Ili jedna priča iz prakse. Moj kum se bavi povrtarstvom, u startu je imao velike ambicije pa je krenuo u organsku hranu i sve po ps-u, najkvalitetnije seme, sejanje tačno u dan, skupe lampe za rasad, tačno i redovno merenje i održavanje temperature i vlažnosti, bez učešća bilo kakve hemije. Na kraju dobije paprike kao nacrtane, velike, sjajne, pravilne, odličnog ukusa, sočne, po svemu veoma "nekvrgave". Počne da nosi na kvantaš ovde kod nas, već drugog trećeg dana nakupci slabo trzaju niko neće. Pita on o čemu se radi i dobije odgovor "brate niko neće te paprike na pijaci, svi kažu to su neke genetski modifikovane, prskane ko zna čime, čim tako lepo izgledaju".
Sad čovek lepo radi, kupi najjeftinije seme, ne gleda mu poreklo, rokne rasad kad stigne, oprska sa svim i svačim da što manje ima da radi oko nje, dobije na kraju lepe kvrgave papričice, i posao ide, milina.