U Srbiji od gladi može da umre samo lenština i neradnik koji misli da hleb treba sa neba da mu padne u usta.
Jutos sam htela da pišem u temi, ali kako je usmerena na politiku izbegla sam.
Ne znam da li je neko bukvalno gladan u Srbiji, znam da nema ko da bere višnje, trešnje, voće, osim penzionera.
Njima nije teško ustati, verati se po merdevinama, savijati kičmu po svakakvim vremenskim uslovima, ni jedan ne kaže ' bolje mi je za te pare kući ležati'.
Takođe znam da ne pamtim da su se dečiji rođendandani ikada proslavljali na ovakav način.
Igraonica, animatori, pozivnice, piće, posluženje.
Svakodnevno se ide na rođendane, drugarici iz razredada, drugu sa solfeđa, drugovima sa sportića, rođacima, komšijama iz kvarta. Treba i taj rođendan valjano obaviti, više se ne nosi samo čokolada...
Nikada se više i dalje nije putovalo nego poslednjih godina.
Kako - ne znam, plate i penzije ne mogu, ili jedva, da se rastegnu 30 dana, da se plate svi računi, da se kvalitetno hrani.