nikada nisam pricao o sebi i uvek se smejao,toliko da su svi mislili da sam najsrecniji.yebiga ljudi vole srecne ljude,trudio sam se da tako i izgledam.I sada evo guram ponovo kroz zivot doduse jos uvek nesigurno i bojazljivo da nebudem povredjen ali nikom to nepokazujem i kada osetim da neko ima nameru da me povredim,napravim mu od zivota haos kao tajfun koji proleti gradom od trske.Moras nauciti,nikada nemoz imati svrsenstvo u zivotu.Ili ces pustiti da te vredjaju ili ces biti taj koji ce povredjivati.a to sta ti vise znaci u zivotu znas jedino ti sam.
pozdrav i drzim ti palceve.
Pozdrav Bustura
 
Sirano_de_Berzerak:
HeRoInA_84:
Pa znas, ne znam da li on uopste hoce utehu... Ili istinu...[/QUOTE
Draga devochice...ako nekada budesh u prilici da dobijesh ...istinu ili utehu...biraj istinu...jer ne moze svako imati smelosti i hrabrosti se suochiti sa njom...ti verujem mozesh...i ...posle toga ide novi zivot...

A aj se ti malo okanes mene, a? Sta ti znaci da na svakoj temi moras da prokomentarises moj odgovor? Malo me smara to...
 
u ljubav? nikad. u ljude? zilion puta. problem je sto, otkad znam za sebe, nastojala sam da osobu smatram od starta dobrom, cak iako mi prvi utisak kaze drugacije, makar se kasnije opekla (a to se skoro uvek desavalo, i taj prvi utisak u 99,99% slucajeva bude tacan).
mada, u poslednje vreme, ta vrsta razocaranja u ljude mi se sve manje desava, prosto, svi su kod mene na probi, dok se ne pokaze njihovo pravo lice. i uzdam se u prvi utisak. kod ljubavi je ipak drugacije.
razocaranje je odraz nase projekcije (jer se ne zaljubljujemo u osobu, nego u nasu predstavu o njoj), odnosno neispunjenog ocekivanja. a to je vise nasa nego tudja krivica.
ako se zaljubim u pogresnu osobu, ko mi je kriv kada to nisam videla na pocetku. i tu ljubav nista nije kriva. razocaras se, patis, izvuces lekciju ako mozes, i ides dalje. u nove ljubavi...
 
Nikako ne treba biti opsednut bivsim ljubavima. I treba ih izbaciti iz glave i u nove pobede se upustati samo ciste glave i bez predrasuda.
I treba imati vedar pogled na buducnost, jer ipak moze da bude i lepa, dobra i taman po meri. Mislim da je ideal ljubavi i zelja za istom jaka u svima nama i nesmemo dozvoliti da neka sitnica, u poredjenju sa velicinom i snagom ljubavi, kao sto su bivsa losa iskustva pomute nas pogled.
A to se ipak cesto desava.
 
Sasvim je, ne mogu reci prirodno, ali uobicajeno razocaravati se u ljude. Znas onu, "ljudski je grijesiti".
Pa i ja, i ti grijesimo, razocarali smo sigurno bezbroj ljudi.
Tesko je, naravno, sve to preboljeti, i nekad ti se cini da se citav svijet srusio na tebe, ali to je samo prolazna faza.
Vazno je, jedino, da se trudis da ne podlegnes tom stavu da je sve oko tebe jedno veliko razocarenje.
Jer svijet, kad pogledas, polazi od nas samih.
Mi volimo, ili ne volimo, mi povredjujemo ili tjesimo, bjezimo ili ostajemo.
 
Znaj da je toga uvek bilo, i uvek ce i biti...
Mene su x puta razocarali ljudi oko mene. Sta sam naucila? Naucila sam to da ih uvek sve drzim na nekoj distanci, tako da i kada me razocaraju, da me ne povrede. I znaj da u sustini ne mozes ni na koga da se oslonis. Sto se vise uzdas u samog sebe, to ce ti biti bolje. Ne lakse, ali bolje - da.
Desava se da me razocaraju ljudi koje sam volela, prijatelji, drugarica, roditelji. Padnem malo zbog toga, prodje me ta faza, guram posle dalje... Zato se i ne oslanjam ni na koga, sve sto mogu uradim sama.
 

Back
Top