Да ли је стварно истина да је Башчанска плоча фалсификат? Има ли за то неких доказа?
Inače, ono po čemu se iz aviona vidi da je baška ploča falsifikat, najverovatnije devetnaestovekovni, jeste činjenica da se na baškoj ploči sedam puta javljaju dvostruki, odnosno drugačiji znakovi za iste glasove (A, E, O, T, U, V i poluglas). Josip Hamm se tom nevoljom bavio pa je u zaključku napisao da se ti znakovi verovatno različito izgovaraju, ali nije znao kako. Naravno da jedan pisar, u jednom jedinstvenom tekstu ne bi za iste glasove koristio različita slova. Uzrok ove pojave je pabirčenje gotovih glagoljičkih reči iz različitih izvora, odnosno naručiočevo nedovoljno poznavanje glagoljice koje je urodilo izostankom unifikacije sedam slova u nacrtu baške ploče. Otprilike, kao kada bismo klesaru dali da u reljefu iskleše sadržaj ovakvog ili sličnog papira:
* * *
Lujo Margetić (1920-2010)
hrvatski povjesničar i akademik
„Ali, s druge strane, ako je ploča nastala najednom, treba objasniti kako se u drugom dijelu ploče postupno pojavljuje sve vise slova koja ne nalazimo u prvom dijelu. Štefanić se 1955 god. zadovoljio time što je napomenuo da „u BP strana slova „I”, „O”, „M”, „N”, „T” dolaze pored glagoljskih slova”. Ali, on nije pokušao objasniti razlog neobičnoj postupnosti pojavljivanja. Mislim da pitanje zaslužuje da ga se ponovno otvori. Naime, ne može, a da ne izazove čuđenje da se od devetog redka dalje pojavljuje izmjenično poraba starih i novih oblika.” (L. Margetić, O Baščanskoj ploči, str. 46-50, Krk, 1997)
* * *
"Nada Klaić je dokazala da su sve hrvatske darovnice lažirane, pa je valjda i Baščanska ploča falsifikat." (Boris Beck – Nacional.hr)
Može biti da je taj Sakcinski baš mnogo naručivao kod svog kamenosresca. Čovek mora da je pune ruke posla imao. Podsetimo se da Sakcinski (Bassani de Sacchi) stoji i iza "otkrića" Baške ploče. Tamo je postojeća ploča sa gornjim ornamentom uzeta,
prebrisan je sadržaj ispod ornamenta i uklesana poznata recitacija sa šatro en passant pomenom "Zvonimir kralj hrvatski".
Sakcinski u akciji
Prof. dr. Vežić je po elementima arhitekture zaključio da je Crkva sv. Lucije građena u stilu kasne romanike. Budući da se takav stil na Krku javlja relativno kasno, oko 1300. godine, a za to je najbolji primjer Crkva sv. Kvirina,
posve je očigledno da je datacija Crkve sv. Lucije u 1300. godinu potpuno realna. Teze prof. dr. Vežića, vezane uz Bašćansku ploču, djeluju krajnje uvjerljivo, a nitko nije pronašao elemente koji bi osporili njegovu tezu. Bašćanska ploča može se podijeliti u dva dijela. U gornjem dijelu se nalazi plitki vegetabilni reljef, koji nosi stilsko-morfološke karakteristike romanike na prijelazu 11. u 12. stoljeće. Ispod tog prikaza dobro je poznat tekst na glagoljici, ali on nije iz istog razdoblja kao gornji reljef. Na Bašćanskoj se ploči jasno vidi da je glagoljični tekst na nešto nižoj razini od reljefa. Zaključuje se da se na tom mjestu također nalazio neki reljef, ali je on izbrisan i na njegovo je mjesto uklesan tekst na glagoljici.
(Goran Jovetić, Vjesnik, 26. 9. 2000. i prof. dr. Pavuša Vežić »Crkva sv. Lucije u Baškoj na otoku Krku«.)
Otprilike ovako je izgledala pre nego što je donji deo šlajfericom prebrisan:
Moguće poreklo tzv. baščanske ploče iz 19. stoleća
Kao materijalna osnova spomenika poslužio je kameni plutej, nalik do danas očuvanom
pluteju iz Vrlike, a koji je pripremljen za klesanje teksta tako što je donjih 85% originalno ornamentirane površine mehanički prebrisano i izglačano.
Kao osnovni predložak za tekst poslužila su dva postojeća, nezavisna dokumenta, pisana na papiru ili pergamentu, dok su subjekti koji postoje u kamenom natpisu preuzeti ili iz daljnjih postojećih dokumenata (svjedoci: Desmira, župan Krbave, Mratin u Lici, Prbineža, poslanik u Vinodolu, Jakov na otoku; knez Kosmat, Mikula u Otočcu) ili su naprosto dodati (Zvonimir, kralj hrvatski), u čemu i leži stvarni motiv devetnaestovekovne fabrikacije lažnog istorijskog artefakta. Nakon izrade tzv. baščanske ploče od strane I. K. Sakcinskog u 19. stoleću, predlošci koji su poslužili za njenu izradu su uklonjeni, najverovatnije fizički uništeni.
U osnovi inspiracije ili neposrednog povoda za akciju fabrikacije tzv. baščanske ploče, moguće je da stoji niz srpskih povelja, koje su svetlo stručne i šire javnosti ugledale neposredno pre "otkrića" baščanske ploče, a kakva je, na primer, darovnica Stefana Uroša iz 1305. kojom "Stefan Uroš kralj srbski i pomorski" daruje neka mesta crkvi i manastiru sv. Marije Rotačke.
Jedan od dokaza pabirčenja delova teksta na ploči jeste činjenica da se na tzv. baščanskoj ploči sedam puta javljaju dvostruki, odnosno drugačiji znakovi za iste glasove (A, E, O, T, U, V i poluglas). Josip Hamm se tom nevoljom bavio pa je u zaključku napisao da se ti znakovi verovatno različito izgovaraju, ali nije znao kako. Naravno da jedan pisar, u jednom jedinstvenom tekstu ne bi za iste glasove koristio različita slova. Uzrok ove pojave je pabirčenje gotovih glagoljičkih reči iz različitih izvora, odnosno naručiočevo nedovoljno poznavanje glagoljice koje je urodilo izostankom unifikacije sedam slova u nacrtu tzv. baščanske ploče.
Na kraju, nakon njene objave pa sve do danas, donekle licemerno, ali ne paradoksalno već sasvim indikativno, suštinski značaj tzv. baščanske ploče tumači se kroz prizmu njene jezičko-spomeničke vrednosti, tumači se dokazom "900-godišnje pismenosti u Hrvata", često stavljajući u neki dalji plan ili sasvim prećutkujući ono osnovno i sasvim očigledno ostavljajući ga drugima pod nosom, kao što počinilac zločina skriva svoj motiv jer upravo motiv potvrđuje zločin, a to je da je tzv. baščanska ploča
jedini originalni pisani dokaz postojanja hrvatske države i njenog vladara kralja Zvonimira. U tome je suština tog devetnaestovekovnog falsifikata koji svuda po sebi ima otiske Sakcinskijevih prstiju.