Da li srpskom jeziku treba nova reforma?

Da li srpskom jeziku treba nova reforma?

  • Da

    glasova: 5 26,3%
  • Ne

    glasova: 14 73,7%
  • Nesiguran

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    19
  • Anketa je zatvorena .
Ово је разговор у оквиру једног народа одн. нације.

п.с. Нећеш Њујорчанина псовати на нашем језику! Или можда хоћеш…
Njujork je tolika mešavina naroda da imam utisak da vikneš bilo koju reč na bilo kom jeziku, neko na ulici će se okrenuti....

Ali uglavnom svi znaju engleski. Skoro svi. Osim taksista iz Pakistana. z:mrgreen:
 
Engleski jeste postao de facto novi esperanto. Verovatno je to delimična posledica britanskog kolonijalizma, koji je proširio engleski širom sveta, kao i ekonomske i kulturne premoći SAD, čije su industrija, nauka i mediji postali dominantni. Oni su praktično izmislili internet i društvene mreže. Takođe, gramatika i izgovor nisu preteški kao u nekim drugim jezicima, iako fakat postoje i jednostavniji jezici od engleskog. Tako je kako je, i teško če se to menjati u budućnosti.

Naravno, to što je engleski postao jezik br. 1 nikako ne znači da ono što je napisano na drugim jezicima ne vredi ništa. Ne znam zašto to misliš.
Ekspanzija jednog jezika nije razlog da se zanemari maternji jezik.

Dakle, računar je prvobitna kovanica i od nas zavisi hoće li ona zaživeti.
Ne moramo prevoditi svaki termin, svaku stavku iz operativnog sistema ili uopšte iz te nove tehnologije, ali ako imamo nešto prikladno našem izrazu, treba ga koristiti radi jasnije slike.
 
Hrvati ≠ Klinton + Danke Deutschland, a ima se i čemu diviti…
Pogledajte prilog 1752475
Da čoveče, ali tada smo još imali dosta prednosti u odnosu na njih i sve smo to prokockali na veliko. Tada si slobodno mogao reći da su oni bili siromašniji i neredovniji po kulturnom pitanju, jer mi smo držali sve karte u rukama, samo što ih nismo pametno odigrali.
 
Ekspanzija jednog jezika nije razlog da se zanemari maternji jezik.

Dakle, računar je prvobitna kovanica i od nas zavisi hoće li ona zaživeti.
Ne moramo prevoditi svaki termin, svaku stavku iz operativnog sistema ili uopšte iz te nove tehnologije, ali ako imamo nešto prikladno našem izrazu, treba ga koristiti radi jasnije slike.
U tehničkim oblastima se i koristi daleko češće reč 'računar' nego 'kompjuter'. Možda zato što su ljudi kojima je ta oblast bliskija sigrniji u sebe i nemaju potrebu da se stide svog jezika.
 
Hrvati su jednostavno zreliji kao nacija od Srba. Ujedinjeniji su, nisu imali kulturološki, razvojni i mislilački mrak od pola milenijuma, nemaju ni toliko ciganije kao Srbi. Purifikacija jezika je samo logičan sklop svega toga. Srbi su totalno operisani od bilo kakve purifikacije, prihvataju i gutaju sve sa strane. Ne može se od takve gladne nakupine... nečega... svačega... očekivati svest o purifikaciji. Kao što su progutali turski i ciganski melos, tako gutaju i sve moguće tuđice. I ne vide nikakav problem u tome. Ne vidi ni intelektualna elita, ako nešto takvo postoji.
Please be quiet, an african king is speaking.
 
Jesu ovo normalne, obične stvari, ali ne za naučnike, već za običnog čoveka.
Kako će se jezik razvijati i menjati ne zavisi od naučnika, već od većine koja se tim jezikom služi.
Jedno su stručni pojmovi, a drugo su kovanice, novonastale reči.
Kako smo prihvatili rukomet, a nismo nogomet?
Kako istorija, a ne povest?
Zašto je zaživela reč parobrod, a nije zemljopis?

Ne treba na silu sprovoditi reforme, ali treba razviti svest naroda o upotrebi novonastalih reči koje imaju logički obrazac u skladu sa njihovom jezikom kulturom. Što je bogatiji jedan jezik, to je preciznije izražavanje u književnoumetničkom i naučnom pogledu pojedinca i pripadnika njegovog jezika.
Ili makar ne dozvoliti osiromašenje jezika.
Zemljopis iskreno lepše zvuči nego geografija. Nekako bolje ide kroz jezik se provlači.
 
Ovo je staro naše nerazumijevanje i ne vidim kako se može nadići.
Ukratko- iz moga očišta/vizure, tebi je svejedno ako je nešto lijepo ili nije, samo da je upotrebljivo.
To je kao da kažeš da je svejedno je li žena lijepa ili nije, i da ima moral i osobnost, i karakter- nego samo da ima p....

Prvo- postoji više razina učenja stranih jezika. Glavna je ova komunikacijska, tipa natucanja. Ovi južnoslavenski su mali po utjecaju, ali su sposobni za izražaj svega, ništa manje od tzv. velikih (mislim na europske). Ako neki stranac želi naučiti nešto od njih, dovoljna mu je osnovna građa. Kao da bi njemu bilo teško naučiti ono što mu treba za osnove, kad će, bude li u ovim sredinama, ionako više rabiti šrafciger nego odvijač. A o novim nazivima, ili profinjeno starinskim- pa s tim neće imati veze, ne radi se ni o kakvom opterećenju. Do toga ne će ni doći.
A oni koji su sladokusci jezika, npr. prevoditelji, a izvorni govornici francuskoga, japanskoga,.... oni će sa zadovoljstvom ući u te nijanse kakve su dalmatinski kroatizmi kod Dubrovčana ili slavenizmi u Njegoša.

No- mi ne oblikujemo jezike zbog stranaca, nego zbog nas samih, jer većom ljepotom i izražajnošću jezika sami možnosno/potencijalno, postajemo bolji, veći, umniji i razvijeniji.

Veliki ili mali- to su naši jezici zbog nas samih, i nije svejedno idemo li u kupovinu u trgovinu odjeveni kao pristojni ljudi ili kao drotari podrapanih gaća.

Svaki jezik ima svoj "genius", a tu se jezici razlikuju. Engleski je atipičan budući da je nastao silovanjem anglosaskoga od strane frankofonih Normana. Oko 60% engleskoga vokabulara je francusko i latinsko. Njemački, s druge strane, kao i većina slavenskih jezika, uglavnom gradi svoje nazive iz svoga, germanskoga fonda (a slavenski iz slavenskoga).

Ja volim engleski kad je i previše latiniziran, npr. u Samuela Johnsona i Miltona, a najdraži mi je kad je u ravnoteži teutonski i latinski dio, kao u Melvillea.

No genius engleskoga drugačiji je od onoga ovih jezika.
Npr., kao malu vježbu, pogledao sam paralelni prijevod dijelova Goetheova "Fausta"na hrvatski i engleski. Hrvatski je apsolutno superioran i postiže ono što engleski ne može svoj svoje zasebične povijesti. No hrvatski ne može, u nekim stvarima (to se odnosi i na srpski) ostvariti zvonkost i izražajnost engleskoga zbog većega broja šumnika (č, š,..).

No- svakomu njegovo.

Jednostavno ne razumijem zašto misliš da bi novokov pojmova otežavao komunikaciju, napose jer je ona na elementarnoj razini za 99,9%.

Problem s engleskim je taj što se zbog svoga ustroja teže uklapa u ove jezike, pa djeluje nakaradno. Mi jesmo usvojili npr. snob, boks, vikendica...iz engleskoga, i ne trebamo ih mijenjati. No u samom engleskom oni imaju drugačiju kulturnu politiku, a stalno guraju usvojenice- primjer Schadenfreude, gdje mi u h/s imamo svoju zluradost. U engleskom je iz kvantne preuzet njemački Zitterbewegung, a mi imamo svoje.

Konačno, iz ruskoga smo uzeli strog, svjež, uspjeh, pobjeda...i nije svijet propao. Ali ne vidim razloga na tvrdoglavom insistiranju na posve nepotrebnom i u biti snobovskom (anglizam usvojenica) ustrajavanju da posve odbacimo novotvorbu riječi. Kod nas Hrvata ona postoji, ali je malaksala zbog lijene kulturne politike.

Zašto ne bi bili protucjepitelji, a ne antivakseri? I Slovenci i Rusi imaju svoje riječi. Jesu li Rusi zbog toga mračnjaci? Ili uspornici, a ne ležeći policajci? Ili suosnik, a ne koaksijalni kabel? Ili raskružje, a ne rotor (koji može značiti svašta)?

Još je Rtetr Vitezović u 18. st. rekao nešto kao "čovik radije svoje haljine nosi, a što nema, to se vani prosi".
Ne znam baš kojom linijom zaključivanja si došao do očišta da stvari gledam isključivo pragmatično. Naprotiv, izuzetno mi je važno i da li je i koliko je nešto lepo.

Ali znaš i sam - lepota je pre svega u očima posmatrača. Vrlo često vidimo lepotu u kompleksnosti, nekada lepotu u izuzetnoj jednostavnosti. Kod jezika je to uvek neki unutrašnji, subjektivni osećaj. Mnogo godina svog života sam posvetio učenju kineskog (zapravo mandarinskog) zbog njegove lepote i prebogate ortografije, koji su me očarali istinktivno, čak i pre nego što sam naučio da razumem ono što sam želeo da razumem. Lepota u kompleksnosti, a opet neverovatna jednostavnost gramatike i morfologije koja je u našim jezicima verovatno prava noćna mora za svakog stranca koji želi da nauči srpski/hrvatski kao drugi jezik.

Na drugu stranu, čistu lepotu vidim u jednostavnosti razumevanja ljudi. Kićenje jezika novim rečima samo da bi moj jezik bio različit od drugih ili da ne bi poprimio elemente drugog ne vidim kao neku prednost. Naročito zbog toga što veliki broj (da ne kažem većina) novih reči dolazi iz tehničkog domena, domena nauke i internet slenga.

Ako postoji jedno mesto gde svi treba da se razumemo što bolje, to je upravo internet. Evo mislim da je baš lepo što se nas dvojica odlično razumemo, iako će neki jezički čistunci reći da govorimo različite jezike.
 
Poslednja izmena:
Ali znaš i sam - lepota je pre svega u očima posmatrača.

Ako postoji jedno mesto gde svi treba da se razumemo što bolje, to je upravo internet. Evo mislim da je baš lepo što se nas dvojica odlično razumemo, iako će neki jezički čistunci reći da govorimo različite jezike.
To za subjektivnost lepote je levičarska laž i izvrtanje prirode.

Na internetu znam sa kime da pričam na engleskom i kako se pod tim engleskim razumemo i kakav nam je tok misli, opet na srpskim delovima interneta treba da postoji neka svojstvenost.
 
Ne znam baš kojom linijom zaključivanja si došao do očišta da stvari gledam isključivo pragmatično. Naprotiv, izuzetno mi je važno i da li je i koliko je nešto lepo.

Ali znaš i sam - lepota je pre svega u očima posmatrača. Vrlo često vidimo lepotu u kompleksnosti, nekada lepotu u izuzetnoj jednostavnosti. Kod jezika je to uvek neki unutrašnji, subjektivni osećaj. Mnogo godina svog života sam posvetio učenju kineskog (zapravo mandarinskog) zbog njegove lepote i prebogate ortografije, koji su me očarali istinktivno, čak i pre nego što sam naučio da razumem ono što sam želeo da razumem. Lepota u kompleksnosti, a opet neverovatna jednostavnost gramatike i morfologije koja je u našim jezicima verovatno prava noćna mora za svakog stranca koji želi da nauči srpski/hrvatski kao drugi jezik.

Na drugu stranu, čistu lepotu vidim u jednostavnosti razumevanja ljudi. Kićenje jezika novim rečima samo da bi moj jezik bio različit od drugih ili da ne bi poprimio elemente drugog ne vidim kao neku prednost. Naročito zbog toga što veliki broj (da ne kažem većina) novih reči dolazi iz tehničkog domena, domena nauke i internet slenga.

Ako postoji jedno mesto gde svi treba da se razumemo što bolje, to je upravo internet. Evo mislim da je baš lepo što se nas dvojica odlično razumemo, iako će neki jezički čistunci reći da govorimo različite jezike.

Ne vidim da si išta suvislo rekao.
Svaki jezik ima svoj duh, nekom se sviđa ovo ili ono, stvar je ukusa.
Samo- jednostavno ne razumijem tvoje protivljenje tvorbi riječi iz domaćega jezičnoga fonda.

U drugim jezicima to isto rade, npr hard-ware (što je semantički glupa riječ), soft-ware, duty-free,......

I zašto bi se to uopće prihvaćalo u drugim jezicima?

Zato mi je normalno i posve i redu da u hrvatskom imamo premosnica, a ne bypass i proširnica, a ne stent.

U redu, ne slažemo se oko toga jesu li ovo različiti jezici ili inačice jednog jezika. To je pitanje, zapravo- nerješivo i besmisleno je ponavljati sve starudije od argumenata.

No- to nije tema.

Tema je da si uporno protiv obogaćivanja rječnika iz domaćega fonda, i za to u zbilji nemaš pravih argumenata.

Zašto je, npr., loše što se u ruskom umjesto "dielektrična konstanta", kaže "konstanta pronicaemosti"?

Ili rukometi, nogometi,..a predložen je i vodomet za vaterpolo.
Zašto bi bilo loše da se uvriježi vodomet mjesto vaterpola?

Mislim da ovo nema smisla.
 

Back
Top