Da li je svet samo iluzija

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
380.472
Da li je svet u kojem živimo stvaran ili je sve oko nas samo iluzija,sofisticirana kompjuterska simulacija ili Platonova pećina?
Ideja da živimo u simulaciji nije nova. Još je Platon u svojoj „Alegoriji pećine” spekulisao o ljudima koji su ceo život okrenuti ka zidu pećine,
posmatrajući senke pravih objekata, nesvesni da je ono što vide samo odraz dublje stvarnosti.

Kasnije su filozofi poput Renea Dekarta, tvrdili da se ne može dokazati da naš um nije prevaren od strane nekog višeg entiteta.

U moderno doba, teoriju simulacije popularizovao je Nik Bostrom, profesor sa Oksforda, koji je 2003. godine izložio argument da,
ako napredne civilizacije mogu da kreiraju simulirane univerzume, onda je verovatnoća da živimo u simulaciji izuzetno visoka..
 
hologram.jpeg.jpg
 
Neke religije,filozofske škole itd. govore o tome kako je život neka vrsta iluzije.
Da li je život ili svetiluzija?
Rekla bih da jeste sa stanovišta da je svakom svet ono kako ga percipira, a percepcije mogu biti veoma različite, i pritom... iako smo svi stanovnici sveta, mi o tom svetu nemamo nikada ultimativno realnu sliku ma koliko pratili aktuelnosti, pa čak nam ta slika nije nasušno ni potrebna da bi živeli.
Stvarni razlozi nam pobuđuju aktivizam i stalno iščekivanje nekih promena jer nam je to potrebno, je l' te-tako tražimo sopstvenu svrhu, ali je pitanje koliko moj neki razlog uopšte nekom u mojoj vlastitoj kući, da ne idemo dalje-ikad padne na pamet ukoliko ga verbalno ne iznesem i tako "iskamčim" trenutak zanimanja za istu stvar pod raznim srećnim uslovima.
Čovek je suviše mali da bi poznavao svet, pa zato neizbežno pribegavamo usitnjavanju tog sveta na celine onoliko koliko nam paše. Kakav utisak stiče mrav o svetu oko sebe tek? Na sreću, životinjama nije podarena ista vrsta svesti o svetu kakvu su razvili i stekli ljudi, a sve to je uz pretpostavku da je samo čovek sposoban da se nosi sa iluzijom o sebi naspram sveta.
 
Rekla bih da jeste sa stanovišta da je svakom svet ono kako ga percipira, a percepcije mogu biti veoma različite, i pritom... iako smo svi stanovnici sveta, mi o tom svetu nemamo nikada ultimativno realnu sliku ma koliko pratili aktuelnosti, pa čak nam ta slika nije nasušno ni potrebna da bi živeli.
Stvarni razlozi nam pobuđuju aktivizam i stalno iščekivanje nekih promena jer nam je to potrebno, je l' te-tako tražimo sopstvenu svrhu, ali je pitanje koliko moj neki razlog uopšte nekom u mojoj vlastitoj kući, da ne idemo dalje-ikad padne na pamet ukoliko ga verbalno ne iznesem i tako "iskamčim" trenutak zanimanja za istu stvar pod raznim srećnim uslovima.
Čovek je suviše mali da bi poznavao svet, pa zato neizbežno pribegavamo usitnjavanju tog sveta na celine onoliko koliko nam paše. Kakav utisak stiče mrav o svetu oko sebe tek? Na sreću, životinjama nije podarena ista vrsta svesti o svetu kakvu su razvili i stekli ljudi, a sve to je uz pretpostavku da je samo čovek sposoban da se nosi sa iluzijom o sebi naspram sveta.

Шта је Свет?
 
Gle, sama reč je u ovom našem dosta pokrpanom jeziku sinonim za stanje svetosti. Možda to nije samo puka slučajnost, tj. verovatnoća da je slučajnost je vrlo mala.
Ekvivalencija dva vrlo oprečna značenja u najmanjem zbunjuje.
Šta ti misliš o svemu tome?

Сви пишу о Свету, као да нешто о њему знају, понеки и о крају света, а када би свако написао дефиницију, свака би се разликовала
 
Сви пишу о Свету, као да нешто о њему знају, понеки и о крају света, а када би свако написао дефиницију, свака би се разликовала
Slažem se...
Ima ljudi koji su obišli dosta sveta, pa kako čuješ da su više prošli, tolerancija raste-svuda im je bilo dobro, sve im se svidelo i pozivaju nas da i sami posetimo i osetimo kako je tamo neki svet druželjubiv i drag. Pa, naravno, došao si kao ljubopitivi posetilac, a ne naoružan do zuba i sa tendencijom da sve pobiješ i pokolješ... što je bila praksa u ne tako dalekoj prošlosti za pojam običnih ljudi bilo gde.
 
Pa sad ja ipak ne bi išao tako daleko, ne mislim baš da je svet iluzija već naša percepcija i način na koji percipiramo taj svet je uglavnom iluzija i često skroz pogrešan , uostalom i Dejvid Ajk kaže , ljudi stvarnost nije možda malo drugačija nego što vi mislite već nije uopšte ono što vi mislite.

Mislim i to da živimo u nekakvom matriksu ne znači da smo mi doslovno nekakvi pikseli na nečijem ekranu i da nama neko upravlja ko na džojstik već to znači da u univerzumu postoji nekakav sklad i harmonija i da se sve odvija po nekom planu ili Božijoj promisli a ne da je sve produkt nekakve slučajnosti i da sve tako bezveze i nasumice leti i piči okolo kako to misle uglavnom ateisti i većina tzv. mejnstrim naučnika, i u biti sve i da jesmo u simulaciji opet je za nas stvarnost i ne možemo izaći iz tog matriksa (doslovno kao što je Neo izašao u filmu) ali možemo promeniti percepciju i pogled na stvarnost i svet oko nas, i na neki način čim promenimo percipciju u izvesnom smislu automatski menjamo i stvarnost i svet oko nas.
 
Mislim da svet nije iluzija, ali da nasa percepcija istog jeste.

Par primera,
boje.... ogroman opseg spektra boja ne vidimo
zvuk .... čujemo samo odredjeni opseg feekvencije od 20hz do 20khz
miris... imamo prilicno los njuh u poredjenju sa vecinom zivotinja
ostala čula: mnoge zivotinje imaju čula koja mi ne posedujemo

Dakle nista nije onako kako mi to vidimo, cujemo i mirišemo.

emocije, verovanja, uverenja, stavovi, nagoni, tuga, sreća, strah, ljubav, mrznja, radost i sve ostalo svesno sto osecamo, verujemo ili mislimo ... produkt hemisjskih reakcija u nasem mozgu, ili pak nauceno, nemetnuto, servirano, dakle iluzija manje vise


pojam vremena... iluzija, Ajnštajnovom teorijom relativiteta dokazano je da vreme ne postoji, cela nasa percepcija vremena je donekle iluzija i laz. Brizina i gravitacija krive vreme i prostor.

I tako u nedogled...
 
U moderno doba, teoriju simulacije popularizovao je Nik Bostrom, profesor sa Oksforda, koji je 2003. godine izložio argument da,
ako napredne civilizacije mogu da kreiraju simulirane univerzume, onda je verovatnoća da živimo u simulaciji izuzetno visoka..
pa ako cemo filozofirati da, zamisli ako smo mi sitni kao atom necemu mnnogo vecem, zemlja je mala mala mala u suncevom sistemu, suncev sistem je atom u galaksiji, galaksija nije ni atom u u univerzumu, sad mozemo filozofski sta ako je beskrajni u uiverzum atom neceg veceg, a to vece neceg jos veceg.
Mada vec je i naucno sve vau, primer teorija paralelnih univerzuma, za koju cak i postoje dokazi u astronomiji
 
Da li je svet u kojem živimo stvaran ili je sve oko nas samo iluzija,sofisticirana kompjuterska simulacija ili Platonova pećina?
Ideja da živimo u simulaciji nije nova. Još je Platon u svojoj „Alegoriji pećine” spekulisao o ljudima koji su ceo život okrenuti ka zidu pećine,
posmatrajući senke pravih objekata, nesvesni da je ono što vide samo odraz dublje stvarnosti.

Kasnije su filozofi poput Renea Dekarta, tvrdili da se ne može dokazati da naš um nije prevaren od strane nekog višeg entiteta.

U moderno doba, teoriju simulacije popularizovao je Nik Bostrom, profesor sa Oksforda, koji je 2003. godine izložio argument da,
ako napredne civilizacije mogu da kreiraju simulirane univerzume, onda je verovatnoća da živimo u simulaciji izuzetno visoka..

Ali jedan svijet je koji covjek stvara,drugi svijet je priroda sama odnosno svijet koji je dat a treci svijet je svijet van ove planete zemlje u kojoj mi zivimo


Najbolje je da covjek analizira ovaj dati svijet od kojeg se najvise plasi i od kojeg najvise bjezi
 
materija je verovatno samo zgusnuta energija...da si duh mogao bi da prođeš kroz zid...sve je jedna ista energija koja se ispoljava na nebrojeno mnogo načina...ta energija je ono što bi mogli da nazovemo Bog....


Od Energije stvaranja smo postali, kao i čitav ovaj naš svemir. Tačnije ono što nas trenutno čini, a to je materijalno telo, životna energija i svest. Energiju stvaranja ili Pra-energiju je stvorio Tvorac, a on nije nikakvo živo biće već jedna prosto rečeno Nadsvest, nešto što mi obični smrtnici još uvek ne možemo spoznati i shvatiti.
 

Back
Top