dobro, i nisu komentari kakve sam ocekivala, s obzirom kako forumasi znaju da budu puni doskocica na tudj racun. Limune, vole te, nema sta
ovo oko spavanja tj groznog osecaja u snu se desava prilicno velikom broju ljudi, rekla bih.
paraliza sna je verovatno objasnjenje za to, ali nije nimalo prijatan osecaj, ja bih se usrala od straha. dobro je sto taj osecaj nemoci nestane onog trenutka cim se potpuno razbudis.
ovo sa ucestalim padanjem stvari po stanu je slucajnost, ali si pocela da obracas paznju na to, verovatno zato sto su se dogadjaji nizali relativno brzo jedan za drugim. sleganje tla i manji, neprimetni zemljotresi umeju da dovedu do slicnih stvari. guranje u ledja dok jedes za stolom zvuci skroz spuki.
za to nemam objasnjenje, al kapiram da postoji.
racionalizuj stvari do maksimuma i super je sto pricas/pises o njima. verbalizovanje problema obicno dovede i do moguceg resenja.
a, bas bi bilo super da su duhovi ili neki entiteti golom oku nevidljivi
moj tata je umro u svom krevetu, u stanu u kom smo i danas, i kada god se dese slicne pojave, ja se sita ispricam sa njim, u fazonu, dobro sta sad ne valja

)
samo jednom sam dozivela nesto sto nikako ne mogu da objasnim (i ne, ne misliim da mi je pokojni otac stajao iza ledja)-kuvala sam kafu u kuhinji, prozori zatvoreni, ja potpuno sama u stanu, razmisljam o nekoj situaciji koje me je prilicno mucila u tom periodu i naglas izgovorim (mami i tati, kojih oboje vec nema na ovom svetu u tom trenutku) nesto tipa ooo bre, gde ste sad, kad mi trebate, najlakse je tako, digli guzce i nema vas, a ti vejo ko sirak sinji bez idje ikoga..
znaci, bukvalno posle dve sekunde od kraja moje recenice (ja sipam pomenutu kafu u solju) pada prazan plasticni posluzavnik sa stola u trpezariji, kao da ga je neko rukom gurnuo, meni krecu trnci niz ledja i, u tom trenutku sam mogla desnu ruku da dam da mi oboje stoje iza ledja. sve je to trajalo bukvalno tri sekunde, brzo sam skupila hrabrost da se okrenem

, naravno, nigde nikog, samo posluzavnik i dalje lezi na parketu kao podsetnik da nisam kompletno odlepila.
eto, desava se svima i nije prijatno, iako bi bila utesna pomisao da se ovo i onzemaljskisvet preplicu na svim nivoima.
meni bar, uesna, posto su moji kucni duhovi u isto vreme i moje voljene osobe, kapiram da bi bili tu samo iz jednog razloga-da paze na mene i dete, pa bih im oprastala svako strecanje.
jao da, i moj pas ume da me istera iz pameti ponekad...sve mirno, sve kul, ona samo odjednom ustaje, zagleda se u neku tacku u praznini i krece veselo da mase repom, tacno pozdravlja nekog. jednom je i zacvilela od radosti, Kaja i ja smo bile u fazonu vidi je sto se raduje nani (mojoj pokojnoj mami, prim.prev)
koliki post, sunce ti