Pa nije baš tako, ima i dosta onog klasičnog Malaparte-humora

Ajd' quentine, baš me zanima šta misliš o knjizi
Ima sarkazma, ironije, ali je meni smetalo sto autor sebe predstavlja kao humanistu, estetu, jako obrazovanog coveka ( doduse , to je i biio, ali nije morao
na svakoj stranici da citaocu to barem dva puta stavi do znanja). Najupecatljivija je reportaza je iz dvorca u Poljskoj gde je on gost guvernera Franka.
Taj Frank je nacista, hladni ubica, ali je studirao istoriju umetnosti, neprestano prica o Firenci, Veneciji, arhitekturi, Shopenu i naravno uvek o velicini
i duhovnoj nadmoci nemackog coveka. I neprocenjive su opaske autora kada u najmorbdnijim situacijama Nemcima kaze da su Nemci divan, uman,
senzibilan narod pun osecanja

Zasmetalo mi je da gledajuci leseve Jevreja kaze da ga scena podseca na Chagalove slike, a usi Paveliceve
na Salvador Dalija.
Najvise mi se dopalo poglavlje o bombardovanju Beograda jer je tu glavni junak jedan pas

Autor je debelo saradjivao sa zlocincima, valjda je ova knjiga trebalo da bude neko iskupljenje
i pokussaj da kao i on na neki nacin ispada zrtva rata.