Nikada, baš nikada - ta negativna energija nas iznutra ubija, ne treba očajavati, kad se nešto izgubi - neka ga nema, kada nešto nestane - neka nestalo je, kada nešto propadne - neka propalo je, a svejedno je da li je to osoba, radost ili sreća ! Sve se još divnije vraća i naša radost je još veća. Što otpasti mora - neka otpada, što propasti mora - neka propada, što nestati mora - neka nestane, što te voli nazor - neka prestane, a uvek će ostati uz nas ono što nam pripada, ono što nam je dodelila sudbina i majka priroda, to ne može da propadne, izgubi se, nestane, jer sve se to odvija po zakonima koji su veći od našeg saznanja i s kojima smo, iluzorno ili stvarno - svejedno je, u nekakvoj čudnoj, nama nerazumljivoj, suprotnosti. Zašto je to tako možda bi se odgovor u našoj duši pronašao lako, ona sve zna, jer ona je deo Boga u nama, u onom tananom, božanstvenom i metafizičkom intuitivnom oblutku duše, dušinoj duši, kako često učim svoje studente, ali tako duboko zazreti, sozercati do dna duše, je za nas nemoguća misija iz razloga što nam je materijalno od duhovnog milije ...