Inače, taj antagonizam prema muzički orijentalnom je tako malograđanski i simptom jednog gotovo rasističkog diskursa. To gađenje na sopstveni melos, a ovamo se skače uz tuđi folk je tragikomično. Slušati rok i metal, a sa druge strane pominjati narodnu muziku u kontekstu nasilja, droge, nemorala, buke .. .
Paradoksalno, većini anglosaksonaca će biti daleko zanimljiviji narodnjaci kao nešto autentično, mistično,egzotično, inspirativno nego naši rokeri i bluzeri koji sviraju NJIHOVU muziku. Bluz, rok i pop su anglosaksonski fenomen koji sa ostatkom sveta nema nikakve veze.
A opet, brojni su rok, džez muzičari koji inspiraciju pronalaze u orijentalnoj muzici. O klasičnim kompozitorima da i ne govorim. Šta znaju seljaci...