Da li nas Facebook (i drustvene mreze) cine nesrecnim?

Da li ste se osecali manje vredno, nesrecno zbog poredjenja sa drugim ljudima na FB?

  • Da

  • Ne / ne poredim se

  • Ne koristim drustvene mreze


Rezultati ankete su vidlјivi nakon glasanja.
istinu o ovome mogu da ti ispricaju ljudi koji supreziveli koncenracione logore

Bajke za obmanjivanje svima poznate istine o ljudskoj kratkotrajnosti, postoje od kad je čovek počeo da priča.
Čovek zavarava svoj mozak svime i svačime, počevši od priča o večnoj slavi, večnom životu, herojskim podvizima, plemenitim delima koja ih svrstavaju u red besmrtnika. Čovek je sve činio da bi zaboravio, pa kad mu je dojadilo da priča priče, počeo je da se igra, da stvara pozorište, pa je uznapredovao, pa je stvorio radio, pa televiziju, zabavu za mozak. I sada imamo i internet, društveme mreže, gde čovek nema samo ulogu pasivnog posmatrača nekih aktera u bajci, na pozorišnoj sceni, na filmu, čovek sada može sebi da podari ulogu pokretača neke prividne radnje koja se ne odvija na fizičkoj ravni. Svet u kome nas dvoje, troje, stotinu, hiljadu pokrećemo neku priču, stvara utisak da smo izgradili neke oblike egzistencije, trajne, kratkotrajne, nematerijalne, nešto što će biti upamćeno. Bedno, ali varljivo, kao što je varljivo i čitanje knjige i gledanje filma, predstave.
A onda, jednog dana, sva tehnologija nekim čudom prestane da funkcioniše i sve knjige, sve bajke budu zaboravljene, opet nekim čudom i čovek sagleda sve oko sebe ogoljeno, stvarno, kao na kraju filma "Matriks", praznine i ruševine, pa zažali za srušenim svetom. Ne treba nam koncentracioni logor da bi spoznali bedu života, treba nam samo oduzeti varke, utopije i onda znamo da su naši životi samo jedan bledi bljesak u večitoj tami.
 
hmm
osnovni pokretajuci concept medju ljudma je zelja za zdravljem I dugim zivotom
odamh iza tog koncepta ljude pokrece zelja za licnom velicinom ( ili kako neki kazu volja za mocju )
drugim recima..sujeta

volja za moc je jedno, sujeta je drugo
sujeta nije volja za moc, sujeta je volja za nemoc lol
sujetan je neko ko ne ume da prihvati poraz
 
moc je u sustini sposobnost da postignes visoke ciljeve
moc = sposobnost, uopste ne postoji razlika izmedju ta dva pojma

al robovima biti mocan znaci biti priznat lol sto, opet kazem, nema veze s realnoscu
priznanje je reakcija, simptom, moze da oznacava da je neko mocan ali i ne mora

za hedoniste kazemo da su nemocni zato sto ne mogu da zadaju sebi visi cilj od "opusti se" ili "odmori se" ili "zivi za trenutak"
svi ti ciljevi nam govore da je covek istrosen i da vise nije nizasta
 
Vrlo retko koristim taj sajt, ali me to ne specava da imam tri profila - jedan za svoj id, drugi za ego, treci za superego.
Misljenja sam da bi svi trebali da imaju tri profila i zasebno razvijaju svoje virtuelno postojanje, i da ne pokusavaju svoju iluzornu singularnost, osobenost da prenesu u fejsbuk, stvoren zarad totalne masovne kontrole i robotizovanja uma i ega.
 
Citam tako jedan tekst, i prema nekim istrazivanjima, Facebook cini ljude nesrecnijim jer surfujuci tako Facebook-om gledaju profile ljudi i stvaraju iluziju da su drugi bolji i uspesniji od njih, iako to ne mora da bude slucaj.
Primera radi, ljudi umisle da drugi imaju aktivniji i bolji socijalni zivot od njih gledajuci njihove slike iz klubova i restorana, ili umisle da su manje lepi kada vide te zgodne ljude kako poziraju na Facebooku sa 500 lajkova na slikama.

Jednostavno, ljudi se porede sa drugima, a Facebook to omogucava brze nego inace i na globalnom nivou, tako da moje pitanje je da li nas Facebook (i poredjenje sa drugima tamo) natera da se preispitujemo i osecamo manje vredim i zasto?
Da li ste se vi osecali nekada manje vredno zbog tog Facebook-a i poredjenja sa nekom osobom tamo?

Koga zanima, ima tekst na engleskom ovde:

http://www.psychologytoday.com/blog/better-living-technology/201309/the-hidden-danger-social-networks

REalno na FB postoje uspesni ljudi glumci, pevaci, bogate licnosti i lepe devojke i momci iz celog sveta i oni reklamiraju sebe ili nesto svoje sto imaju da pokazu ili pruze

Zavidni ljudi zavide takvima
 
Meni lično fejsbook koristi da kolko tolko ostanem u kontaktu sa raznim školskim drugovima, drugaricama, kolegama... Nekada sam i pričao sa njima, a danas samo lajkujem kad mi se nešto svidja. Fejsbook je prilika da nam neko da pažnju, ili mi nekome da poklonimo pažnju

Ja imam profil na fejsu, ali uvek zaboravim password pa tako ulazim mozda jednom godisnje u "predmetni".
Ja sa tim budalama sa kojima sam slucajno isla u skolu ne bih imala nikakve teme, prlelazim na drugu stranu ulice kada ih vidim
jer price o (ne) srecnim zivotima postoje i u knjigama.
Ljakovanje je toliko besmisleno da ja ostanem bez teksta.
Fejsbuk je sviranje da ne kazem uz koji instrument.
 

Back
Top