Da kažemo nešto nešto ljepo o SRBIMA i HRVATIMA.. smAranje II

eh,da mi je tako junacki poginuti...:per:

Eh, moj burazeru.....Sisaju one tako krv, sisaju, a tebi milo, uobrazis da si veliki dasa, hebac, srcolomac... Cak neki poveruju i da postoji ljubav...

A kad para nestane odmah te ispljunu ko zvaku kada vise nije slatka.

Pa ovde svaki ulicni prodavac krese ko ....tovar....

Nije zivot poceo ni u Srbiji ni u Hrvatskoj brale moj...
 
...kada sam bila mala-mala bila ja mazno dete koje nije bas govorilo i mnoooogo je volelo da rucka...elem, volela sam da odsetam od mojih kada me negde povedu na put...kako smo letovali na Bracu a isli iz Splita uvek smo provodili par dana u samom gradu...kada bi porodicno setali ja bih se samo udaljila od porodice i usunjala u neku radnju, stala pored meni najsimpaticnije dame (jako sam volela devojke i tete) i gledala kao tele u nju, roditelji su navikli na mene takvu i sada mi govore da su me uvek zaticali kako nesto jedem ili pijem sokic u tim ranjama. Mama kaze da su im moji "usvojitelji" govorili "pustite je sjor neka je, ne smeta nam, nama taman prija drustvo..." i ja bih sedela kao stene, najvise sam volela srebrnarnice i jednog brkatog ciku koji slika portrete (tada sam mislila da je on neki baaaaaas poznat umetnik pa sam sedela kraj njega svako vece i gledala kako radi) ah, da bio je i jedan koji je bacao kugle sladoleda i pravio cirkus na Bracu...jaoj da, pravila mi je neka kuvarica girice jer nisam htela da jedem cufte...ma bas su me mazili tamo...da ne veruje covek sta se desilo godinu - dve nakon toga...
 
...kada sam bila mala-mala bila ja mazno dete koje nije bas govorilo i mnoooogo je volelo da rucka...elem, volela sam da odsetam od mojih kada me negde povedu na put...kako smo letovali na Bracu a isli iz Splita uvek smo provodili par dana u samom gradu...kada bi porodicno setali ja bih se samo udaljila od porodice i usunjala u neku radnju, stala pored meni najsimpaticnije dame (jako sam volela devojke i tete) i gledala kao tele u nju, roditelji su navikli na mene takvu i sada mi govore da su me uvek zaticali kako nesto jedem ili pijem sokic u tim ranjama. Mama kaze da su im moji "usvojitelji" govorili "pustite je sjor neka je, ne smeta nam, nama taman prija drustvo..." i ja bih sedela kao stene, najvise sam volela srebrnarnice i jednog brkatog ciku koji slika portrete (tada sam mislila da je on neki baaaaaas poznat umetnik pa sam sedela kraj njega svako vece i gledala kako radi) ah, da bio je i jedan koji je bacao kugle sladoleda i pravio cirkus na Bracu...jaoj da, pravila mi je neka kuvarica girice jer nisam htela da jedem cufte...ma bas su me mazili tamo...da ne veruje covek sta se desilo godinu - dve nakon toga...

lepo je to..samo sta zna dete...:)
 
...kada sam bila mala-mala bila ja mazno dete koje nije bas govorilo i mnoooogo je volelo da rucka...elem, volela sam da odsetam od mojih kada me negde povedu na put...kako smo letovali na Bracu a isli iz Splita uvek smo provodili par dana u samom gradu...kada bi porodicno setali ja bih se samo udaljila od porodice i usunjala u neku radnju, stala pored meni najsimpaticnije dame (jako sam volela devojke i tete) i gledala kao tele u nju, roditelji su navikli na mene takvu i sada mi govore da su me uvek zaticali kako nesto jedem ili pijem sokic u tim ranjama. Mama kaze da su im moji "usvojitelji" govorili "pustite je sjor neka je, ne smeta nam, nama taman prija drustvo..." i ja bih sedela kao stene, najvise sam volela srebrnarnice i jednog brkatog ciku koji slika portrete (tada sam mislila da je on neki baaaaaas poznat umetnik pa sam sedela kraj njega svako vece i gledala kako radi) ah, da bio je i jedan koji je bacao kugle sladoleda i pravio cirkus na Bracu...jaoj da, pravila mi je neka kuvarica girice jer nisam htela da jedem cufte...ma bas su me mazili tamo...da ne veruje covek sta se desilo godinu - dve nakon toga...

uh...:(:cmok:
 
...da ne veruje covek sta se desilo godinu - dve nakon toga...

ja i sada ne verujem koga sam vidjala u srpskim vikendicama tamo godinama :sad2:, ko nam potamani sve iz kuce, i sto posekose drvece... ajd da razumem zasto su uzeli manje sadnice, da presade... ali zasto poseci...

i, sada mi kazu da ih nisam videla, i da pricam gluposti...
 
ja i sada ne verujem koga sam vidjala u srpskim vikendicama tamo godinama :sad2:, ko nam potamani sve iz kuce, i sto posekose drvece... ajd da razumem zasto su uzeli manje sadnice, da presade... ali zasto poseci...

i, sada mi kazu da ih nisam videla, i da pricam gluposti...

Пааа зато што је то СРПСКО ДРВЕЋЕ!

:hahaha1::rotf::hahaha1::rotf::hahaha1:
 
...kada sam bila mala-mala bila ja mazno dete koje nije bas govorilo i mnoooogo je volelo da rucka...elem, volela sam da odsetam od mojih kada me negde povedu na put...kako smo letovali na Bracu a isli iz Splita uvek smo provodili par dana u samom gradu...kada bi porodicno setali ja bih se samo udaljila od porodice i usunjala u neku radnju, stala pored meni najsimpaticnije dame (jako sam volela devojke i tete) i gledala kao tele u nju, roditelji su navikli na mene takvu i sada mi govore da su me uvek zaticali kako nesto jedem ili pijem sokic u tim ranjama. Mama kaze da su im moji "usvojitelji" govorili "pustite je sjor neka je, ne smeta nam, nama taman prija drustvo..." i ja bih sedela kao stene, najvise sam volela srebrnarnice i jednog brkatog ciku koji slika portrete (tada sam mislila da je on neki baaaaaas poznat umetnik pa sam sedela kraj njega svako vece i gledala kako radi) ah, da bio je i jedan koji je bacao kugle sladoleda i pravio cirkus na Bracu...jaoj da, pravila mi je neka kuvarica girice jer nisam htela da jedem cufte...ma bas su me mazili tamo...da ne veruje covek sta se desilo godinu - dve nakon toga...

Duso, kada pomenu Brac...

Ostade mi jedna uspomena odande...Ruzna i tuzna...

Otisli mi camcem u Postire iz Omisa (Glavice)...

Putovanje traje oko 1 sat...

Tamo na Bracu smo kupili loseg proseka pa se napili...

I krenuli nazad...

A mene stomak poceo da mota cim smo krenuli....

A nema klozeta u camcu..

To se brzo bilo pretvorilo u pravi kosmar....

Nesto strasnije u zivotu do tada nisam doziveo...

Vec sam bio polu onesvesten kada smo stigli..

Ali sam ipak izdrzao.
 
lepo je to..samo sta zna dete...:)

Pa dobro ja sam se prodavala za djevreke sa belim prelivom koje sam tamanila u Splitu, uvek sam bila prodana dusa:mrgreen:, ali moja majka je zelela da se preseli tamo jer je njena komsinica bila supruga gradonacelnika...sve je bilo spremno da predjemo i puce rat:confused:...volela sam sve Dioklecijanovu palatu, veliki spomenik od bronze u starom gradu, klupice na rivi, bile su bele i kitnjaste, galebove, kornjacu na terasi nase gazdarice koja mi je kuvala belu kafu da joj pravim drustvo dok ona pije crnu...ma covek tamo - covek ovde, nevolja je samo sto su nas zavadili a svi mi se lako povampirili...ne mogu da verujem da je Lora na tom istom setalistu, komplet sa djevrecima i klupicama...strasno...volim Srbiju ali bilo bi nam bolje da je ostala neka blaga konfederacija, steta sto narod nije shvatao...
 
Duso, kada pomenu Brac...

Ostade mi jedna uspomena odande...Ruzna i tuzna...

Otisli mi camcem u Postire iz Omisa (Glavice)...

Putovanje traje oko 1 sat...

Tamo na Bracu smo kupili loseg proseka pa se napili...

I krenuli nazad...

A mene stomak poceo da mota cim smo krenuli....

A nema klozeta u camcu..

To se brzo bilo pretvorilo u pravi kosmar....

Nesto strasnije u zivotu do tada nisam doziveo...

Vec sam bio polu onesvesten kada smo stigli..

Ali sam ipak izdrzao.

:hahaha: :hahaha: :hahaha:
Јес засро капетана на ладју...? :rotf: :rotf: :rotf:
 
ja i sada ne verujem koga sam vidjala u srpskim vikendicama tamo godinama :sad2:, ko nam potamani sve iz kuce, i sto posekose drvece... ajd da razumem zasto su uzeli manje sadnice, da presade... ali zasto poseci...

i, sada mi kazu da ih nisam videla, i da pricam gluposti...

yebiga sad.bio je rat.nismo se igrali klikerima.ili kako bi rekli stari kinezi,u ratu i ljubavi je sve dozvoljeno.ili su to bili stari grci,egal.a cvece i drvece cemo ponovno posaditi.i opet ce hrvat svojoj srpkinjici pivati serenade..
 

Back
Top