Sveti Sava
1929. –
najradosnija proslava Svetov Save u Kraljevini Jugoslaviji.
Svetosavski broj Politike iz 1929. godine opisuje zašto je proslava Svetoga Save te godine bila najradosnija.
Za razliku od prethodnih godina, "kada se bila zavela praksa … da svuda na proslavama više učestvuju ‘matori’, nego
deca, koja su se obično reducirala ‘zbog malog prostora’, da se
najveći deo proslave posvećuje igrankama sa ‘džezom’, da se za taj dan utroši
više pudera i ruža nego tamjana i žita", 1929. godine je moralo da se odustane od te prakse zbog epidemije gripa.
A da te godine nije bilo gripa na Svetoga Savu i da nije odlučeno da se proslavi u najužem krugu, zaključuje novinar, kome je očigledno laknulo: "Sv. Sava bi i ove godine prošao kao i ranije, te bi se morao grdno mrštiti. Spremala se za to i omladina i deca", jer je "i Sv. Sava je morao znati i čuti, kada je" njegova "rođaka, učenica sedmog razreda, došla prekjuče kući sva besna" i prokomentarisala, "
Neka đavo nosi tog Sv. Savu! – praskala je – Zamisli, nisu nam dali da u red igara stavimo ni ‘Ramonu’, ni ‘Kreolu’!"
E, pa, u čast svih đaka Kraljevine Jugoslavije koji su protestvovali zbog klerofašističke zabrane slušanja "crnačke muzike", predlažem da ovog Svetog Savu proslavimo uz zvuke legendarnog
Albert Wynn's Creole džez-benda i
Ramonu "Šaputavog" Džeka Smita