Супер што је апсолуту све у "сада", али мени није, ја перципирам промену и јасно перципирам "пре" и "после". Тако да за мене у овом стању, апсолутне никакве практичне вредности нема што је Апсолуту све у "сада", када ја нисам у апсолутном, него у релативном.
I tebi će sve biti u sada kad se vratiš apsolutu, kada se biće-koje-jesi-opskrbi apsolutnim Znanjima-o-Sebi, te se vrati tako opskrbljeno u tvoju 'ličnost', za koju tvrdiš da je 'svjesna'... Naime, poenta, prosvjetljenja bilo kojeg nivoa Svjesnosti koji je po hijerarhiji spoznaja viši od ljudskog jeste proširenje ljudske svjesnosti. Sam apsolut, rekoh to svaki put kada pišem, NEMA SVJESNOT-O-SEBI već SVIJEST, niti pak 'čovjek' ima SVijest -o-Sebi već Svjesnost (ne čujete, ne vidite na šta vam ukazujem jer ste sputani naučenim znanjima). O tome sam naveliko pisao ranije. Neću da se ponavljam...Tvoja percepcija promjene je normalna, normalna je biću u svakoj Svjesnosti-o-postajućem-Sebi, jer je samim prisustvom u toj Svjesnosti koncentrisano na projekciju života koja je posledica kretanja informacija, jedne prema drugoj...prema trećoj itd, a to samo po sebi ukazuje na promjenu. Jednom kada se biće-koje-jesmo vrati apsolutu i postane Svijesto-Sebi-apsolutu, te se ponovo vrati u Sebe-čovjeka recimo, u Svjesnosti čovjeka ono tad zadržava neka Znanja-koje-je Sobom (kroz duh, duhom dakle) prenijelo u razum, u dimeziju i stoga u Svjesnost. Njegva Svjesnot se s tim proširila te se shvatanje života i projekcije proporcionalno proširenju uzdigao na viši nivo.
Prisustvom apsolutnih Znanja (neposrednim uvidom u Svijest) biće u samoj projekciji vidi projekciju onakvom kakva ona apsolutno jeste. Iako dakle, biva u relativnom, ono percipira postojanje kroz Filter apsolutnih Znanja te i svoje postojanje, kao i postojanje uopšte, doživljava u SADA. U takvom stanju Svjesnosti biće zna i shvata da je sve-što-postoji dio njega, dio Sebe.
И када кажем ја, мислим на сопствену свесну личност, не на "ја" као субјекат, тако да ми у том контексту одговарај, то желим да знам.
Шта мислиш - под процес је вечан? Да, ради, спознаје себе, то подразумева вечну инкарнацију?
Proces Projekcije jeste proces kreiranja iskustava kroz kretanje informacija jedne prema drugoj a naizgled odvojeno od apsoluta (u UMU). Sam proces je vječan jer ne postoji njegov početak niti njegov kraj. Uvijek se dakle, projektuju Znanja-o-Sebi u iskustva Sebe. Kada kažem 'uvijek', to je relativan pojam, relativan shvatanju 'vremena'. Početak i kraj su doživljaji osviješćenog izolovanog odnosa najmanje dva Znanja-o-Sebi (dva Ja) koji vibriraju razmjenjujući svoja Znanja-o-Sebi putem te vibracije. Njihova razmjena se doživljava KRETANJEM. Sam fenomen promjene je baziran na kretanju i na memoriji razuma. Uistinu, ništa se ne mjenja, kao što se apsolut ne mijenja, tako se ne mijenjaju niti Znanja-o-Sebi iz Svijesti. Znanja-o-Sebi transendiraju, dakle, bivaju prevedena i dešifrovana iz jednog aspekta postojanja u drugi, iz jednog oblika svog postojanja u drugi. Znanja, dakle transendiraju ali se ne mijenjaju.
Ono što se doživljava 'promjenom' jeste doživljaj koji je proizvod projektovane percepcije. Percepcija se stvara razumom (biće je za Sebe stvara razumom). Pri tom, tokom projekcije prvih Znanja-o-Sebi u njihova iskustva, stvaraju se ubjeđenja, filtreri koji će od tog momenta služiti biću da kroz njih stvara nove percepcije obojene tim filterom... i tako u nedogled, do 'kraja' doživljaja projekcije, do povratka vremena (trajanja) u apsolutnu 0, u istinsko SADA.
Proces projekcije omogućava vječnu inkarnaciju, da; inkarnaciju Znanja-o-Sebi u iskustva Sebe (kroz dušu-razum-tijelo mehanizam projekcije).
Mehanizam projekcije i proces projekcije nisu jedno, nadam se da je to očito.
Proces projekcije je vječan.
Mehanizam je univerzalan.
Па чему онда тај процес, како се то окончава, има ли неког циља, ти хоћеш да кажеш да никада нећу спознати целовитост и коначно спознати себе? Ја сам престрављена.
Opet me nisi dobro shvatila, a objasnio sam to i u originalnom komentaru. No opet ću da pojasnim:
Proces služi konstantnom emitovanju Znanja-o-Sebi iz Svijesti u iskustva Sebe. Znanje-o-Sebi...u Svijesti je jednako Znanju-Sebe-apsoluta, dakle poznavanje Sebe kao JEDNOG (Ja) u kojemu je sadržano Jastvo. U Svijesti, jedno Ja ne samo da sadrži sva ostala Ja (sva ostala individualna Znanja-o-Sebi iz Svijesti, Jastvo) već je ono sadržano u svakom drugom postojećem Ja (Znanju-o-Sebi iz Svijesti ) takođe, i to takođe i ZNA. Zato, svako jedno Ja Jastva jeste apsolutno, apsolut.
Proces projekcije, dakle, služi da se svako jedno Ja konstantno projektuje u iskustva Sebe. Kombinacije skupova sa drugim Ja, sa drugim skupovima, sa drugim skupovima izvedenim i z prvobitnih skupova itd. su beskrajne te je i proces beskrajan, vječan. Proces dakle NE TRAJE, ali zato doživljaji koji su produkt procesa projekcije traju. Taj doživlja trajanja jeste VRIJEME. Vrijeme, dakle, ne postoji nigdje drugdje do u Svjesnosti projektovane jedinke. Doživljaji imaju svoj početak i svoj kraj.
Proces se dakle nikada ne okončava. I ne treba da te zabrinjava njegova 'nespoznatljivost' niti bezgraničnost. Zaboravi spoznaje, ako te istinski interesuje da ZNAŠ sve o Sebi...moraš biti iskrena prema Sebi, moraš dopustiti biću-koje-jesi (s potpunim povjerenjem), da te ono 'odvede' do suštine, do Svijesti, u kojoj je SVE POZNATO, otkriveno.
... ти хоћеш да кажеш да никада нећу спознати целовитост и коначно спознати себе?
Cjelovitost nije spoznatljiva. Spoznaja je karakter osvješćivanja odnosa koji vibriraju u razumu (subejkat-objekat). Cjelovitost je sveobuhvatna te kao takva jedino i može da se doživi onim što OBUHVATA Sve-što-cjelina-jeste. Ono što je sveobuhvatno jeste duh. Kroz duh, kao odraz cjeline (može biti odraz Svjesnosti-tebe-čovjeka kao cjeline ili pak tebe-apsoluta kao cjeline ...) biće doživljava svoju cjelovitost kroz sveobuhvatnost tog odraza, duha. Dakako da ćeš doživjeti da ZNAŠ sopsvenu cjelovitost, ali to ne mora da znači da će se to i desiti tokom ove inkarnacije. Ipak, to nije razlog za strah. Strah i jeste jedan od faktora koji nas sputavaju u širenju Svjesnosti, a da ne kažem u potpunoj predaji našem biću, našoj Svijesti. Strah nas sputava da se svojim bićem preselimo iz spoznatog i spoznajnog u Znanje-o-sebi, u svoju cjelovitos, u SVIJEST i s tim da postanemo Znanje-o-SVEMU-ŠTO-JEST.
firefox nesto
Ovaj pdf treba zapaliti 
Oprosti B.
)
A prah i pepeo mog bezdusnog entiteta ima da nestane, ziv sam se prestravio 
(Pazi kad mi promaklo-svaka čas...)
