Citati koji opisuju naša osećanja

""...Ogromna , gluva od samoće , jedva se vukla ulicama ; s proleća je hvatala puževe , s mukom dosežući tle , lepila im na kućice male sveće , palila ih i puštala u portu voždovačke crkve da se razmile.Nosila je u ruci nekada knjigu , nekad kosom uvezane dve kašike i volela da kaže : "Treba nedeljom i sopstveno ime ostaviti da odmori ! Treba provesti jednom sedmično jedan dan bez imena ! Kao petak bez mesa ! "...""


Milorad Pavić - Carski rez i druge priče
 
U našem užurbanom i neosetljivom životu začuđujuće je malo sati u kojima duša može da bude svesna sebe, u kojima život ustupa mesto smislu i duhu, a duša neskriveno stoji pred ogledalom uspomena i savesti. To se verovatno dešava pri preživljavanju velikog bola, verovatno nad kovčegom majke, verovatno na bolesničkoj postelji, na kraju nekog dugog usamljeničkog putovanja, u prvim satima ponovnog vraćanja u život, ali to uvek prate nemiri i mučenja.
Vrednost ovakvih budnih noći je baš u tome. U njima duša uspeva da bez snažnih spoljašnjih potresa dođe do onoga što je pravedno, bez obzira da li je to čudno, ili zastrašujuće, da li je za osudu, ili za žaljenje.

''Besane noći”,
Herman Hese
 
Не само да треба да се поносимо славом својих предака, већ смо то и дужни, не поштовати их значи бити срамно малодушан.
Пушкин



-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Историчари, нарочито Немци, уносе априорне измишљотине у историју. (Хегел)
 
Drage su mi simpatije sa kojima Dostojevski tretira samoubice:

"Poslednja zabeleška napisana je u njegovom dnevniku pred sam pucanj i u njoj kaže da piše skoro u mraku, jedva razaznajući slova; sveću pak neće da zapali, jer se boji da posle ne izbije požar. 'A da je zapalim, pa da je pre nego što opalim opet ugasim, kao i svoj život, necu!' "
 
''Bogatstvo je kad umeš da se raduješ lepoti sveta oko sebe, sunčevom zraku, kapljici rose ,dobroj knjizi, muzici. Bogatstvo je ono što nosiš u sebi i što dok ti stariš ostaje mlado i moćno, greje u studi, blista u tami, kaže kako zbog nečega uvek treba početi ispočetka, kako se treba nadati i verovati u smisao života bez prestanka tragajući za njim, boreći se za njega .''

”Godišnje doba”, Nada Marinković
 
Andjeli se svakog dana mimoilaze sa nama na ulici, rekao je otac jednom.
Mora da su obični kao ptice, rekao je, i prepoznatljivi su samo u kratkim trenucima svoje veze sa našim životima.
Postoji, prema ovom rezonovanju, trenutak kada, jednostavno, znaš da si imao susret sa andjelom, i kakvu god da ti je pomoć pružio, ma kako suptilnu i ma koliko neprimetnu, život ti se promenio.


“Četiri ljubavna pisma”,
Najl Vilijams
 
"Nekako mi je sumnjivo, suviše mi liči na hrišćanski raj... koji ima da zavlada poslije Strašnog suda. A, proglasili smo i mi svoje svece, eto Bajo Baničić umislio da je jedan od njih. Pošto-poto htio nas je u zemunice kao u katakombe... A, oni naši što će poslije doći, pretvoriće ih u male muzeje zanimljive za turiste. Izložiće ovo naše oružje i nekoliko fotografija će okačiti o zidove, da liči na ikonostas, k'o u seoskoj crkvi...

Htjeli bismo revoluciju a nemamo radništvo, oslonimo se na seljaka a on nas izda, pa pređe na onu stranu... čeka da nas snijeg zatvori u Bajovim zemunicama, pa da nas tamani k'o kune u jami..."- Mihailo Lalić, Hajka
 
Mi smo uvek manje ili više skloni da osudimo one koji mnogo govore, naročito o stvarima koje ih se ne tiču neposredno, čak i sa prezirom govorimo o tim ljudima kao o brbljivcima i dosadnim pričalicama. A pri tome ne mislimo da ta ljudska, toliko ljudska i tako česta mana ima i svoje dobre strane. Jer, šta bismo mi znali o tuđim dušama i mislima, o drugim ljudima, pa prema tome i o sebi, o drugim sredinama i predelima koje nismo nikad videli niti ćemo imati prilike da ih vidimo, da nema takvih ljudi koji imaju potrebu da usmeno ili pismeno kazuju ono što su videli i čuli, i što su s tim u vezi doživeli ili mislili? Malo, vrlo malo. A što su njihova kazivanja nesavršena, obojena ličnim strastima i potrebama, ili čak netačna, zato imamo razum i iskustvo i možemo da ih prosuđujemo i odbacujemo, delimično ili u celosti.
Tako, nešto od ljudske istine ostane uvek za one koji ih strpljivo slušaju ili čitaju.

“Prokleta avlija”, Ivo Andrić
 
"- Odakle si dosao?
- Niotkud. Ja sam odavde.
- Каko to da te nikad nisam sreo?
- Nisam izlazio.
- Bio si bolestan?
- Ne, bio sam zdrav.
- Pa, zasto nisi izlazio?
- Pa zato. Zato sto sam bio zdrav.
- А sada, zasto si sada izasao?
- Razboleo sam se. Sad sam kao i svi drugi. Niko me nece primetiti.
- Sta bi se desilo da te primete?
- Proglasili bi me za zdravog.
- Je li to rdjavo?
- Kako gde. U bolesnom svetu, svakako.
- I sta bi sa tobom radili??
- Lecili bi me dok se ne bih i ja razboleo.
- Аli ti si vec bolestan, zar nisi?
- OD SVOJE BOLESTI, DA, SAMO ONI HOCE DA BOLUJEM OD NJIHOVE..."
 
Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost, i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci čiste radosti vrede i znače više nego čitavi dani i meseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohteva. A minut čiste radosti ostaje u nama zauvek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti.
Ivo Andric
 
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."

"Znakovi pored puta", Ivo Andrić
 
"-Tako znaci, vi ne verujete u istinu.
-Mislim da je istina vazna u matematici, hemiji ili filozofiji.U zivotu je vaznija iluzija, masta, zelja, nada. ... Stvarnost je beskonacna i beskonacno iznijansirana. Ako zaboravim samo jednu nijansu, vec lazem. ... Jer stvarnost se menja iz trena u tren. Ono sto smo bili malocas, sada to vise nismo. ... Covek moze nekoga da voli, a da ipak prema njemu u jednom trenutku oseti prezir ili mrznju. Ako bismo, medjutim, u tom trenutku, pocinili gresku i to mu rekli, to predstavlja jednu istinu, ali trenutnu istinu, koja nece biti istina kroz jedan cas, sledeceg dana ili u drugim okolnostima. Ipak, stvorenje kome kazemo tu trenutnu istinu poverovace da je to istina, jedina istina za sva vremena. I pasce u ocajanje."

Ernesta Sabata- "O junacima i grobovima".

P:S: Meverovatna, fascinantna istina
 
„Ne zaboravi da je svakome ponekad teško. Neverovatno je iznurujuće kad svakog dana radiš nešto u čemu ne uživaš ili za šta te je baš briga. Ali ako slediš svoje snove, bar ćeš se izmoriti onim što najviše voliš. Dobro, možda će ti se činiti da to baš i nije veliki doprinos sveopštoj ravnoteži. Ipak, veruj mi da jeste.
Ako iscediš ono najbolje iz svog života i uživaš u svakoj kapi, sve obično oko tebe postaće neobično. Kad radiš ono što voliš, svakog se jutra izmigoljiš ispod ćebeta i drago ti je što je svanuo još jedan dan i ispuni te iskrena radost koja je strašno zarazna.
Baš kao kad prasneš u smeh, pa onda još neko počne da se smeje sa tobom, i još neko, dok na kraju svi ne počnete da se valjate od smeha, i ne zaboli vas stomak, i ne ostanete bez daha, toliko da ne možete ni da ustanete.
Ali ipak je od svega najbolje to što kad radiš ono od čega ti se brkovi ukovrdžaju (naravno, pod pretpostavkom da imas brkove) time ohrabruješ i druge da slede svoje snove, i tako ti, prijatelju, menjaš svet!
Znaš šta? Čak i da debelo omaneš i sve živo zabrljaš, svejedno ćeš uživati u toj neverovatno zabavnoj životnoj pustolovini, i uveče ćeš zaspati znajući da si dao sve od sebe i učinio nešto, a ujutru ćeš se radovati budućnosti koja je divna i uzbudljiva koliko god poželiš.
A znaš šta još? Ako samo oslušneš srce i mućneš glavom, nikad nećeš omanuti!“

„Smisao života“,
Bradley Trevor Greive
 

Back
Top