Čitalački klub - poziv na čitanje

Mislim da sam čitao Kroz pustinju i prašumu od Sjenkjeviča. Sjećam se nekog jahanja na kamilama, neka otmica, pustinja, neki klinci ostali bez vode, mali Poljak ispao silan džentlmen prema maloj Engleskinji... Misli da nisam imao više od 12 godina tada. Ne čita mi se istorija sada, propustiću.
 
Ja necu citati ovu knjigu ( quo vadis profugo). Pocela sam sinoc, ai nemam ni zelje ni volje, niti me to sve zanima, a i ne znam zasto
bih nesto na silu citala
I tako, ako smislite nesto prihvatljivo, citam, ali na silu i bezvoljno ne umem, ne mogu, ali i necu.
Онда веруј до краја, јер вера покреће планине. (Куда идеш, Господе? - Сјенкјевич)
 
Онда веруј до краја, јер вера покреће планине. (Куда идеш, Господе? - Сјенкјевич)

Pa ne da mi se ( ni sa izbeglicom, ni sa Gospodom. gospodarom, gospodinom)., ali ako si to vec citao, zasto ti nikada ne diskutujes?
Sta ja znam, mozda je i to razlog da sam izgubila zelju da bilo sta citam u kvartetu. Ti ( ali ne samo ti, nego vecina vas ovde) nikada
ne zelite da citate nista ( zajednicki), ali vidim, pomno pratite sta ko pise.
 
Ok. Kao da sam znala, još nisam počela da čitam...
Razmišljam da se iščlanim iz kluba. Rayela je u pravu. Najveći provokatori nikad ne učestvuju. Možda se plaše da će im neko uzvratiti negativnom kritikom. Pa, ljudi, nismo na ispitu...

Nit smo se zvanicno uclanjivali, nit ce se isclanjujemo javno:D
Nego je i meni stvarno prilicno blesavo ( sada nezavisno od ove knjige) da se nas dvoje, troje, trudimo da nesto procitamo, a da neki lurkeri ipak citaju sto sto pisemo,
ali ne zele da citaju bas te knjige.
Citacemo kao i do sada, eto ja nameravam da nastavim sa Portugalcem, a sve cekam da kazes svoje misljenje o onom Slonu.
Momentalno me Portugalac stvarno raspamecuje. A vremena imam;)
 
Meni se zaista svidja ideja čitalačkog kluba, tu i tamo sam učestvovala, ali sad ili mi se ne dopadaju predložene knjige ili su mi predugačke ili ne mogu da nabavim.... Znam, sad ćete reći da predložim nešto.

Sve mi se čini da čitam bezvredne knjige, jer mi čitanje jeste razonoda i opuštanje, tj. uglavnom čitam u autobusu na putu do posla. Kod kuće uvek ima nešto da se radi, a još više pažnju i vreme gutaju kompjuter i TV. Priznajem!

Ali evo na primer, ja sada čitam Ljuljaška daha, Herte Miler, nobelovke. Znam da ju je Rada pročitala, možda još neko jeste.... možda bi je neko rado pročitao.
Radnja se dešava u radnom logoru u Rusiji u koji su oterani Nemci iz Rumunije posle II svetskog rata. Da još neko ne pomisli da je neka ljubavna kao što sam ja mislila. Ali Herta mnogo lepo piše, tako da je, bez obzira na težinu teme, uživanje čitati je.
Nadam se da nisam previše rekla, a da sam možda nekog zainteresovala.

O Zlatnom runu su mnogo lepo pisali na nekim temama, ali to je toliko obimno da ja zaista ne bih mogla da se obavežem da to čitam.

O novoj nobelovki, Alis Manro, sam takodje čula reči hvale, ali bojim se da će sada biti navala po bibliotekama za njenim knjigama, a ja baš nisam u fazonu da kupujem, pa je zato neki stari dobitnik bolje rešenje.
 
Pa hajde onda da i ja nabavim Hertu Miler i Ljuljasku pa onda nas tri da divanimo o toj knjizi.
I meni bi bilo zao da ovaj topik ode tek tako, a i tako sam nameravala da nekada citam Hertu Miler, ali sam mislilla da me to ne zanima.
Medjutim, zanima me ( prema tvom opisu). A novu Nobelovku cemo nekada citati.
 

Back
Top