Čitalački klub - poziv na čitanje

Volela bih da se još neko uključi u diskusiju. Prosto je nemoguće da niko osim nas troje nije pročitao ovaj roman.

Ako je ovo ipak kraj, da potvrdim da je sledeća knjiga koju čitamo Kaputt Kurcia Malapartea, do 15. oktobra.
U najgorem slučaju, učestvovaće ista trojka. Iskreno se nadam da će se javit još neko... ;)


Pročitao sam Kaputt, brže nego što sam očekivao. Ne znam dokle su ostali stigli i ko će još da nam se pridruži, ali ja sam spreman za diskusiju.
 
Možemo da čekamo 15. oktobar, naravno. Tako smo se dogovorili. Mada, nešto mislim, ne znam koliko će Radi knjiga da se dopadne. Veliki rat joj se nije dopao, a i ovo je ratna knjiga. Ništa ljubav, ništa seks, skoro samo masakri i ubijanje.
Ali treba da probaš, pa ako ti ne legne prvih 100-200 strana, preskoči.

Šta je sljedeće? Jesu li Parovi definitivno preskočeni?
 
Možemo da čekamo 15. oktobar, naravno. Tako smo se dogovorili. Mada, nešto mislim, ne znam koliko će Radi knjiga da se dopadne. Veliki rat joj se nije dopao, a i ovo je ratna knjiga. Ništa ljubav, ništa seks, skoro samo masakri i ubijanje.
Ali treba da probaš, pa ako ti ne legne prvih 100-200 strana, preskoči.

Šta je sljedeće? Jesu li Parovi definitivno preskočeni?

Ja sam Parove procitala, ne bih zala sta o njima da diiskutujem.

Radi se definitivno ne bi knjiga dopala, cak bi je mozda i batalila pa ne bi ni stgla do bombardovanja Beograda, a bas ta reportaza je i bila prva koju
je napisao, a i bila je motiv da reportaze pretvori u roman.
Ajde da ti i ja ( bilo bi lepo da se javi i Direkt) sutra malo razglabamo o knjizi.

- - - - - - - - - -

Ubedio si me već da preskočim...:lol: Život je kratak...;)
Ispričajte se vi slobodno, lako ću ja da pročitam ako mi se vaša diskusija dopadne.

Sledeće čitamo šta budete hteli vi. Ja se uvek slažem.
Tako je, ti si dobra devojka, uvek kazes da:D
 
Pa nije baš tako, ima i dosta onog klasičnog Malaparte-humora :lol: Ajd' quentine, baš me zanima šta misliš o knjizi :mrgreen:
Ima sarkazma, ironije, ali je meni smetalo sto autor sebe predstavlja kao humanistu, estetu, jako obrazovanog coveka ( doduse , to je i biio, ali nije morao
na svakoj stranici da citaocu to barem dva puta stavi do znanja). Najupecatljivija je reportaza je iz dvorca u Poljskoj gde je on gost guvernera Franka.
Taj Frank je nacista, hladni ubica, ali je studirao istoriju umetnosti, neprestano prica o Firenci, Veneciji, arhitekturi, Shopenu i naravno uvek o velicini
i duhovnoj nadmoci nemackog coveka. I neprocenjive su opaske autora kada u najmorbdnijim situacijama Nemcima kaze da su Nemci divan, uman,
senzibilan narod pun osecanja:D Zasmetalo mi je da gledajuci leseve Jevreja kaze da ga scena podseca na Chagalove slike, a usi Paveliceve
na Salvador Dalija.

Najvise mi se dopalo poglavlje o bombardovanju Beograda jer je tu glavni junak jedan pas:)
Autor je debelo saradjivao sa zlocincima, valjda je ova knjiga trebalo da bude neko iskupljenje
i pokussaj da kao i on na neki nacin ispada zrtva rata.
 
Dobro, on je ipak bio reporter, i opet je ponekad i javno ismevao(na onaj svoj uvrnut način) i sam nacizam, kao i Hitlera - te epizode su bile najbolje, pogotovo poređenje Hitlera sa ženom :mrgreen:
Malaparte je bio kosmopolita prvenstveno, on je sažaljevao, na neki detinjast način, i Amerikance u Koži i Nemce u Kaputt-u, nikad nije stajao na nečiju stranu već se držao svoje.
 
Dobro, on je ipak bio reporter, i opet je ponekad i javno ismevao(na onaj svoj uvrnut način) i sam nacizam, kao i Hitlera - te epizode su bile najbolje, pogotovo poređenje Hitlera sa ženom :mrgreen:
Malaparte je bio kosmopolita prvenstveno, on je sažaljevao, na neki detinjast način, i Amerikance u Koži i Nemce u Kaputt-u, nikad nije stajao na nečiju stranu već se držao svoje.

Malaparte je prvenstveno bio fasista, ali kod italijnaskih fasista je bilo i ovakih i onakih. U knjizi se cesto pominje Musolinijev zet koji je njegov odlican prijatellj,
a i cela konstelacija da on ima status diplomate ipak ne govori u prilog njegove antifasisticke borbe. Tek kada Musolini propada okrece curak naopako.

Slazem se s tobom da je duhovit, a i zahvalna sam ti da si pomenuo knjigu i bilo bi mi zao da je nisam citala.

Jedna mala intrigica u vezi njega.

Testamentom je zavestao sve Narodnoj Republici Kini:zcepanje:
On je imao vilu na Kapriju ( postoji jos uvek) koja je i dan danas arhitektonsko cudo sveta, a knjige su muu stampane valjda i u 100 miliona
primeraka ( samo u Nemackoj oko 500.000 Kaputt) tako da bi danasbilo tako da Kina dobija silne tantijeme, a u vili bi danas bila mala , slatka
tajkunska kineska porodica. Njegova je porodica njega proglasila neuracunljivim pa je tako Kina izvisila.

- - - - - - - - - -

:hvala:

Čitam samo Poludelu pušku?
Da, tako je:D
 
Pa nije baš tako, ima i dosta onog klasičnog Malaparte-humora :lol: Ajd' quentine, baš me zanima šta misliš o knjizi :mrgreen:

Knjiga je dobro napisana, posebno kad se uzme u obzir da je on prije bio reporter (kao što si rekao), politički komentator, avanturista, diplomata i još ponešto nego pisac. Ipak, u romanu mu je važnija političko-istoriografska, ili bar etička komponenta, nego čisto književna. Sva ona ironija o Nijemcima kao kulturnom narodu, koji nije kao tamo neki Rumuni koji organizuju pogrome kao u 19.vijeku, nego jevrejski problem rješava racionalno i efikasno, je jaka i govori stvari koje se iz istorijskih udžbenika ne mogu naučiti. Tako da mislim da je knjiga važnija kao doprinos kulturi sjećanja, nego kao neko silno književno djelo.
Mislim da je najbolje napisano posljednje poglavlje: povratak u Napulj i opis grada koji Amerikanci svakodnevno bombarduju. Poslije svega što je vidio i doživio, ipak ga je najviše dirnula sudbina njegovih zemljaka. Bar meni se tako čini. I to je ljudski, kao što je možda ljudski i upadljivo odsustvo zločina koje su počinili Italijani. Čak opravdava Italijane - oni slijede Musolinija, iako zapravo vole Amerikance i Engleze - tako nešto je napisao negdje u knjizi. Dakle, to odsustvo samokritike je definitivno mrlja. I ima, što kaže Rayela, tu i dosta pranja biografije. Malaparteu je biografija italijanski prevrtljiva: od marša na Rim pod Musolinijem, do poslijeratnog komunizma.
Ipak, jednu veliku istinu je rekao: u korijenu svakog zločina leži strah počinioca. Nije to nešto novo, ali je dobro ugrađeno u strukturu romana, pa bih i pored nedostataka knjigu preporučio za neku širu gimnazijsku lektiru, recimo.
 
Mislim da je najbolje napisano posljednje poglavlje: povratak u Napulj i opis grada koji Amerikanci svakodnevno bombarduju. Poslije svega što je vidio i doživio, ipak ga je najviše dirnula sudbina njegovih zemljaka.

Onda bi ti se još više možda svideo i njegov drugi roman: Koža :D Radnja priče je smeštena upravo u Napulj u vreme oslobađanja. Direktno se nadovezuje na Kaputt, kraća je, ali ništa manje značajna :)
 
Onda bi ti se još više možda svideo i njegov drugi roman: Koža :D Radnja priče je smeštena upravo u Napulj u vreme oslobađanja. Direktno se nadovezuje na Kaputt, kraća je, ali ništa manje značajna :)

Ja ću onda da pročitam Kožu, manja je po obimu. 'Ajde još neko, pa da budemo bar troje s Direktom?

Jednom ću pročitati i Kožu, ali ne sada. Preskočiću zajedničko čitanje ovaj put. I šta se uopšte sljedeće čita?
 
Onda bi ti se još više možda svideo i njegov drugi roman: Koža :D Radnja priče je smeštena upravo u Napulj u vreme oslobađanja. Direktno se nadovezuje na Kaputt, kraća je, ali ništa manje značajna :)

Ja sam knjigu citla kada sam bila zelo mlada ( mladja i od tebe danas i to ihihihi:D) i onda sam i zaboravila na nju dok neko nije pitao za italijanske knjizevnike.
Sada sam je posle Kaputt-a ponovo citala ili barem procitala stotinak stranica , ali vise nisam mogla jer taj uzas koji on u knjizi opisuje skoro pa i da nije moguce
da postoji.

Ne bih je nikome preporucivala za citanje, kniga je piana za ljubitlje nekrofilije, "parapsihopatologe":D, od knjizevnosti nema tu ni "q".

Cudno kako me ta knjiga sa mojih 16 godina zivota nije uopste zaprepastila.
 
Malaparte je bio jako tasht, uobrazen, to njegovo umetnicko ime je ustvari modifikovan Bonaparte;)

Sinoc sam malo ronjala po nemackoj stampi ( Google je majka Mara) staroj pedesetak godina, kritike su porazavajuce ( svakako ne zbog Hitlera),
vecina smatra da je taj njegov roman besmislen , da je obican kitch, da preteruje sa opisima prirode u Ukrajini i Finskoj, da se ponavlja,
da trosi mnogo vremena na cipke,stolnjake,kristal, opisivanje vina, ali i jela koje nacisti serviraju.

Meni licno se to sve dopalo, mislim da je preterivao opisujuci lososa ( onog sto ga Finci serviraju, a ne onog kojeg nemacki general lovi pa
nikako da ga ulovi), ali ja uzivam u tim kulinarskim scenama.

Besmislena je scena u kojoj opisuje Himlera u sauni ismejavajuci njegov stomak, yaya, jer je svaki covek go pomalo i smeshan.
 
Zašto? Ko te je naljutio?:think:
Za sada ti, ali ne ni ti bas toliko.:D Ti si dobra devojcica.
I sama ces priznati da je bez veze da Quentin i ja citamo neku knjigu pa cak i ako nemamo bas zelje i volje da tog momenta citamo bas tu knjigu,
ali eto, on se zrtvuje , ja citam i tako sve sto mi dodje pod ruku ili nogu. Jednostavno nema ljuCtva za ovaj klub, ja zaista to ne razumem,
ali je ovo demokraCija. I mene nervira da ljudi pisu na drugim topicima bas o knjigama koje smo citali ili koje nameravamo da citamo,
ali ovde ne zalaze. Valjda im je ispod casti;)
 

Back
Top