Citati...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
giokfygxrfbsnjleerrq.gif
 
Svijete, kad umrem, sačuvaj u svojoj tišini samo jednu riječ za mene: Volio sam.

R.Tagore

Kada se zatvore jedna vrata prema sreći, druga se otvore, ali mi često toliko dugo gledamo u zatvorena vrata, da ne vidimo ona koja su nam se otvorila.
Helen Keller
 
Ali, izvinite, što se vi brinete kakvi ste u očima drugih ljudi i šta se o vama misli i zna?
Kao da je to važno!
Važno je koliko čovjek ima od života i šta u životu načini od sebe, od svoje sredine i svoga potomstva!

Ivo Andric
 
‎"Što uspemo našom pameću, pokvarimo našom ćudi, a što uspemo našom dobrotom, upropastimo našim porocima, i najzad, što postignemo svojom mudrošću, izgubimo našim temperamentom. Jer ima nešto jače i presudnije od svih naših sila, a to su naše slabosti.''

~Jovan Dučić~
 
Ne možeš prihvatiti dar ukoliko ne otvoriš dlanove, ne možeš biti zagrljen ukoliko ne raširiš ruke, niti možeš stići ka cilju ukoliko ne pružiš korak.
nepoznati autor
 
“...bio sam sam - ali retko
usamljen...
utolio sam svoju žeđ
na izvoru
samog sebe,
i to je vino bilo dobro,
najbolje koje sam ikad pio...
…pijte sa izvora
samih sebe
i počnite
ponovo... “

Charles Bukowski
 
575. Kisagotami

Kisagotami je bila siromašna udovica koju su pogodile mnoge nesreće u
životu. I onda, kao poslednji udes, njeno najmlađe i poslednje živo
dete umre iznenada. A ono joj je bilo sve što joj je još ostalo na
svetu. Skoro luda od bola, nije dozvoljavala da kremiraju detetovo
telo, već ga je svuda nosila sa sobom, nadajući se čudu. Onda joj neki
ljudi rekoše da ode do Bude, velikog učitelja, koji će joj možda
pomoći. U njoj se pojavi tračak nade i ona tako i uradi. Stigla je
pred Budu noseći mrtvo dete u naručju: "Daj mi neki poseban lek da
izlečim svoje dete", molila je.

Buda je odmah shvatio da ova žene neće moći podneti surovu istinu, te
je razmislio na trenutak. Onda reče: "Da, ja mogu da ti pomognem. Idi
i donesi mi tri zrna gorušice. Ali da bi lek bio delotvoran, ona
moraju poticati iz porodice u kojoj do sada još niko nije umro."

Kisagotami krete nošena nadom u srcu. Ali kako je išla od kuće do
kuće, slusala bi price o gubitku najdražih, sve tužnije jedna od
druge. To veče, kada se vratila do Bude, naučila je da njen gubitak
nije nešto što je samo nju pogodilo, već karakteristika ljudskog
života -- i prihvatila je tu činjenicu.

I dalje ispunjena tugom, sahranila je telo svog detata i onda se poklonila Budi.

John Snelling: Elements of Buddhism


grief.jpg
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top