ako možeš saćuvati glavu kada svi oko tebe gube svoju i tebe krive za to;
Ako možeš vjerovati sebi kad svi u tebe sumnjaju
A ti im i praštaš njihove sumnje;
Ako možeš ćekati, a da se ne umoriš od ćekanja,
Ili kad o tebi lažu, a da se ne baviš lažima, ili kad te mrze, a da se ne prepustiš mržnji,
Te da pri tom ne izgledaš predobro, niti govoriš prepametno;
Ako možeš sanjati, a da ti snovi ne postanu gospodarom;
Ako možeš razmišljati - a da ti misli ne postanu cilj;
Ako se možeš suoćiti s trijumfom i katastrofom i smatrati te dvije varalice potpuno istima;
Ako mozes podnijeti da ćuješ kako istinu koju ti govore izokreću podlaci, da naprave klopku za budale,
Ili da promatrap kako se slamaju stvari kojima si posvetio život,
Te da se pognes š da ih ponovo izgradiš istrošenim alatom;
Ako možeš napraviti jednu hrpu svih svojih pobjeda i riskirati je u jednom bacanju kocke,
I izgubiti i poćeti ponovo na svojim ruševinama,
A nikad ne izustiti rijec o svojem gubitku;
Ako možeš prisiliti svoje srce i živce i tetive da ti služe jos dugo nakon što nestanu,
I da tako izdrziš dok u tebi ne preostane ništa drugo osim Volje sto ti ponavlja Izdrži,
Ako možeš razgovarati s masama i zadržati svoje vrline, ili hodati s kraljevima i pri tom ne izgubiti dodir s obižnim covjekom,
Ako te ni neprijatelji niti prijatelji koji te vole ne mogu povrijediti;
Ako svi mogu ražunati s tobom, ali nitko previše;
Ako možeš ispuniti minutu koja ne prašta
Sa 60 sekundi trćanja koje je vrijedno toga;
Tvoja je Zemlja i sve što je u njoj;
I što je jos više - bit ćeš ćovjek, moj sine
Rudyard Kipling.