Da li je intuicija veza sa Bogom?

Komshinica

Primećen član
Poruka
723
Često mi se dešava nešto što do sada primećujem samo u nekim recimo manje bitnim situacijama: javi mi se kao bljesak osećaj šta treba da uradim u određenoj situaciji. Ako krenem za njim, ispostavi se da sam uradila ispravno, što znam kasnije po posledicama. Ako odmah posle njega počnem da razmišljam šta da uradim, pogrešim. Problem je što ga ne prepoznam uvek odmah, jer mi on ne daje mnogo vremena. Sklona sam razmišljanju i tu nastaje haos. Shvatila sam da nešto ozbiljno sa svojom intuicijom treba da preduzmem. Moram da vežbam.
A vi?
 
Moguce, a mozda je to fenomen deja vu... I meni se dogadja isto sto i tebi, samo sam naucila da poslusam taj unutrasnji savet.... veruj mi da prakticno nikad ne pogresim... Nikad jos mi se nije desilo da kad nesto cvrsto zelim( pogotovo ako se za to pomolim Bogu-mada nisam bas neki primer za umece molitve) ne dobijem ili ostvarim.Mozda nije pravo mesto , ali reci cu ti jednu pametnu recenicu iz Tore- Hilel" Nemoj govoriti da ces uciti kada budes imao odmora, jer mozda odmor neces naci..Neznalica ne moze biti pobozan, a ko se ustrucava da pita-nije sposoban ni da uci..Gde nema ljudi koji vrede- nastoj da budes covek"....Mozda je ovo neki rezime za ove nase " izbeglicke" forume? Pozdrav. :wink: :wink:
 
tsetso
"pogotovo ako se za to pomolim Bogu-mada nisam bas neki primer za umece molitve"
Za molitvu ti treba otvoreno srce i iskrenost sa Bogom kontakt treba da je prirodan
sa Njim se priča , zahvaljuje, moli, predlaže, pita?
Nema ponavljanja jednog te istog (to nije ispravno)
Zato kao što sa nama pričaš pričaj i sa Stvoriteljem ne opterećuj se rečima položajem i sl.
On to hoće od tebe a ne ponavljanje tudjih misli i reči
Pozdrav
 
Komshinica:
Često mi se dešava nešto što do sada primećujem samo u nekim recimo manje bitnim situacijama: javi mi se kao bljesak osećaj šta treba da uradim u određenoj situaciji. Ako krenem za njim, ispostavi se da sam uradila ispravno, što znam kasnije po posledicama. Ako odmah posle njega počnem da razmišljam šta da uradim, pogrešim. Problem je što ga ne prepoznam uvek odmah, jer mi on ne daje mnogo vremena. Sklona sam razmišljanju i tu nastaje haos. Shvatila sam da nešto ozbiljno sa svojom intuicijom treba da preduzmem. Moram da vežbam.
A vi?

Problem je u tome što mi ne možemo znati odakle nam taj osećaj. Da li je to prava intuicija (a šta to bi po definiciji?) Ili je to možda pomoć anđela ili propast demona?

Kako problem rešiti?
a) vežbaj (pa mi reci kako ide :) )
b) studiraj Bibliju i u njoj ćeš naći SVE BITNE odgovore pa ti intuicija neće biti potrebna.

U stvari, odgovor na naziv tvoje teme bi mogao biti: jeste, ako je u saglasnosti sa Božijom voljom. I obrnuto.
 
Christadelphian:
tsetso
"pogotovo ako se za to pomolim Bogu-mada nisam bas neki primer za umece molitve"
Za molitvu ti treba otvoreno srce i iskrenost sa Bogom kontakt treba da je prirodan
sa Njim se priča , zahvaljuje, moli, predlaže, pita?
Nema ponavljanja jednog te istog (to nije ispravno)
Zato kao što sa nama pričaš pričaj i sa Stvoriteljem ne opterećuj se rečima položajem i sl.
On to hoće od tebe a ne ponavljanje tudjih misli i reči
Pozdrav
Ovo me često uznemirava. Ne znam kako Bogu da se obraćam. Jedno vreme sam se molila molitvama, dok nisam osetila da me to dovodi u stanje grča.
Ja bih sa Bogom razgovarala, a onda se uplašim da je to previše smelo.
Na kraju, kažem mu nešto kao: TI jedini znaš šta je u mojoj duši.
Kada se molim, činim to mislima i više osećanjima, prosto nekim nemuštim jezikomi to mi se sada čini kao približno pravo.
Pozdrav.
 
Ja polazim od pretpostavke da sam na Božijem putu, a dosadašnja iskustva sa tim mi ne daju nagoveštaje da takvi "impulsi" dolaze sa neke druge strane. Mislim da je intuicija mnogo moćna snaga u nama i da dolazi od Boga. Posebno me u tom stavu drži činjenica da je uopšte nije lako prepoznati iverovati joj. Mislim da ono sa druge strane nudi lakša rešenja.
Vežbaću i javljaću da li napredujem.
Pozdrav i hvala na mišljenjima.
 
Komshinica:
Često mi se dešava nešto što do sada primećujem samo u nekim recimo manje bitnim situacijama: javi mi se kao bljesak osećaj šta treba da uradim u određenoj situaciji. Ako krenem za njim, ispostavi se da sam uradila ispravno, što znam kasnije po posledicama. Ako odmah posle njega počnem da razmišljam šta da uradim, pogrešim. Problem je što ga ne prepoznam uvek odmah, jer mi on ne daje mnogo vremena. Sklona sam razmišljanju i tu nastaje haos. Shvatila sam da nešto ozbiljno sa svojom intuicijom treba da preduzmem. Moram da vežbam.
A vi?
:idea: Ja to radim ovako kada se javi "bljesak" a za njim se ne gega sumnja onda naravno idem za bljeskom. Tako da sve u sta sumnjam klonim se toga :wink:
Pozdrav uz kaficu! :P
 
Komshinica:
Ja polazim od pretpostavke da sam na Božijem putu, a dosadašnja iskustva sa tim mi ne daju nagoveštaje da takvi "impulsi" dolaze sa neke druge strane. Mislim da je intuicija mnogo moćna snaga u nama i da dolazi od Boga. Posebno me u tom stavu drži činjenica da je uopšte nije lako prepoznati iverovati joj. Mislim da ono sa druge strane nudi lakša rešenja.
Vežbaću i javljaću da li napredujem.
Pozdrav i hvala na mišljenjima.
Ja isto mislim da to moze imati samo veze sa necim natprirodnim-uh ne volim bas ovaj termin-. A ako je nadprirodno, a cini ti DOBRO, onda moze biti samo Bozansko, a ne negtivo tj. darc side off the moon. Zar ne? :wink: :wink:
 
freewill:
Komshinica:
Često mi se dešava nešto što do sada primećujem samo u nekim recimo manje bitnim situacijama: javi mi se kao bljesak osećaj šta treba da uradim u određenoj situaciji. Ako krenem za njim, ispostavi se da sam uradila ispravno, što znam kasnije po posledicama. Ako odmah posle njega počnem da razmišljam šta da uradim, pogrešim. Problem je što ga ne prepoznam uvek odmah, jer mi on ne daje mnogo vremena. Sklona sam razmišljanju i tu nastaje haos. Shvatila sam da nešto ozbiljno sa svojom intuicijom treba da preduzmem. Moram da vežbam.
A vi?
:idea: Ja to radim ovako kada se javi "bljesak" a za njim se ne gega sumnja onda naravno idem za bljeskom. Tako da sve u sta sumnjam klonim se toga :wink:
Pozdrav uz kaficu! :P
Meni je problem što od bljeska do odluke imam vrlo malo vremena. Ako ga ne ispoštujem odmah, krene mi impuls da razmišljam i garant grešim.
Hvala za ovo "uz kaficu".
:lol: :lol: :lol: :lol:
 
tstesa:
Komshinica:
Ja polazim od pretpostavke da sam na Božijem putu, a dosadašnja iskustva sa tim mi ne daju nagoveštaje da takvi "impulsi" dolaze sa neke druge strane. Mislim da je intuicija mnogo moćna snaga u nama i da dolazi od Boga. Posebno me u tom stavu drži činjenica da je uopšte nije lako prepoznati iverovati joj. Mislim da ono sa druge strane nudi lakša rešenja.
Vežbaću i javljaću da li napredujem.
Pozdrav i hvala na mišljenjima.
Ja isto mislim da to moze imati samo veze sa necim natprirodnim-uh ne volim bas ovaj termin-. A ako je nadprirodno, a cini ti DOBRO, onda moze biti samo Bozansko, a ne negtivo tj. darc side off the moon. Zar ne? :wink: :wink:
E baš tako.
:wink: :lol: :wink:
 
Komshinica:
tstesa:
Komshinica:
Ja polazim od pretpostavke da sam na Božijem putu, a dosadašnja iskustva sa tim mi ne daju nagoveštaje da takvi "impulsi" dolaze sa neke druge strane. Mislim da je intuicija mnogo moćna snaga u nama i da dolazi od Boga. Posebno me u tom stavu drži činjenica da je uopšte nije lako prepoznati iverovati joj. Mislim da ono sa druge strane nudi lakša rešenja.
Vežbaću i javljaću da li napredujem.
Pozdrav i hvala na mišljenjima.
Ja isto mislim da to moze imati samo veze sa necim natprirodnim-uh ne volim bas ovaj termin-. A ako je nadprirodno, a cini ti DOBRO, onda moze biti samo Bozansko, a ne negtivo tj. darc side off the moon. Zar ne? :wink: :wink:
E baš tako.
:wink: :lol: :wink:

U principu , ja u nesto drugo sem u Boga i ne verujem. Dakle, kad u sebi ne prepoznajem neke"mracne sile" ili ako vidim neki trag tome u sebi- trudim se da ga iskorenim i savladam- kako onda i mogu da prepoznam" neciji drugi glas i poziv" do Bozijeg?A , mozda je u tome zamka- pitanje za sve koji mogu da objasne?! Pozdrav. :wink: :wink:
 
Draga Tsetso
na pravom si putu
i nema osim Boga druge moći ni poziva
Bog nam kaže
ja sam taj koji daje dobro i zlo
onog koga voli stegom odgaja
To bi bila laž ako bi nam neko drugo biće činili loše .
Osim toga kaže da nema moći druge osim Njegove.
Čovek je izmislio sotonu kao biće da bi sebe opravdao pa čak i andjele nazvao zlim i grešnim samo da nije do njega .
Zlo je u našoj prorodi niko ne ulazi u nas i traži od nas da činimo zlo ili loše.
To je baš taj izbor ili Bog ili telo.
Zato je pitanje da li se isplati moliti Bogu ako sotona uporno čini zlo nad nama veoma duboko.
Ljudi daju sotoni veće moći nego Bogu jer pobedjuje smrt bolest nevolje i patnje.
Baš to razočarenje mnogih u Boga je i odvelo do toga da mnogi Boga i ne prihvataju jer je nemoćan (po narodnom i opštem stavu)
Pozdrav
 
oVo Sam pokusala da napisem na drugom mestu, ali ne bih da ga razni skrnave. Jedno moje iskustvo- ima veze i sa intuicijom i sa verom...
Pre tri godine, stigao mi je u posetu otac, izneneada. Sve je bilo u redu ali kao pred neku buru zebnja u srcu.... Na samu Svetu Petku, pozlilo mu je, vodili smo ga u bolnicu, ali mi je narukama umro...ja sam ga reanimirala( dok nije stigla hitna oko 3o min). Bezuspaesno... Krenemo sa automobilima i pogreb. autom u moj rodni grad i ispred mog auta se sudare dva auta sa cetvoro tesko povredjenih, od toga jedno dete.... Naravno, da sam prva istrcala, pomagala, previjala i sl. ...Zasto to pricam? Dok mi je otac lezao mrtav, molila san Boga da uzme moj a vrati njegov zivot... Tada sam naisla na tu saobracajku- i njegov glas da samo On odredjuje kraj nasim zivotima i da tu kockanja nema....Tada sam to shavtila za citav zivot.
Bilo mi je malo tesko da vam ovo ispricam. I malo forum "svodim na ispovedaonicu" , ali to je moje licno iskustvo i pozelela sam da ga podelim sa vama. Ako mislite da nije bilo u redu- izvinite.Pozdrav za sve dobre ljude. :wink: :wink:
 
Žao mi je
i moje najiskrenije saučešće
Samo nam je da se molimo da nam Bog ne dozvoli da budemo kušani na razne načine koje vidimo i čujemo i da ne ponovi već doživljeno.
Ja sam isto imao više iskustava gde me je Božija ruka vodila .
Jednostavno sam imao ogroman pritisak u želucu i glavi dok nešto nisam uradio i ispalo je dobro , vrlo dobro a da u startu nisam tako hteo .
I nekolicinu slučajeva gde mi se odgovorilo na molitvu samim čudom.
Ali čovek se posle pita "da nije to ipak bilo slučajno" ?
Takva slučajnost je nemoguća i to recimo da se desilo bar 5 puta (ispričaću vam jednom)
Čudni su i nedokučivi putevi Božiji za nas
Pozdrav
 
Christadelphian:
Žao mi je
i moje najiskrenije saučešće
Samo nam je da se molimo da nam Bog ne dozvoli da budemo kušani na razne načine koje vidimo i čujemo i da ne ponovi već doživljeno.
Ja sam isto imao više iskustava gde me je Božija ruka vodila .
Jednostavno sam imao ogroman pritisak u želucu i glavi dok nešto nisam uradio i ispalo je dobro , vrlo dobro a da u startu nisam tako hteo .
I nekolicinu slučajeva gde mi se odgovorilo na molitvu samim čudom.
Ali čovek se posle pita "da nije to ipak bilo slučajno" ?
Takva slučajnost je nemoguća i to recimo da se desilo bar 5 puta (ispričaću vam jednom)
Čudni su i nedokučivi putevi Božiji za nas
Pozdrav
O, pa ti si tu. Da li je ovo intuicija ili telepatija ili zajednicka ver? Sala. Hvala ti puno. :wink: :wink:
 
Malo nisam bila tu, jer mi se pre neku noć dok sam bila na forumu dogodilo nešto veoma važno o čemu sam morala malo da razmislim. U međuvremenu se dogodilo još nešto u vezi sa tim i sada bih već mogla da vam ispričam. Moraću kasnije, zahteva malo više vremena od ovog kojim sada raspolažem.
Javljam se.
Pozdrav.
 
Komshinica:
Često mi se dešava nešto što do sada primećujem samo u nekim recimo manje bitnim situacijama: javi mi se kao bljesak osećaj šta treba da uradim u određenoj situaciji. Ako krenem za njim, ispostavi se da sam uradila ispravno, što znam kasnije po posledicama. Ako odmah posle njega počnem da razmišljam šta da uradim, pogrešim. Problem je što ga ne prepoznam uvek odmah, jer mi on ne daje mnogo vremena. Sklona sam razmišljanju i tu nastaje haos. Shvatila sam da nešto ozbiljno sa svojom intuicijom treba da preduzmem. Moram da vežbam.
A vi?
Draga Komsinice (steta sto nisi blize da popijemo kafu),
Svakom od nas dragi Gospod govori sta treba da cinimo, ili sta ne treba da cinimo ali na zalost ne cujemo ga (bukvalno, kao unutarnji glas)je smo nisko duhom..a vecina naslucuje nesto (sto tumaci intuicijom)ili nekim vlastitim nadnaravnim sposobnostima i sl. A kada bismo bili u konstantnoj molitvi (ili molitvenom stanju svesti)mogli bismo stalno razgovarati sa Gospodom.
Hajde to da vezbamo.
 
Draga Sestro,
Dragi ljudi nikada nisu daleko, a kolika nam je ova državica, ni za kafu nismo daleko :lol: .
Nikada intuiciju nisam doživljavala kao nešto natprirodno, niti mogu da mislim da je ona nešto dato samo posebnima. Dobri Bog je nama svima dao mogućnost da Ga čujemo. To nije baš lako i nije dato na poslužavniku. Moramo da se trudimo, a to što mi ne znamo kako je to moguće ni šta treba da radimo, pa čini mi se da se malo pravimo blesavi. Ja sam daleko od onoga što bih volela da sam na tom polju postigla, ali kako imam potvrde i rezultate da moji napori nisu uzaludni, ne odustajem. Ponekad bih, kao dete, volela da mogu onako hop-la! ali ne vredi, moram mic po mic. I tako i radim. Stanje moje svesti, ako sam te razumela je, po meni nezadovoljavajuće pa i tu moram stalno da se trudim.
Mnogo je nezgodno što mi ulažemo napore u takav rad kao da je fizički, a trebalo bi valjda da prestanemo da se naprežemo (jer je to znak potrebe da kontrolišemo stvari), opustimo se, pustimo to Nebesko, Božije da prostruji kroz nas i onda bismo stvarno nešto postigli.
Tražim put, Sestro i ne odustajem. Svaki savet i podrška su mi dobrodošli i zato:HVALA TI.
:lol: :lol:
 
Komshinica:
Draga Sestro,
Dragi ljudi nikada nisu daleko, a kolika nam je ova državica, ni za kafu nismo daleko :lol: .
Nikada intuiciju nisam doživljavala kao nešto natprirodno, niti mogu da mislim da je ona nešto dato samo posebnima. Dobri Bog je nama svima dao mogućnost da Ga čujemo. To nije baš lako i nije dato na poslužavniku. Moramo da se trudimo, a to što mi ne znamo kako je to moguće ni šta treba da radimo, pa čini mi se da se malo pravimo blesavi. Ja sam daleko od onoga što bih volela da sam na tom polju postigla, ali kako imam potvrde i rezultate da moji napori nisu uzaludni, ne odustajem. Ponekad bih, kao dete, volela da mogu onako hop-la! ali ne vredi, moram mic po mic. I tako i radim. Stanje moje svesti, ako sam te razumela je, po meni nezadovoljavajuće pa i tu moram stalno da se trudim.
Mnogo je nezgodno što mi ulažemo napore u takav rad kao da je fizički, a trebalo bi valjda da prestanemo da se naprežemo (jer je to znak potrebe da kontrolišemo stvari), opustimo se, pustimo to Nebesko, Božije da prostruji kroz nas i onda bismo stvarno nešto postigli.
Tražim put, Sestro i ne odustajem. Svaki savet i podrška su mi dobrodošli i zato:HVALA TI.
:lol: :lol:
To sam ja "sestra" ali mi je bio pao sistem pa me mrzi da se ponovo prijavljujem.
Znas, shvatila sam da je LJUBAV prema Bogu kljuc, kao sto nam je i receno. Ljubav otvara kanal i prepovezuje nas sa Gospodom. Sam osecaj da je svuda prisutan i da sve sto vidimo, cujemo, dodirujemo je sam Gospod i da smo i mi njegova tvorevina kod mene je ljubavlju njegovom rodila se ljubav i kada se setim toga razlije mi se neka prijatna toplina u grudima...i tada se izgubi taj neprijatni osecaj samoce i izolovanosti (koji me prati od detinjstva)i osetim se u jedinstvu sa celim svojim okruzenjem- to je ljubav, osecaj jedinstva. Zelim nam to svima-da nam to postane uobicajen nivo svesti.A do tada, borba, naravno.
A za kafu, bice prilike..
 
tsetsa:
oVo Sam pokusala da napisem na drugom mestu, ali ne bih da ga razni skrnave. Jedno moje iskustvo- ima veze i sa intuicijom i sa verom...
Pre tri godine, stigao mi je u posetu otac, izneneada. Sve je bilo u redu ali kao pred neku buru zebnja u srcu.... Na samu Svetu Petku, pozlilo mu je, vodili smo ga u bolnicu, ali mi je narukama umro...ja sam ga reanimirala( dok nije stigla hitna oko 3o min). Bezuspaesno... Krenemo sa automobilima i pogreb. autom u moj rodni grad i ispred mog auta se sudare dva auta sa cetvoro tesko povredjenih, od toga jedno dete.... Naravno, da sam prva istrcala, pomagala, previjala i sl. ...Zasto to pricam? Dok mi je otac lezao mrtav, molila san Boga da uzme moj a vrati njegov zivot... Tada sam naisla na tu saobracajku- i njegov glas da samo On odredjuje kraj nasim zivotima i da tu kockanja nema....Tada sam to shavtila za citav zivot.
Bilo mi je malo tesko da vam ovo ispricam. I malo forum "svodim na ispovedaonicu" , ali to je moje licno iskustvo i pozelela sam da ga podelim sa vama. Ako mislite da nije bilo u redu- izvinite.Pozdrav za sve dobre ljude. :wink: :wink:
Tek danas sam procitao ovo sto si podelila sa nama.Ganut sam, jer sam imao slicno iskustvo.
Veliki pozdrav iz coska! :P
 
Sestra1:
Komshinica:
Draga Sestro,
Dragi ljudi nikada nisu daleko, a kolika nam je ova državica, ni za kafu nismo daleko :lol: .
Nikada intuiciju nisam doživljavala kao nešto natprirodno, niti mogu da mislim da je ona nešto dato samo posebnima. Dobri Bog je nama svima dao mogućnost da Ga čujemo. To nije baš lako i nije dato na poslužavniku. Moramo da se trudimo, a to što mi ne znamo kako je to moguće ni šta treba da radimo, pa čini mi se da se malo pravimo blesavi. Ja sam daleko od onoga što bih volela da sam na tom polju postigla, ali kako imam potvrde i rezultate da moji napori nisu uzaludni, ne odustajem. Ponekad bih, kao dete, volela da mogu onako hop-la! ali ne vredi, moram mic po mic. I tako i radim. Stanje moje svesti, ako sam te razumela je, po meni nezadovoljavajuće pa i tu moram stalno da se trudim.
Mnogo je nezgodno što mi ulažemo napore u takav rad kao da je fizički, a trebalo bi valjda da prestanemo da se naprežemo (jer je to znak potrebe da kontrolišemo stvari), opustimo se, pustimo to Nebesko, Božije da prostruji kroz nas i onda bismo stvarno nešto postigli.
Tražim put, Sestro i ne odustajem. Svaki savet i podrška su mi dobrodošli i zato:HVALA TI.
:lol: :lol:
To sam ja "sestra" ali mi je bio pao sistem pa me mrzi da se ponovo prijavljujem.
Znas, shvatila sam da je LJUBAV prema Bogu kljuc, kao sto nam je i receno. Ljubav otvara kanal i prepovezuje nas sa Gospodom. Sam osecaj da je svuda prisutan i da sve sto vidimo, cujemo, dodirujemo je sam Gospod i da smo i mi njegova tvorevina kod mene je ljubavlju njegovom rodila se ljubav i kada se setim toga razlije mi se neka prijatna toplina u grudima...i tada se izgubi taj neprijatni osecaj samoce i izolovanosti (koji me prati od detinjstva)i osetim se u jedinstvu sa celim svojim okruzenjem- to je ljubav, osecaj jedinstva. Zelim nam to svima-da nam to postane uobicajen nivo svesti.A do tada, borba, naravno.
A za kafu, bice prilike..
:idea: Cudni su putevi Boziji zaista, citam vas medjusobni dijalog(nadam se da se ne ljutite :? ) i setih se one stare izreke "s'dobrim je dobar lako biti" nadam se da je tako i da ce tako i ostati! :D
Pozdrav!!!
 
freewill:
tsetsa:
oVo Sam pokusala da napisem na drugom mestu, ali ne bih da ga razni skrnave. Jedno moje iskustvo- ima veze i sa intuicijom i sa verom...
Pre tri godine, stigao mi je u posetu otac, izneneada. Sve je bilo u redu ali kao pred neku buru zebnja u srcu.... Na samu Svetu Petku, pozlilo mu je, vodili smo ga u bolnicu, ali mi je narukama umro...ja sam ga reanimirala( dok nije stigla hitna oko 3o min). Bezuspaesno... Krenemo sa automobilima i pogreb. autom u moj rodni grad i ispred mog auta se sudare dva auta sa cetvoro tesko povredjenih, od toga jedno dete.... Naravno, da sam prva istrcala, pomagala, previjala i sl. ...Zasto to pricam? Dok mi je otac lezao mrtav, molila san Boga da uzme moj a vrati njegov zivot... Tada sam naisla na tu saobracajku- i njegov glas da samo On odredjuje kraj nasim zivotima i da tu kockanja nema....Tada sam to shavtila za citav zivot.
Bilo mi je malo tesko da vam ovo ispricam. I malo forum "svodim na ispovedaonicu" , ali to je moje licno iskustvo i pozelela sam da ga podelim sa vama. Ako mislite da nije bilo u redu- izvinite.Pozdrav za sve dobre ljude. :wink: :wink:
Tek danas sam procitao ovo sto si podelila sa nama.Ganut sam, jer sam imao slicno iskustvo.
Veliki pozdrav iz coska! :P
Dobro vece, dugo sam razmisljala da li gornje redove da napisem... Pa sam dosla do zakljucka da je dobro ako to nekome u necemu pomogne..Znas, ponekd pozelim da malo manje pamtim i malo manje znam- cini mi se bila bih sretnija...Ovako i ja imam one sumnje,kao i svi vi, ali nemam osecaj mrznje-jednostavno nemam tu borbu dobra i zla. Ali zato imam velllike tuge, teske , preteske i pitam se dokle.. a odgovor znam!Ne znam zasto sam ovo napisala.... a da ne budem kao Lane Gutovic na Pinku. Pozdrav i hvala. :wink: :wink:
 
Draga Sestro,
Ljubav je ključ za sve. I taj osećaj o kome govoriš je sve. Nikakve reči ga ne mogu opisati. Ja na to reagujem drugačije, takva je valjda moja duša a i time nam dobri Bog pokazuje koliko je veliki kad nema dva ista bića na svetu. Kada dodirnem TO svojim srcem (to se dešava u određenim situacijama), počinjem da plačem. I onda plačem i plačem i znam zašto plačem i da je to u vezi sa čitavim svetom i životom i lepo osećam da mi se to On javlja. Taj plač nije plač u grču, već onaj koji oslobađa, iskren i nekako me širi, osećam kako se pomeraju moje granice i mogla bih da obuhvatim čitav svet. Tada osećam saosećanje za svakog čoveka koji postoji, i osećam tugu i bol i patnju i glad i bolest i strah. Poželim da svakoga ko pati zagrlim i utešim i pomognem. Sve češće mi se to događa.
Opet nisam uspela da iskažem onako kako jeste, ali tu je negde. A ko razume, shvatiće.
Pozdrav.
 

Back
Top