Antigon@
Elita
- Poruka
- 16.915
istinu o ovome mogu da ti ispricaju ljudi koji supreziveli koncenracione logore
Bajke za obmanjivanje svima poznate istine o ljudskoj kratkotrajnosti, postoje od kad je čovek počeo da priča.
Čovek zavarava svoj mozak svime i svačime, počevši od priča o večnoj slavi, večnom životu, herojskim podvizima, plemenitim delima koja ih svrstavaju u red besmrtnika. Čovek je sve činio da bi zaboravio, pa kad mu je dojadilo da priča priče, počeo je da se igra, da stvara pozorište, pa je uznapredovao, pa je stvorio radio, pa televiziju, zabavu za mozak. I sada imamo i internet, društveme mreže, gde čovek nema samo ulogu pasivnog posmatrača nekih aktera u bajci, na pozorišnoj sceni, na filmu, čovek sada može sebi da podari ulogu pokretača neke prividne radnje koja se ne odvija na fizičkoj ravni. Svet u kome nas dvoje, troje, stotinu, hiljadu pokrećemo neku priču, stvara utisak da smo izgradili neke oblike egzistencije, trajne, kratkotrajne, nematerijalne, nešto što će biti upamćeno. Bedno, ali varljivo, kao što je varljivo i čitanje knjige i gledanje filma, predstave.
A onda, jednog dana, sva tehnologija nekim čudom prestane da funkcioniše i sve knjige, sve bajke budu zaboravljene, opet nekim čudom i čovek sagleda sve oko sebe ogoljeno, stvarno, kao na kraju filma "Matriks", praznine i ruševine, pa zažali za srušenim svetom. Ne treba nam koncentracioni logor da bi spoznali bedu života, treba nam samo oduzeti varke, utopije i onda znamo da su naši životi samo jedan bledi bljesak u večitoj tami.