Da li čovek ima dušu

Човек нема душу! Најновија апликација за андроид смарт телефоне доказала (на основу анкетираног узорка од 80 стручњака из области неорганске хемије и машинства) да је свест само продукт импулса у мозгу
Моје питање је - и андроид смарт телефон има мозак, а и у њему импулсе, па где му је свест?
 
Jeste,jako mu je teško pitanje postavila,samo je odgovor lak...:mrgreen:

Мене само занима зашто сам ја, из блаженог непостојања, дошла у постојање?
Ок, чак и ако је одговор - да спознам себе, пошто ми се живот не чини као ишта друго до алатка за спознају себе; мене занима да ли ћу икад коначно спознати себе и више нећу на то морати да се враћам, или је то неко циклично, бескрајно путовање, што је ужасавајућа идеја?
 
Мене само занима зашто сам ја, из блаженог непостојања, дошла у постојање?
Ок, чак и ако је одговор - да спознам себе, пошто ми се живот не чини као ишта друго до алатка за спознају себе; мене занима да ли ћу икад коначно спознати себе и више нећу на то морати да се враћам, или је то неко циклично, бескрајно путовање, што је ужасавајућа идеја?

C!!!...
 
Е баш ти хвала. Кад ти то ауторитативно напишеш - мора да је тако.

Zekim se-nemam pojma da ti odgovorim...:mrgreen:
Možda pitanje "zašto" nije dobro?
Znaš,kad mi teže naći odgovor na neko pitanje-počinjem analizirati pitanje...
Neki odgovor nađem-ne kakav bih želeo,ali odgovor kakav zaslužuju reči iz pitanja...
Nemoj samo kao Malavelika da sam ovo iskomplikovao (a onamo je ,kaže,Dr.biologije ,čega li...)
 
Човек нема душу! Најновија апликација за андроид смарт телефоне доказала (на основу анкетираног узорка од 80 стручњака из области неорганске хемије и машинства) да је свест само продукт импулса у мозгу
Моје питање је - и андроид смарт телефон има мозак, а и у њему импулсе, па где му је свест?

Imspulsi su samo manifistacija delovanja uma.....a svest je stanje uma....android ima svest ali ogranicenu svest..ogranicenu algoritmom koji su mu ugradili programeri.....:lol:

- - - - - - - - - -

Мене само занима зашто сам ја, из блаженог непостојања, дошла у постојање?
Ок, чак и ако је одговор - да спознам себе, пошто ми се живот не чини као ишта друго до алатка за спознају себе; мене занима да ли ћу икад коначно спознати себе и више нећу на то морати да се враћам, или је то неко циклично, бескрајно путовање, што је ужасавајућа идеја?

Ti postavljas pogresno pitanje.Ti pitas zivot sta hoce od tebe umesto da pitas sebe sta hoces od zivota?;)
 
Мене само занима зашто сам ја, из блаженог непостојања, дошла у постојање?
Ок, чак и ако је одговор - да спознам себе, пошто ми се живот не чини као ишта друго до алатка за спознају себе; мене занима да ли ћу икад коначно спознати себе и више нећу на то морати да се враћам, или је то неко циклично, бескрајно путовање, што је ужасавајућа идеја?

kao kad si se rodila-zacela ili nesto u zivotu pa si promenila stanje (sta je iz nepostojanja u postojanje)
ili se muvas s njima : ))
e zezam malo
 
Poslednja izmena:
Ок, полако схватавам твоју класификацију - апсолут је оно што је вечно и непроменљиво, по себи, а пројекције искуства су ту зарад знања о себи
Моје питање је, кад се оконча то сазнавање себе, хоће ли опет доћи до неког сазнавања себе, где ће то што себе сазнаје опет себе заборавити ко је/шта је ради сазнавања себе?

Kratak odgovor: Proces je VJEČAN.
.
.
.

Prošireno:

Ranije već negdje naglasih da PROCES PROJEKCIJE JESTE VJEČAN, dakle, 'saznavanje Sebe' se nikada ne okončava, tačnije spoznaja projektovanih mogućnosti iz Sebe-Svijesti se nikada ne okončava. To znači da se biće-koje-jesmo konstantno projketuje iz Sebe-Svijesti, projektujući Znanja-o-Sebi u iskustva tih Znanja-o-Sebi, stvarajući pri tom uvijek novu Svjesnost-o-postajućem-Sebi. 'Saznati Sebe' ne možeš. Spoznaja je izričito vezana za projekciju, što znači spoznaješ projekciju, kroz svoje shvatanje odnosa Subjekta sa objektima te projekcije. SEBE, jedino možemo ZNATI kada jesmo apsolut. To nije spoznaja.

Pri svakoj projekciji osnovni uslov projektovanja jeste zaborav. Zaborav služi biću da doživi svaku svoju projekciju iznova, bez uticaja memorije. Zato se nikada neće desiti da se iskustva ponove onakva kakva su ranije već bila projektovana. Dovoljno je da se redosled projekcije u nizu memorije promijeni za jedan momenat...to stvara sasvim drugu jednačinu kao osnovu realnosti...a da i ne govorimo o Izboru kao činiocu i odlučujućem faktoru kretanja akcije i stoga finalnoj determinanti realnosti...


Моје питање је, кад се оконча то сазнавање себе, хоће ли опет доћи до неког сазнавања себе, где ће то што себе сазнаје опет себе заборавити ко је/шта је ради сазнавања себе?

Proces je VJEČAN, kao i sam apsolut (kao i Ja) nema ni početka ni kraja. Sve se dešava u SADA, sva prošla, sadašnja i buduća saznavanja. Ja sam uvijek u SADA. Ono što traje (što ima svoj očetak i kraj) jeste naše-moje (bića-koje-jesam) prisustvo u određenom spoznavanju, u razmjeni Subjekta-objekta. Traje dakle 'oživljaj' te razmjene (ovo 'oživljaj' mi se učini greškom pri kucanju ali kad pročitah šta sam otkucao shvatih da to i nije greška). Sama razmjena-odnos može da bude, kao što i uvijek jeste vječna, jer je prisutna u SADA. Spoznaja je proces koncentracije bića-koje-jesmo na određeni odnos. Biće-koje-jesmo to čini razumom , čineći izbor, pozajmljujući taj već postojeći odnos iz vječnosti (oživljavajući ga u svojoj Svjesnosti da bi smo ga u njoj i po percepciji karekterističnoj samo za nju i do-živili). Pri tome imamo i pravo da svoj doživljaj tog pozajmljenog odnosa sačuvamo kao već proživljeno iskustvo u memoriji svog razuma a ono 'oživljeno' tad vraćamo u njegovo 'uspavano-umrtvljeno' (za nas Ne-svjesno) stanje postojanja. SVE, apsolut i projekcija, JE U SADA.
 
Човек нема душу! Најновија апликација за андроид смарт телефоне доказала (на основу анкетираног узорка од 80 стручњака из области неорганске хемије и машинства) да је свест само продукт импулса у мозгу
Моје питање је - и андроид смарт телефон има мозак, а и у њему импулсе, па где му је свест?

Svijest, tj. Svjesnost mu je u 'čovjeku' a Svjesnost 'čovjeka' je u biću-koje-jesmo, u njegovom duhu.
 
Мене само занима зашто сам ја, из блаженог непостојања, дошла у постојање?
Ок, чак и ако је одговор - да спознам себе, пошто ми се живот не чини као ишта друго до алатка за спознају себе; мене занима да ли ћу икад коначно спознати себе и више нећу на то морати да се враћам, или је то неко циклично, бескрајно путовање, што је ужасавајућа идеја?

Objasnih to u pred-prošlom komentaru.

I za tvoju informaciju: ne boj se, nije iskustvo spoznaje tako 'bolno' i dosadno u svi izrazima Sebe. Tamo gdje si bliže duši tamo je više radosti i zahvalnosti za tu mogućnost doživljaja Sebe.
 
Proces je VJEČAN, kao i sam apsolut (kao i Ja) nema ni početka ni kraja. Sve se dešava u SADA, sva prošla, sadašnja i buduća saznavanja. Ja sam uvijek u SADA. Ono što traje (što ima svoj očetak i kraj) jeste naše-moje (bića-koje-jesam) prisustvo u određenom spoznavanju, u razmjeni Subjekta-objekta. Traje dakle 'oživljaj' te razmjene (ovo 'oživljaj' mi se učini greškom pri kucanju ali kad pročitah šta sam otkucao shvatih da to i nije greška). Sama razmjena-odnos može da bude, kao što i uvijek jeste vječna, jer je prisutna u SADA. Spoznaja je proces koncentracije bića-koje-jesmo na određeni odnos. Biće-koje-jesmo to čini razumom , čineći izbor, pozajmljujući taj već postojeći odnos iz vječnosti (oživljavajući ga u svojoj Svjesnosti da bi smo ga u njoj i po percepciji karekterističnoj samo za nju i do-živili). Pri tome imamo i pravo da svoj doživljaj tog pozajmljenog odnosa sačuvamo kao već proživljeno iskustvo u memoriji svog razuma a ono 'oživljeno' tad vraćamo u njegovo 'uspavano-umrtvljeno' (za nas Ne-svjesno) stanje postojanja. SVE, apsolut i projekcija, JE U SADA.
Супер што је апсолуту све у "сада", али мени није, ја перципирам промену и јасно перципирам "пре" и "после". Тако да за мене у овом стању, апсолутне никакве практичне вредности нема што је Апсолуту све у "сада", када ја нисам у апсолутном, него у релативном. И када кажем ја, мислим на сопствену свесну личност, не на "ја" као субјекат, тако да ми у том контексту одговарај, то желим да знам.
Шта мислиш - под процес је вечан? Да, ради, спознаје себе, то подразумева вечну инкарнацију?
Па чему онда тај процес, како се то окончава, има ли неког циља, ти хоћеш да кажеш да никада нећу спознати целовитост и коначно спознати себе? Ја сам престрављена.
 
Kratak odgovor: Proces je VJEČAN.
.
.a. SVE, apsolut i projekcija, JE U SADA.
Zar ne vidiš koliko sam sebe demantuješ?
Da bi se "spustio" u "fon" duše,živ s bučnim mozgom ne možeš drukčije sem
spuštanjem u nirvanu u alfi,u meditaciji...A ti se zatrpavaš moždanim aktivnostima-
logičkim razmišljanjem koje veoma angažuje prednji podkorteks...Otud i proizvoljnost...
Iskustva istočnjaka-jogina i mistika-šamana srednje Amerike,pa i nekih drugih prostora
su dobra polazišta...Valja ipak pročitati Kastenedu.njegov misaoni šaman Don Huan je imao
mnogo toga da kaže šta je zaista na tragovima duha...Ponešto je i njega,smatram, zaglušila moždana buka
(pa je imao odbrambene halucinacije o Variorsima:mrgreen:),ali su njegove analize veliki prodor
u duhovno...Jedan Dostojevski ili Swedenborg,samo iskazuju slutnje-Kasteneda je išao dalje...
Pročitajte-preporučujem,negde sam naleteo i na internetu na njegov poveći tekst iz knjige..
 
Poslednja izmena:
Не мислим да тај исечак из његовог поста демантује оно што је он хтео рећи, иако мислим да је ово што Ја Који Јесам пише чист мистицизам, езотерично учење, не баш филозофија, али ок.

Под вечним вероватно подразумева оно што никад не почиње нити се завршава, што је непроменљиво и безвремено, а ти, фишерман, под вечно замишљаш вечно трајање времена, низање тренутака.
 
Не мислим да тај исечак из његовог поста демантује оно што је он хтео рећи, иако мислим да је ово што Ја Који Јесам пише чист мистицизам, езотерично учење, не баш филозофија, али ок.

Под вечним вероватно подразумева оно што никад не почиње нити се завршава, што је непроменљиво и безвремено, а ти, фишерман, под вечно замишљаш вечно трајање времена, низање тренутака.
Kao da nisi čitala šta sam posprdno o "vremenu" pisao...
Vreme ne postoji -to su samo sećanja mozga-SADA!
I naravno-kontemplacije o skupovima misli-tragova transmitera-što kasni kako si rekla...:mrgreen:
Malkice si me potcenila i povredila moj egić!Ali neka-i on je samo moždana aktivnost!:lol:
Tako da-nemoj ga žaliti-udri budalu...:mrgreen::hahaha:
(Pazi :i on bi o duhovnom...:hahaha::rotf::mrgreen:)
 
Poslednja izmena:
Dobro je Nesdaq-ti bar nemaš problema s razumevanjem...Ona Cicos macos me juče ubedačila-kaže da ništa ne razume šta Fiši piše...
Tako da je to više do nje izgleda...No to ne znači da ne treba da se trudim da pišem razumljivo i da izbegavam komplikovanja...
 
Izmedju pojmova misliti i verovati postoji rascep i dok neki Mooja agresivnom komunikacijom s vernicima uspostavlja kontakt, truditi se smisleno objasniti razlike je igra gluvih telefona.
Ako vec postoji podela na podforume religija i filozofija, a sasvim je jasno o kakvoj religiji je rec i ko je zastupa lako je dijagnostikovati trollovanje i trollove. Inace, trollovanje je nedopustivo na forumima i sankcionise se.
 
Poslednja izmena:
A ima li žena dušu? Na onom crkvenom saboru, zamalo da izglasaju da je nema...
To onaj poplašeni Amfioksus crnogorsko primorski i Majstor Jefta ...
Naš namučeni predšjednik u svom vojvodstvu ne bi trebao ni da ih pogleda,a kamo li da ih
shvati ozbiljno,a Vučić ako im još jednom ljubne ruku dabogda im pregrizao onu zlatnu džombu od prstena na domalom...:mrgreen:
Ta ekipa je,definitivno ,bez duše-to su đavlu prodali-ene mi ga otac Joil svedok pred Božom...:hahaha::rotf:
 
Poslednja izmena:
kad sjedim u vrtu, vidim životinje, koje tamo žive, dolaze i prolaze. svaka koja stupi u vrt, gleda naokolo, tko je još ovdje i što čini. samo kad mi dođu ljudi, vidim jedine životinje koje sve to ne vide, nego imaju samo oči za sebe i ono što su sami napravili. nešto drugo samo iznimno probudi njihovu pozornost, ako uspiju koji trenutak izmaknuti kontroli i čari svoje kolektivne svijesti, za koju vjeruju da je njihova osobna. čini mi se da druge životinje u ljudima vide egocentrične autiste koji žive od svojih ritualiziranih rabota u sferi između genijalnosti i patološkog ludila. onak kao mravi ili skakavci - oni prave svoje i boli ih pipkalo za drugo i druge.
smiley_emoticons_scared.gif
nije li to nedostojno jednog tako dobro opremljenog bića, poput čovjeka?


jegiba, glupo je u tom kontekstu apelirati na dostojnost ili nekakav ponos. recimo bolje: nije li čovjek sam sebi prešteta za takav provod u tako bogatoj okolini, tako kratkog života?
 
Poslednja izmena:
Razgovarao sam sa drugom o tome da li ima života posle smrti, ja potajno verujem u reinkarnaciju, on želi da veruje u nju, ali smatra da čovek možda ne poseduje dušu.Kaže da je možda sve stvar hemijskih reakcija koje se dešavaju u mozgu, jer kaže ako bi postojala duša, kako onda ona pati, ako je odvojena od samog tela (bića) kada smo na primer bolesni. Naime, on je gledao neku emisiju gde su naučnici došli do toga da se sve može naučno objasniti.

Tema je dosta apstraktna i ne verujem da će mo naći rešenje, mene interesuje šta vi mislite da li čovek poseduje dušu ili je sve što se dešava plod nekakve hemije.

Nijedno živo biće nema Dušu baš zato što je svako živo biće pre svega Duša koja ima i druga pa i ova fizička tela (onda kada je u ovom, fizičkom svetu).
Pogledaj donji link.
Супер што је апсолуту све у "сада", али мени није, ја перципирам промену и јасно перципирам "пре" и "после". Тако да за мене у овом стању, апсолутне никакве практичне вредности нема што је Апсолуту све у "сада", када ја нисам у апсолутном, него у релативном. И када кажем ја, мислим на сопствену свесну личност, не на "ја" као субјекат, тако да ми у том контексту одговарај, то желим да знам.
Шта мислиш - под процес је вечан? Да, ради, спознаје себе, то подразумева вечну инкарнацију?
Па чему онда тај процес, како се то окончава, има ли неког циља, ти хоћеш да кажеш да никада нећу спознати целовитост и коначно спознати себе? Ја сам престрављена.

Živeti u trenutku sada ne znači ne biti svestan vremenskog toka u ovom svetu koji nam samo u memoriji pravi jedan niz dogadjaja... Inače, svako od nas kao duhovno biće, Duša, uvek i jedino živi u trenutku sada. Mi ne radimo juče a ne radimo ni sutra već uvek sada. Čak i kada dodje to sutra mi opet i jedino radimo i živimo u trenutku sada.

http://www.scribd.com/doc/35176360/TRAGANJE-ZA-BOGOM
 

Back
Top