Da li ste ikada plakali zbog filma?

^Nikola^:
Nikada nisam bas plakao jer ni ovako ne placem skoro nikad... ali, da sam gledao filmove i plakao koliko bi trebalo, napravio bih poplavu :lol: bilo je samo dve takve scene...

Prva, na kraju filma Rekvijem za snove kad prikazuju jednog po jednog kako su svi zavrsili...to je jedan od najboljih filmova koje sam gledao, a sigurno najjaci u tom smislu.

Drugo, necete verovati, film Muva 2. Film je glup i nikad nisam odgledao celog, samo nekih 15-ak minuta sam odgledao... kada je onaj raspadnut pas tamo ispod, i ovi mu spuste da jede... i on pokusa da se dovuce do cinije, al ne moze, na kraju se jedva dovuce i prospe ciniju, ili bar jedan deo ne secam se :( :( :( e, tu su mi oci bile bar triput vece nego inace, al nisam plakao, jbg bolje bih se osecao da jesam... ko je video scenu znace :(

Sam opis scene me je rasplakao! :(
 
Samo sam se na dva filma rasplakao. Doduse, bio sam detence pa mi se oprasta :)

Prvi je Phar Lap (mislim da ni danas ne bih ostao ravnodusan na ovaj film)

A drugi Dead Man Walking koji bi mi sada najverovatnije izmamio i koji osmeh na licu. U sustini, sva pateticna sranja kao sto su Titanik, Zelena Milja, Forest Gamp... meni svojom preneglasenoscu nabiju osmeh kojima ni najbolje komedije ne mogu da primirisu.

...

Sto se tice vremena sadasnjeg, filmovi koji mogu da me rastuze su oni gde se velicaju heroji. Tako ona scena u Sindlerovoj listi gde preziveli Jevreji spustaju kamencice u znak zahvalnosti na Oskarov grob, zatim scena u Blistavom umu gde se Nes zahvaljuje svojoj supruzi na dodeli Nobelove nagrade mi zaista napune suze ocima.

Takodje su mi i knedlu u grlu stvorile majka svih drama Cinema Paradiso kao i uzasno potcenjeni Awakenings.

Za kraj, je l gledao neko My left Foot?
 
apolid:
Samo sam se na dva filma rasplakao. Doduse, bio sam detence pa mi se oprasta :)

Prvi je Phar Lap (mislim da ni danas ne bih ostao ravnodusan na ovaj film)

A drugi Dead Man Walking koji bi mi sada najverovatnije izmamio i koji osmeh na licu. U sustini, sva pateticna sranja kao sto su Titanik, Zelena Milja, Forest Gamp... meni svojom preneglasenoscu nabiju osmeh kojima ni najbolje komedije ne mogu da primirisu.

...

Sto se tice vremena sadasnjeg, filmovi koji mogu da me rastuze su oni gde se velicaju heroji. Tako ona scena u Sindlerovoj listi gde preziveli Jevreji spustaju kamencice u znak zahvalnosti na Oskarov grob, zatim scena u Blistavom umu gde se Nes zahvaljuje svojoj supruzi na dodeli Nobelove nagrade mi zaista napune suze ocima.

Takodje su mi i knedlu u grlu stvorile majka svih drama Cinema Paradiso kao i uzasno potcenjeni Awakenings.

Za kraj, je l gledao neko My left Foot?

uuuuuuuuuhhhh...ja se ovde raspadoh od plakanja, narocito kada se vraca u rodno mesto i kada obilazi rusevine bioskopa... :( :( :( :(
 
Plesac u tami Larsa fon Trira sa Bjork u glavnoj ulozi. Jedan od najboljih filmova koji sam pogledao.
Uvek bih mogao i uz Zivot je cudo.Narocito scena kada Jadranka (Vesna Trivalic) sazna da joj j ain dobio poziv za vojsku, pa rastanak B.Katic i Glogovca u Ubistvu s predumisljajem. Jako mi je potresan i film Tamna je noc ...
Pa Sibirski berberin ...
 
Stalno!
Nije vazno kakav je film, da li je tuzan ili ne. Cudno je sto nikada u zivotu ne placem, ali sve to nadoknadim kada gledam filmove. Katarza, ili kako vec.
Vrhunac- definitivno kada sam plakala za crtani film 'Lepotica i zver', ona scena kada on umire.
Ko hoce slobodno neka mi se smeje, i meni je smesno, ali to je jace od mene.
 
Ali to su bas prijatne suze. A zato sto je meni cesto u zivotu sve improvizovano i smisljeno kao u filmu, onda se zna da su te moje suze meni prijatne. Jedino sto je stvarnost to su ovi moji roditelji i ovaj moj zivot kod kuce. Sve mi je ostalo kao na filmu.

Ne znam da li znate, suze iskazuju emocije, razlicite, srecu, zadovoljstvo, zadivljenost, nostalgiju, ljubav...
 
Kada sam bila klinka, uvek mi je bilo neprijatno i glupo u društvu onih koji plaču na filmove, naročito moje majke, koja plače i na reklame:) Medjutim, poslednjih par godina plačem ko kiša na pojedine filmove, medju kojima su mnogi ovde već pomenuti, valjda to ide sa godinama; Cinema Paradiso, film me je dotukao, bila sam natečena dva sata posle filma; Zelena Milja, kad vrše pripreme za egzekuciju crnca, i sam čin iste, pa svi čuvari plaču, sto puta sam ga gledala i sto puta plakala; U potrazi za nedodjijom, gledala sa drugom i ne znam ko je više ridao od nas dvoje; Život je lep, iskidam se na kraju: Šindlerova lista... Beležnica...Spasitelj ( ovaj više ne mogu da gledam, toliko mi je potresan); Život je čudo...i naravno, all times favorite: Vreme nežnosti. Jeste da je teška patetika, ali kada ga gledam danima ne mogu da dodjem sebi. Ima ih još mnogo, zaista, ali ovi su mi baš u vrhu, ako gledamo količinu suza koju sam prolila:)
 
jedino sam plakala na 2 filma i zalim zbog toga...

forrest gump-nisam tip koji voli takve filmove,ali mi je tom hanks odlican...i film mi se svidio
ples u tami-jes' nekom bjork idiotska i shvatam ,ali odlicno glumi ovdje i meni je ovako okej,odlicna pjevacica...ZASTO JE OBJESISE KRETENI JEDNI !!!
steglo mi se grlo u leonu iliti profesionalcu...medjutim znala sam da on mora da umre tako da nisam plakala...ali me zadivila veza izmedju njega i mathilde...

steglo mi se grlo mnogo puta,ali se trudim da ne placem.nikad ne bi gledala boys don't cry ili flight plan(!) mrzim u filmovima kad dijeca imaju igracku sa sobom i gube se ...roditelji traze...ili im umru roditelji...a imaju medu ili nesto tako...ne znam asto...takva sam...zelena milja...i tu mi se malcice steglo grlo...ubiti pticu rugalicu...tu mi se steglo grlo,ali dok je god onaj gad u zatvori uredu mi je.filmove sa silovanjem gledam...obozavam kad silovatelj crkne,istrune,pandrkne ili ga zatvore pa ga siluju drugi....

titanik JESTE patetican i hate it!rekvijem za snove...tja nije me rasplakao...millions dollar baby...ne ni to....ali je millions dollar baby dobar film
 
Let iznad kukavichjeg gnezda je dosta tuzan film,mada ja nisam plakao
deprimetriste294230fr.gif
 
Definitivno film THE LIBERTINE. Mislim film je tuzan sam po sebi zbog tematike ali je definitivno najpotresnija scena pri kraju kada on umire od sifilisa lezeci u krevetu pored zene i majke a reci koje tada izgovara zaista bi svakog potresle. takodje i onaj flash back kad se prije smrti prisjeca svega loseg sto je u zivotu ucinio. film te zaista pogodi ali bih ga ja mogla pogledati jos par puta.
 

Back
Top