Да ли је стварно истина да је Башчанска плоча фалсификат? Има ли за то неких доказа?
		
		
	 
Inače, ono po čemu se iz aviona vidi da je baška  ploča falsifikat,  najverovatnije devetnaestovekovni, jeste činjenica da  se na baškoj  ploči sedam puta javljaju dvostruki, odnosno drugačiji  znakovi za iste  glasove (A, E, O, T, U, V i poluglas). Josip Hamm se tom  nevoljom bavio  pa je u zaključku napisao da se ti znakovi verovatno  različito  izgovaraju, ali nije znao kako. Naravno da jedan pisar, u  jednom  jedinstvenom tekstu ne bi za iste glasove koristio različita  slova.  Uzrok ove pojave je pabirčenje gotovih glagoljičkih reči iz  različitih  izvora, odnosno naručiočevo nedovoljno poznavanje glagoljice  koje je  urodilo izostankom unifikacije sedam slova u nacrtu baške ploče.   Otprilike, kao kada bismo klesaru dali da u reljefu iskleše sadržaj   ovakvog ili sličnog papira:
		
		
	
	
* * *
Lujo Margetić (1920-2010) 
 hrvatski povjesničar i akademik
„Ali, s druge strane, ako je ploča nastala najednom, treba objasniti   kako se u drugom dijelu ploče postupno pojavljuje sve vise slova koja ne   nalazimo u prvom dijelu. Štefanić se 1955 god. zadovoljio time što je   napomenuo da „u BP strana slova „I”, „O”, „M”, „N”, „T” dolaze pored   glagoljskih slova”. Ali, on nije pokušao objasniti razlog neobičnoj   postupnosti pojavljivanja. Mislim da pitanje zaslužuje da ga se ponovno  otvori. Naime, ne može, a da ne izazove čuđenje da se od devetog redka  dalje pojavljuje izmjenično poraba starih i novih oblika.” (L. Margetić,  O Baščanskoj ploči, str. 46-50, Krk, 1997)
* * *
"Nada Klaić je dokazala da su sve hrvatske darovnice lažirane, pa je  valjda i Baščanska ploča falsifikat." (Boris Beck – Nacional.hr) 			
Može biti da je taj Sakcinski baš mnogo naručivao kod svog kamenosresca.   Čovek mora da je pune ruke posla imao. Podsetimo se da Sakcinski   (Bassani de Sacchi) stoji i iza "otkrića" Baške ploče. Tamo je postojeća   ploča sa gornjim ornamentom uzeta, 
prebrisan je sadržaj ispod ornamenta i uklesana poznata recitacija sa  šatro en passant pomenom "Zvonimir kralj hrvatski".
Sakcinski u akciji
Prof. dr. Vežić je po elementima arhitekture zaključio da je Crkva sv.     Lucije građena u stilu kasne romanike. Budući da se takav stil na Krku     javlja relativno kasno, oko 1300. godine, a za to je najbolji  primjer    Crkva sv. Kvirina, 
posve je očigledno da je datacija Crkve  sv.  Lucije   u 1300. godinu potpuno realna. Teze prof. dr. Vežića,  vezane  uz   Bašćansku ploču, djeluju krajnje uvjerljivo, a nitko nije  pronašao    elemente koji bi osporili njegovu tezu. Bašćanska    ploča može se  podijeliti u dva dijela. U gornjem dijelu se nalazi    plitki vegetabilni  reljef, koji nosi stilsko-morfološke karakteristike    romanike na  prijelazu 11. u 12. stoljeće. Ispod tog prikaza dobro je    poznat tekst na  glagoljici, ali on nije iz istog razdoblja kao gornji  reljef. Na  Bašćanskoj se ploči jasno vidi da je glagoljični tekst na  nešto nižoj  razini od reljefa. Zaključuje se da se na tom mjestu  također nalazio  neki reljef, ali je on izbrisan i na njegovo je mjesto  uklesan tekst na  glagoljici. 
(Goran Jovetić, Vjesnik, 26. 9. 2000. i prof. dr. Pavuša  Vežić »Crkva sv. Lucije u Baškoj na otoku Krku«.)
Otprilike ovako je izgledala pre nego što je donji deo  šlajfericom prebrisan:
 
Moguće poreklo tzv. baščanske ploče iz 19. stoleća
Kao materijalna osnova spomenika poslužio je kameni plutej, nalik do danas očuvanom 
pluteju iz Vrlike,  a koji je pripremljen za klesanje teksta tako što je donjih 85%  originalno ornamentirane površine mehanički prebrisano i izglačano.
Kao osnovni predložak za tekst poslužila su dva postojeća, nezavisna  dokumenta, pisana na papiru ili pergamentu, dok su subjekti koji postoje  u kamenom natpisu preuzeti ili iz daljnjih postojećih dokumenata  (svjedoci:  Desmira,  župan  Krbave,  Mratin  u  Lici, Prbineža,   poslanik  u  Vinodolu,  Jakov  na  otoku;   knez  Kosmat, Mikula u  Otočcu) ili su naprosto dodati (Zvonimir, kralj  hrvatski), u čemu i  leži stvarni motiv devetnaestovekovne fabrikacije lažnog istorijskog  artefakta.  Nakon izrade tzv. baščanske ploče od strane I. K. Sakcinskog  u 19. stoleću, predlošci koji su poslužili za njenu izradu su  uklonjeni, najverovatnije fizički uništeni.
U osnovi inspiracije ili neposrednog povoda za akciju fabrikacije tzv.  baščanske ploče, moguće je da stoji niz srpskih povelja, koje su svetlo  stručne i šire javnosti ugledale neposredno pre "otkrića" baščanske  ploče, a kakva je, na primer, darovnica Stefana Uroša iz 1305. kojom  "Stefan Uroš kralj srbski i pomorski" daruje neka mesta crkvi i  manastiru sv. Marije Rotačke.
Jedan od dokaza pabirčenja delova teksta na ploči jeste činjenica da  se  na tzv. baščanskoj ploči sedam puta javljaju dvostruki,  odnosno  drugačiji  znakovi za iste glasove (A, E, O, T, U, V i  poluglas). Josip  Hamm se tom  nevoljom bavio pa je u zaključku napisao  da se ti znakovi  verovatno  različito izgovaraju, ali nije znao kako.  Naravno da jedan  pisar, u  jednom jedinstvenom tekstu ne bi za iste  glasove koristio  različita  slova. Uzrok ove pojave je pabirčenje  gotovih glagoljičkih  reči iz  različitih izvora, odnosno naručiočevo  nedovoljno poznavanje  glagoljice  koje je urodilo izostankom unifikacije  sedam slova u nacrtu  tzv. baščanske ploče.
Na kraju, nakon njene objave pa sve do danas, donekle licemerno, ali ne  paradoksalno već sasvim indikativno, suštinski značaj tzv. baščanske  ploče tumači se kroz prizmu njene jezičko-spomeničke vrednosti, tumači  se dokazom "900-godišnje pismenosti u Hrvata", često stavljajući u neki  dalji plan ili sasvim prećutkujući ono osnovno i sasvim očigledno  ostavljajući ga drugima pod nosom, kao što počinilac zločina skriva svoj  motiv jer upravo motiv potvrđuje zločin, a to je da je tzv. baščanska  ploča 
jedini originalni pisani dokaz postojanja hrvatske države i njenog vladara kralja Zvonimira. U tome je suština tog devetnaestovekovnog falsifikata koji svuda po sebi ima otiske Sakcinskijevih prstiju.