Citati...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Idrmh.jpg
 
Da li ljubav uopste postoji? Ili je ono sto se ljubavlju zove tek san o njoj? Kratkotrajna iluzija? Da li je ljubav silovito, zudno stapanje dva tela i propadanje kroz bezdan bezumnog uzitka, ili vreme izmedju: pomamna, grcevita nada da ce se sve ponoviti. Neprestano drhtavo iscekivanje. Da li je ljubav odbaciti svoj san i zavoleti sve sto je njegovo: mracne coskove navika i ruznu pustos duse? Odbaciti svoju sliku o njemu i voleti ga onakvog kakav je? Da li voleti znaci naci opravdanje za sve? Nicega se ne stideti, cak ni pred sobom? Sve je to ljubav...
LJILJANA HABJANOVIĆ-- ŽENSKI RODOSLOV
 
578. Nibbana sada!

Poteškoća sa rečju nibbāna (na sanskritu: nirvana) jeste da njeno značenje leži izvan dosega reči kojima bismo je opisali. Ono je, u suštini, neopisivo. Druga poteškoca je da mnogi budisti nibbānu vide kao nešto neostvarivo -- toliko visoko i daleko da zapravo ni ne zavređujemo da pokušamo da do toga dođemo. Ili vidimo nibbānu kao cilj, kao nešto nepoznato, nešto nedefinisano što bi nekako trebalo da dosegnemo. Većina nas je uslovljena na taj način. Želimo da dosegnemo i postignemo nešto što nemamo. Dakle, na nibbānu gledamo kao na nešto što, ako marljivo radimo, pridržavamo se sīle (pravila morala), istrajno meditiramo, možda odemo u manastir, posvetimo čitav svoj život praksi, tek tada će nam kao nagrada možda, na kraju, stići nibbāna -- i pored toga što nismo sasvim sigurni šta je ona zapravo.

Ađahn Ča je koristio sintagmu "stvarnost neprijanjanja" kao definiciju nibbāne: uvid u stvarnost neprijanjanja, Ovo nam pomaže da stvari smestimo u njihov kontekst, zato što je naglasak na probuđenju za to kako prijanjamo i vezujemo se čak i za reči kao što su "nibbāna", "budizam", "praksa", "sīla" ili bilo šta drugo.

Često se kaže da budistički put jeste put neprijanjanja. Ali i to može postati samo još jedna tvrdnja za koju prijanjamo i čvrsto je držimo. I tu se krije kvaka-22: koliko god se upinjali da svemu tome pronađete smisao, na kraju ste potpuno zbunjeni zato što i jezik i opažanje imaju svoje granice. Morate da odete iza jezika i opažanja. A jedini put da se nađete iza navika koje upravljanju mislima i emocijama jeste kroz svesnost -- svesnost svojih misli i svesnost emocija. "Ostrvo dalje od kojeg ne možete otići" jeste metafora za to stanje kada jesmo budni i svesni, nasuprot pojmu postajanja budnim i svesnim.

Ađahn Sumedho: Nibbana sada!
 
...I kada se pred tobom otvore mnogi putevi, a ti ne budeš znala kojim da kreneš, nemoj poći bilo kojim, nego sjedi i sačekaj. Diši duboko i s povjerenjem u sebe, onako kako si disala onog dana kada si došla na svijet; ne dozvoli da ti nešto odvuče pažnju; čekaj, i dalje čekaj. Budi mirna, šuti i slušaj svoje srce. Kada čuješ njegov glas, ustani i idi kuda te ono vodi.

Suzana Tamaro
 
‎"Pobeći od bola. Pustiti se i pasti sopstvenom težinom, kao predmet, na usamljenu gomilu kamenja? Ili sam poći u susret bolu,
protrčati kroz njega i izaći na drugu stranu, gde više ne boli? Spasti se od njega, predajući mu se potpuno. Uništivši ga, postavši jedno s njim."

Andric
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top