Da li je naš narod gladan?

Lorelajn

Legenda
Supermoderator
Poruka
70.646
Ne metaforično, već bukvalno.

Sve češće čujemo priče o ljudima koji preskaču obroke, roditeljima koji se odriču svog parčeta da bi deca jela, penzionerima koji biraju između hleba i lekova.
Dok se s jedne strane priča o ekonomskom rastu, s druge raste broj onih koji jedva sastavljaju kraj s krajem.

Da li je naš narod gladan?


 
EyceGkjXEAErypV.jpg
 
Pre 50 godina, siromasi su bili gladni i mršavi a bogataši siti i debeli.

Danas je vrlo često obrnuto.

U modernom društvu ima toliko jeftine hrane da niko nije gladan, čak naprotiv - oni koji imaju malo jedu nekvalitetno i ne razmišljaju previše o zdravlju, pa dobijamo poplavu problema sa bolestima izazvanim lošom i prekomernom ishranom.

Postoje čak i naučna istraživanja u USA koja potvrđuju ovaj trend, kod nas nije mnogo drugačije.
 
Evo ga jedan zanimljiv članak, od pre godinu dana, ali situacija se nije popravila, samo je jos gore. Podaci u clanku su izvuceni iz unicef-ovih podataka i iz republickog zavoda za statistiku.

Izmedju ostalog, kaze da svaki osmi stanovnik Srbije raspolaze sa manje od 100 evra na mesecnom nivou.
Pa naravno da su gladni, jer nije to 100 evra za hranu (iako je i to malo), nego za hranu, racune, kiriju, higijenu, garderobu....

Dakle 800.000 ljudi u Srbiji je apsolutno siromašno - sto znaci da gladuju.

I da, mnogi kradu da bi imali šta da pojedu.

https://www.bbc.com/serbian/lat/srbija-68969129
 
Bila sam pre 10tak god u Novom Sadu poslovno i sa kolegama šetala gradom, kupila sebi sendvič. Jedno dete, dotfčali je i uzeli mi sendvič iz ruke i pobeglo, na šta sam reagovala sa hej, a ono počelo da mi se plazi i smeje... Neka jede to, nije problem, ali mi prodavac reče pa mi njima damo ali im je slađe da nekom otmu.

Generalno, postoje narodne kuhinje, da one ne postoje, da ne postoji sovijalno, založila bih se da to bude organizovano tako, a me da se krade. Krađa je nešto loše i ne može se opravdati. Međutim, oni idu linijom najmanjeg otpora i lakše im da ukradu nego da odu do narodne kuhinje.
 
Bila sam pre 10tak god u Novom Sadu poslovno i sa kolegama šetala gradom, kupila sebi sendvič. Jedno dete, dotfčali je i uzeli mi sendvič iz ruke i pobeglo, na šta sam reagovala sa hej, a ono počelo da mi se plazi i smeje... Neka jede to, nije problem, ali mi prodavac reče pa mi njima damo ali im je slađe da nekom otmu.

Generalno, postoje narodne kuhinje, da one ne postoje, da ne postoji sovijalno, založila bih se da to bude organizovano tako, a me da se krade. Krađa je nešto loše i ne može se opravdati. Međutim, oni idu linijom najmanjeg otpora i lakše im da ukradu nego da odu do narodne kuhinje.
Narodnu kuhinju imas u par gradova samo.

U Novom Pazaru, da nema Seada (pekara koji deli besplatan hleb onima koji nemaju), nekoliko desetina porodica bi bilo gladno.
 
Po meni je uzrok opste siromastvo i selektivna primena zakona.

Opste siromastvo podstice sitan kriminal, a selektivna primena zakona podstice krupan kriminal.

Lek je da se bustuje ekonomija i da se zakoni primenjuju jednako na sve.

Ali od toga nema nista, dokle god imamo mafiju na vlasti.

I ne moze da se ne skrene na politiku, jer politika je sve, politika je uredjenje zivota gradjana u drzavi, a gladovanje znaci da je zivot lose uredjen.
 
Moje kulturno umetnicko drustvo, iz mog malog grada (oko 100K stanovnika), salje godisnje 4-5 ogromnih šlepera humanitarne pomoci, za Srbiju.

To je pomoc koju mi ovde prikupimo od onoga što Švabe izbbacuju kao staro i suvišno, a u okej je stanju, ili kada bolnice i staracki domovi rade renoviranja pa stare stvari nama daju, jer im je lakse i jeftinije nego da placaju odnosenje smeća.

U poslednje dve godine smo poceli da saljemo i hranu (konzerviranu), jer kazu da i to treba.

Jedna zena, koja je ovde vec 40+ godina i ucestvuje i organizuje sve to vreme akcije, kaze da nikad ranije nije morala i hrana da se salje.

Meni nema boljeg pokazatelja od toga kakvo je stanje u Srbiji.

Drugo, svake godine, za novu godinu, posaljemo oko hiljadu paketića za decu u Srbiji. Za distribuciju paketića sam ja odgovoran i garantujem zivotom da zavrse svi tamo gde trebaju, to jest kod dece ciji roditelji nemaju, jer moj rodjeni brat sa svojom ekipom to distribuira.

I kaze da je situacija svake godine sve losija.
 
Napisala bih nešto što mi stoji na duši, kao primer našeg odnosa prema društvu, prema instituciji itd.

Naime pre nekih godinu i mesec dana, pojedini roditelji iz odeljenja mog sina su se udružili da organizovano deci doture materijal za prepisivanje kontrolnog iz fizike. Mene je zvala jedna mama da li bih ja kao prof uni rešila zadatke tog jutra i onda bi ona doturila deci da svi prepišu. Oštro sam odbila. Inače od tada ta mama ne priča sa mnom.

Oni su to organizovali i negde u septembru je na roditeljskom jedan roditelj ustao da kaže, pazite ovo, kako je ovo prepisivanje neko prijavio direktorki i kako to nije lepo. Gledali su u mene, mislim nisam bila ja jer me ne interesuje da se spuštam na taj nivo, a ja sam bukv bila jedini roditelj koji je to osudio tad na roditeljskom. Pazite, deca ne da znaju da su njihovi roditelji prganizovali prevaru pravila i mastavnika fizike, već su čuli da su roditelji zgroženi što je to neko prijavio!!!


Ti isto roditelji su se posle skandalizovali nadstrešnicom i pozivali na pumpanje . Ali ta deca koja su pumpala to su rafila što je to popularno, a ne što su naučeni da poštuju propise i zakone.

To je naše društvo danas.
 
Po meni je uzrok opste siromastvo i selektivna primena zakona.

Opste siromastvo podstice sitan kriminal, a selektivna primena zakona podstice krupan kriminal.

Lek je da se bustuje ekonomija i da se zakoni primenjuju jednako na sve.

Ali od toga nema nista, dokle god imamo mafiju na vlasti.

I ne moze da se ne skrene na politiku, jer politika je sve, politika je uredjenje zivota gradjana u drzavi, a gladovanje znaci da je zivot lose uredjen.
Na vlasti su oni zato što su slika naroda
 

Back
Top