Čiji je naš jezik

С обзиром да у Србији постоји велики број људи који знају енглески језик, учаху га од малена и на неки начин им је скоро па матерњи, шта би се десило када би тај језик ми усвојили као један од службених и назвали га, можда, Сербиан Енглисх ? Како ли би енглескоговорећи свет одреаговао хД ?
 
Poslednja izmena:
С обзиром да у Србији постоји велики број људи који знају енглески језик, учаху га од малена и на неки начин им је скоро па матерњи, шта би се десило када би тај језик ми усвојили као један од службених и назвали га, можда, Сербиан Енглисх ? Како ли би енглескоговорећи свет одреаговао хД ?

Pa, nikako. Već imaš nekoliko različitih standardnih formi engleskog jezika, sa obiljem dijalekatskih, gde uz američki engleski, britanski engleski, škotski engleski, indijski engleski itd. srpski engleski ne bi ni po čemu odudarao.

Naravno, pod uslovom da poseduje dovoljno bitnih karakteristika po kojima bi se razlikovao od drugih formi engleskog.
 
Sa mnogim stavovima koje iznosiš ja se slažem, ali se sa relativizacijom ovog pitanja ne mogu se složiti. I postavići dva ključna protivpitanja:

Ako smo toliko isti da je svejedno ko je ko, zašto nismo, zaboga, jedno, nego dvoje? Koja instanca povlači liniju razgraničenja i, s tim u vezi, kada će doći do novog rata?

Zato nisam sklon da mirno gledam ovakve površne zamene teza pa pitam kako je moguće da Srbi iz kordunskog sela govore isto kao Srbi iz sela u Bosanskoj Krajini, istočnoj Hercegovini, sela u Užičkom kraju, na Zlatiboru, ali potpuno različito od Hrvata iz susednog kajkavskog sela? Ko je ta dva susedna sela "zaboravio" da "promeša"?

Ali, ti Srbi iz kordunskog sela, iz sela iz Bosanske Krajine, istočne Hercegovine, užičkog kraja i sa Zlatibora na isti način govore potpuno različito od Srba iz okoline npr. Niša. I predstavljaju raseljen jedan mali deo stanovništva iz iste oblasti, tj. govor Srba sa Korduna i Srba sa Zlatibora nije stari govor stavnovnika Korduna i Zlatibora, već govor doseljenika u te krajeve čiji je maternji dijalekt istočnohercegovački. Za Srbiju je karakteristična ekavica, a opet je možda i 50% stanovništva Srbije i govornika srpskog iz Srbije ijekavskog porekla. Za Hrvate se, kontra ovome, može reći i kako na isti način govore Hrvat iz Dubrovnika, Hrvat iz Mostara, Hrvat iz Banjaluke, Hrvat iz Knina, Hrvat iz Okučana, Hrvat iz Gospića.

Nisam rekao da smo toliko isti i da je svejedno ko je ko. Moja pitanja više naginju tezi da se upravo ne zna ko je ko i da su nacionalni i državotvorni stubovi svih modernih jugo-nacija jedan istogovoreći sloj sa vrlo mladom nacionalnom svešću koja više počiva na iracionalnom nego na bilo čemu objektivnom. Jer, a s time ćeš se složiti, veća je i nepomirljivija razlika u glavi i nerazumevanje između Srbina i Hrvata iz nekog istog podvelebitskog sela nego između npr. Srbina iz Vlasotinca i Hrvata iz Krapine.
 
Pa, nikako. Već imaš nekoliko različitih standardnih formi engleskog jezika, sa obiljem dijalekatskih, gde uz američki engleski, britanski engleski, škotski engleski, indijski engleski itd. srpski engleski ne bi ni po čemu odudarao.

Naravno, pod uslovom da poseduje dovoljno bitnih karakteristika po kojima bi se razlikovao od drugih formi engleskog.

Ћирилично писмо, "писање по вуку" и тврдо р. =)

Сирилик врајтинг, спелинг акоринг то д рулс естаблишд бај Вук енд пронаунсинг д летер ар д хард веј.
И након пар година одустајемо од Сербиан Инглиш имена и назват ћемо га само српским именом. Ин јор фејс инглиш-спикинг врлд.

Но, хрватски се не зове хрватски српски, а повијесне чињенице указују да би му то требало бити име.
 
Poslednja izmena:
Ћирилично писмо, "писање по вуку" и тврдо р. =)

Сирилик врајтинг, спелинг акоринг то д рулс естаблишд бај Вук енд пронаунсинг д летер ар д хард веј.
И након пар година одустајемо од Сербиан Инглиш имена и назват ћемо га само српским именом. Ин јор фејс инглиш-спикинг врлд.

Но, хрватски се не зове хрватски српски, а повијесне чињенице указују да би му то требало бити име.

Što je najveća fora, Englezi se oko toga ne bi potresli ni 2%. A još manje one stotine miliona maternjih govornika koji nisu Englezi, a maternji im jeste engleski.

Povijesne činjenice nam daju za pravo da srpskim nazivamo sve izvorne slovenske govorne ili književne dijalekte kojima su se služili Srbi ili Srbija. Apsolutno je svejedno da li ćemo crkvenslovenski (srpsku redakciju) da zovemo ovako kako ga zovemo, ili da ga krstimo u starosrpski ili nemanjićki srpski ili kako god. Srpski u tom smislu nije ograničen na savremenu novoštokavicu, torlačke dijalekte, slavensrpska pisanija iz 19. veka, ranije standarde srpskog od Vuka naovamo, srpskohrvatske standarde ili slovenske varijante iz prošlosti. Sve to jeste srpski. Na osnovu kog prava hrvatski smemo i možemo da ograničimo u tolikoj meri, a da srpski posmatramo ovako široko?
 
Što je najveća fora, Englezi se oko toga ne bi potresli ni 2%. A još manje one stotine miliona maternjih govornika koji nisu Englezi, a maternji im jeste engleski.

Povijesne činjenice nam daju za pravo da srpskim nazivamo sve izvorne slovenske govorne ili književne dijalekte kojima su se služili Srbi ili Srbija. Apsolutno je svejedno da li ćemo crkvenslovenski (srpsku redakciju) da zovemo ovako kako ga zovemo, ili da ga krstimo u starosrpski ili nemanjićki srpski ili kako god. Srpski u tom smislu nije ograničen na savremenu novoštokavicu, torlačke dijalekte, slavensrpska pisanija iz 19. veka, ranije standarde srpskog od Vuka naovamo, srpskohrvatske standarde ili slovenske varijante iz prošlosti. Sve to jeste srpski. Na osnovu kog prava hrvatski smemo i možemo da ograničimo u tolikoj meri, a da srpski posmatramo ovako široko?

Ма ај, ја се оно наравно шаљах.
Ко то српскословенски назива српским и који су то стандарди постојали пре Вука ? Славеносрпски је био "српски" онолико колико га писатељ "посрби". Све у свему, то јесу неки од књижевних језика Срба у прошлости али је једини српски језик наш говорни насуштни.
 
Ali, ti Srbi iz kordunskog sela, iz sela iz Bosanske Krajine, istočne Hercegovine, užičkog kraja i sa Zlatibora na isti način govore potpuno različito od Srba iz okoline npr. Niša. I predstavljaju raseljen jedan mali deo stanovništva iz iste oblasti, tj. govor Srba sa Korduna i Srba sa Zlatibora nije stari govor stavnovnika Korduna i Zlatibora, već govor doseljenika u te krajeve čiji je maternji dijalekt istočnohercegovački. Za Srbiju je karakteristična ekavica, a opet je možda i 50% stanovništva Srbije i govornika srpskog iz Srbije ijekavskog porekla. Za Hrvate se, kontra ovome, može reći i kako na isti način govore Hrvat iz Dubrovnika, Hrvat iz Mostara, Hrvat iz Banjaluke, Hrvat iz Knina, Hrvat iz Okučana, Hrvat iz Gospića.

Nisam rekao da smo toliko isti i da je svejedno ko je ko. Moja pitanja više naginju tezi da se upravo ne zna ko je ko i da su nacionalni i državotvorni stubovi svih modernih jugo-nacija jedan istogovoreći sloj sa vrlo mladom nacionalnom svešću koja više počiva na iracionalnom nego na bilo čemu objektivnom. Jer, a s time ćeš se složiti, veća je i nepomirljivija razlika u glavi i nerazumevanje između Srbina i Hrvata iz nekog istog podvelebitskog sela nego između npr. Srbina iz Vlasotinca i Hrvata iz Krapine.

Две скупине Хрвата морају у школама учити потпуно нови језик да би се разумели с трећом скупином. Супротно тому, сви Срби говоре штокавски.
 
Poslednja izmena:
Сирилик врајтинг, спелинг акоринг то д рулс естаблишд бај Вук енд пронаунсинг д летер ар д хард веј.
И након пар година одустајемо од Сербиан Инглиш имена и назват ћемо га само српским именом. Ин јор фејс инглиш-спикинг врлд.

.

Ај лајк јор хајпотезиз. Лет ме онли ту корект уан врд :сирилик врајтинг шудби рајтинг. Мејби итлби (ит виллбе) бетр ту рајт тугедер туд (то тхе), длетер (тхе леттер) етц..Ај финк итлби мор пропрли ин граматик сенсе.

Али довољна сатисфакција би ми била кад би тачно дефинисали тај широки појам енглеског језика и поделили га на 15 милијарди нових језика: њујоршки језик, горњобруклински језик, доњобруклински језик, инглишконго језик, источно аустралијски , западноаустралијски, даблински језик итд..итд..
 
Ali, ti Srbi iz kordunskog sela, iz sela iz Bosanske Krajine, istočne Hercegovine, užičkog kraja i sa Zlatibora na isti način govore potpuno različito od Srba iz okoline npr. Niša. I predstavljaju raseljen jedan mali deo stanovništva iz iste oblasti, tj. govor Srba sa Korduna i Srba sa Zlatibora nije stari govor stavnovnika Korduna i Zlatibora, već govor doseljenika u te krajeve čiji je maternji dijalekt istočnohercegovački. Za Srbiju je karakteristična ekavica, a opet je možda i 50% stanovništva Srbije i govornika srpskog iz Srbije ijekavskog porekla. Za Hrvate se, kontra ovome, može reći i kako na isti način govore Hrvat iz Dubrovnika, Hrvat iz Mostara, Hrvat iz Banjaluke, Hrvat iz Knina, Hrvat iz Okučana, Hrvat iz Gospića.

Nisam rekao da smo toliko isti i da je svejedno ko je ko. Moja pitanja više naginju tezi da se upravo ne zna ko je ko i da su nacionalni i državotvorni stubovi svih modernih jugo-nacija jedan istogovoreći sloj sa vrlo mladom nacionalnom svešću koja više počiva na iracionalnom nego na bilo čemu objektivnom. Jer, a s time ćeš se složiti, veća je i nepomirljivija razlika u glavi i nerazumevanje između Srbina i Hrvata iz nekog istog podvelebitskog sela nego između npr. Srbina iz Vlasotinca i Hrvata iz Krapine.

Da li se slažeš da je tvoja teza, u suštini, da ne postoji relevantan kriterijum prema kojem je neko Srbin odnosno Hrvat? Jer, u tom ću slučaju pokušati da predstavim kriterijum.


torlačke dijalekte

Pre nego što nastavimo dobru diskusiju, molim razjašnjenje oko ovoga - na koju se dijalektološku školu pozivaš kada govoriš o "torlačkim dijalektima" u opoziciji prema štokavskim?
 
Postoji još ovakvih slučajeva (vrlo lako međurazumljivi jezici).

*norveški, danski i švedski
*češki i slovački
*bugarski i makedonski
*hindski i urdski
*nizozemski, flamanski, afrikanski i njemački
*malajski i indonežanski
*španjolski i katalonski

Stoga srpski, hrvatski, bošnjački i crnogorski i nisu jedinstven slučaj na svijetu. Sve do 1970-ih afrikanski je smatran dijelom nizozemskog, a do 19. stoljeća taj isti nizozemski dijelom njemačkom. Brazilski i luzitanski portugalski uvelike se razlikuju. Brazilski portugalski i luzitanski portugalski se isto tako odvajaju, zbog nepostojanja neke središnje ustanove, pa je vrlo vjerojatno da će se brazilski portugalski i službeno odvojiti od luzitanskog, iako je činjenično već odvojen (brazilski portugalski ima svoj posebni pravopis i posebnu slovnicu, reguliran je svojom brazilskom Akademijom, koja je stvorena po uzoru na francusku Akademiju, a ne na portugalsku). Zahvaljujući minimalnim razlikama u izgovoru, sporazumijevanje je u cijelom hispanskom svijetu 100% očuvano. S druge strane Brazilci jako slabo razumiju govorni europski portugalski jezik jer je tijekom 200 godina odvojenosti portugalski iz Portugala doživio drastične promjene u izgovoru (prije svega gubljenje otvornika) dok je brazilski portugalski ostao jasan, s izgovorom bliskim klasičnom portugalskom. Španjolske knjige ne prevode se između zemalja španjolskog govornog područja. Brazilske knjige prevode se u Portugalu na luzitanski portugalski, portugalske knjige u Brazilu na brazilski, portugalski filmovi u Brazilu idu s podnapisima, a portugalske sapunice se sinkronizira na brazilski jer su nerazumljive Brazilcima, jednako kao sto su naglasci sjeverne Engleske (scouse, geordie) nerazumljivi Esadeovcima ili Kanađanima.
 
Postoji još ovakvih slučajeva (vrlo lako međurazumljivi jezici).

*norveški, danski i švedski
*češki i slovački
*bugarski i makedonski
*hindski i urdski
*nizozemski, flamanski, afrikanski i njemački
*malajski i indonežanski
*španjolski i katalonski

Stoga srpski, hrvatski, bošnjački i crnogorski i nisu jedinstven slučaj na svijetu. Sve do 1970-ih afrikanski je smatran dijelom nizozemskog, a do 19. stoljeća taj isti nizozemski dijelom njemačkom. Brazilski i luzitanski portugalski uvelike se razlikuju. Brazilski portugalski i luzitanski portugalski se isto tako odvajaju, zbog nepostojanja neke središnje ustanove, pa je vrlo vjerojatno da će se brazilski portugalski i službeno odvojiti od luzitanskog, iako je činjenično već odvojen (brazilski portugalski ima svoj posebni pravopis i posebnu slovnicu, reguliran je svojom brazilskom Akademijom, koja je stvorena po uzoru na francusku Akademiju, a ne na portugalsku). Zahvaljujući minimalnim razlikama u izgovoru, sporazumijevanje je u cijelom hispanskom svijetu 100% očuvano. S druge strane Brazilci jako slabo razumiju govorni europski portugalski jezik jer je tijekom 200 godina odvojenosti portugalski iz Portugala doživio drastične promjene u izgovoru (prije svega gubljenje otvornika) dok je brazilski portugalski ostao jasan, s izgovorom bliskim klasičnom portugalskom. Španjolske knjige ne prevode se između zemalja španjolskog govornog područja. Brazilske knjige prevode se u Portugalu na luzitanski portugalski, portugalske knjige u Brazilu na brazilski, portugalski filmovi u Brazilu idu s podnapisima, a portugalske sapunice se sinkronizira na brazilski jer su nerazumljive Brazilcima, jednako kao sto su naglasci sjeverne Engleske (scouse, geordie) nerazumljivi Esadeovcima ili Kanađanima.

Na stranu glupaštine koje redovno prosipaš - ko bi imao vremena da se na sve osvrće - jedino, slučaj danskog i knjiženog u Norveškoj zgodna je paralela našem, srpsko-hrvatskom slučaju, jer je tzv. "norveški" koji norvežani sami nazivaju "književni" (bukmol) nastao početkom 20. stoleća dok pravi norveški postoji, i predstavlja drugi standardni u Norveškoj (na poslednjem popisu bio je službeni za 12% Norvežana); njega sami Norvežani zovu novo-norveški jezik (nynorsk).

http://en.wikipedia.org/wiki/Nynorsk
http://en.wikipedia.org/wiki/Bokmål

Druga paralela je Hindu i Urdu, uostalom, već je kazano na 62. strani ove teme:

Naravno da ti treba - budimo realni. :mrgreen:



http://forum.krstarica.com/showthread.php/514492-Vlasi-(Romani)-Starosedeoci-Balkanskog-poluostrva?p=24204987&viewfull=1#post24204987

Slično je i slučaju kod Norvežana, koji su standardni jezik usvojili od Danaca ali ga, za razliku od kleroimperijalističke velikohrvatske ideologije, ne krste pogrešnim imenom:

Bokmål ([ˈbuːkmɔːl], lit. "book language") is one of two official Norwegian written standard languages, the other being Nynorsk. Bokmål is used by 85–90%[SUP][1][/SUP] of the population in Norway, and is the standard most commonly taught to foreign students of the Norwegian language.

Bokmål is regulated by the governmental Norwegian Language Council. A more conservative orthographic standard, commonly known as Riksmål, is regulated by the non-governmental Norwegian Academy for Language and Literature.


The first Bokmål orthography was officially adopted in 1907 under the name Riksmål after being under development since 1879.[SUP][2][/SUP] The architects behind the reform were Marius Nygaard and Jonathan Aars (no).[SUP][3][/SUP] It was an adaptation of written Danish, which was commonly used since the past union with Denmark, to the Dano-Norwegian koiné spoken by the Norwegian urban elite, especially in the capital. When the large conservative newspaper Aftenposten adopted the 1907 orthography in 1923, Danish writing was practically out of use in Norway. The name Bokmål was officially adopted in 1929 after a proposition to call the written language Dano-Norwegian lost by a single vote in the Lagting (a chamber in the Norwegian parliament).[SUP][2][/SUP]

http://en.wikipedia.org/wiki/Bokmål





http://en.wikipedia.org/wiki/Urdu
Urdu /ˈʊərduː/ (اُردُو [ˈʊrd̪u] (
20px-Speaker_Icon.svg.png
listen)), or more precisely Standard Urdu, is a standardized register of the Hindustani language (Hindi-Urdu). It is the national language and lingua franca of Pakistan. It is also widely spoken in India, where it is one of the 22 scheduled languages and an official language of five Indian states.

Based on the Khariboli dialect of Delhi, Urdu developed under the influence of Persian, Arabic, and Turkic languages over the course of almost 900 years.[SUP][5][/SUP] It began to take shape in the region of Uttar Pradesh in the Indian subcontinent during the Delhi Sultanate (1206–1527), and continued to develop under the Mughal Empire (1526–1858). Urdu is mutually intelligible with Standard Hindi spoken in India. Both languages share the same Indo-Aryan base, and are so similar in basic structure, grammar and to a large extent vocabulary and phonology, that they appear to be one language.[SUP][6][/SUP] The combined population of Urdu and Standard Hindi speakers is the fourth largest in the world.[SUP][7][/SUP]

The word Urdu is derived from the same Turkish word that has given English horde.[SUP][19][/SUP] :hahaha:
 
Poslednja izmena:
Чешки и словачки нису ни близу наше збиље.
Истина јест да та два језика чине слив наречјâ (dialect continuum) али може се тврдити да заправо сви, хајмо рећи северни словенски језици, чине један наречни слив.

Словачки има неколико гласова које чештина не познаје - /ʎ/, /rː/, /lː/, /æ/ и двогласе /i̯a/, /i̯e/, /i̯u/, /u̯ɔ/;
Наупрот тому, чештина има глас /r̝/ писан као ř које не постоји у словачком;
Словачко dz одговара чешкому z; словачкому /æ/, писано као ä, често одговара чешко /jɛ/, писано ě.
Словачки чува слоговно л и р док у чештини /l̩ː/ даје /loʊ̯/ а слоговно р се губи у неким положајима.
Дуго /uː/ у чешком прелази у /oʊ̯/
Фонетска асимилација је много јача и чешћа у словачком
Немају једнаку падежну склонидбу, коњугацију и обрасце грађења тј. парадигме.
Словачки тежи аналогији наставцима -ám и -ách у дативу и локативу множине именица средњега и женскога рода (сл. mestám, mestách, ч. městům, městech)
За локатив множине мушкога рода словачки користи наставак -och док се у чешком рабе -ech, -ách, -ích
У инструменталу свих родова словачки користи -(a)mi док то није случај с чешким (сл. pánmi, ženami, mestami, ч. pány, ženami, městy)
Вокатив је скоро па сасвим нестао у у словачком језику док је у чешком жив у потпуности
У словачком је акузатив живих мушких именица једнак генитиву у обема склонидбама док се у чешком то не дешава у склонидби множине
(сл. bez žiakov - vidím žiakov, ч. bez žáků - vidím žáky)
Совачки тежи к одбацивању прасловенске друге палатализације (ruka – сл. v ruke, ч. v ruce, kniha - сл. v knihe, ч. v knize, tajga - сл. tajge, ч. tajze )
У генитиву множине словачки тежи к продужавању или прављењу двогласâ од самогласникâ док их чешки скраћује.
Чешки не познаје словачко ритмичко правило
Словачки је уопштио наставак -li у прошлом времену свих родова док чешки познаје -li, -ly, -la.

Гледе македонскога и бугарскога језика - све, или скоро па све, особености македонскога језика одлике су и западних бугарских говора, мислим да то све казује.
 
Poslednja izmena:
Igore, sejv jor breth.

Postoji još ovakvih slučajeva (vrlo lako međurazumljivi jezici).

*norveški, danski i švedski
*češki i slovački
*bugarski i makedonski
*hindski i urdski
*nizozemski, flamanski, afrikanski i njemački
*malajski i indonežanski
*španjolski i katalonski

Stoga srpski, hrvatski, bošnjački i crnogorski i nisu jedinstven slučaj na svijetu. Sve do 1970-ih afrikanski je smatran dijelom nizozemskog, a do 19. stoljeća taj isti nizozemski dijelom njemačkom. Brazilski i luzitanski portugalski uvelike se razlikuju. Brazilski portugalski i luzitanski portugalski se isto tako odvajaju, zbog nepostojanja neke središnje ustanove, pa je vrlo vjerojatno da će se brazilski portugalski i službeno odvojiti od luzitanskog, iako je činjenično već odvojen (brazilski portugalski ima svoj posebni pravopis i posebnu slovnicu, reguliran je svojom brazilskom Akademijom, koja je stvorena po uzoru na francusku Akademiju, a ne na portugalsku). Zahvaljujući minimalnim razlikama u izgovoru, sporazumijevanje je u cijelom hispanskom svijetu 100% očuvano. S druge strane Brazilci jako slabo razumiju govorni europski portugalski jezik jer je tijekom 200 godina odvojenosti portugalski iz Portugala doživio drastične promjene u izgovoru (prije svega gubljenje otvornika) dok je brazilski portugalski ostao jasan, s izgovorom bliskim klasičnom portugalskom. Španjolske knjige ne prevode se između zemalja španjolskog govornog područja. Brazilske knjige prevode se u Portugalu na luzitanski portugalski, portugalske knjige u Brazilu na brazilski, portugalski filmovi u Brazilu idu s podnapisima, a portugalske sapunice se sinkronizira na brazilski jer su nerazumljive Brazilcima, jednako kao sto su naglasci sjeverne Engleske (scouse, geordie) nerazumljivi Esadeovcima ili Kanađanima.
djsb.jpg


To je Hrobijev alias. Vidiš kako sastavlja listu, prema wikipedijinom kodu (zvezdica bez razmaka). :per:

Nema mnogo takvih na ovoj našoj jadnoj svemrežici. I jedan je previše.
 
Igore, sejv jor breth.
To je Hrobijev alias. Vidiš kako sastavlja listu, prema wikipedijinom kodu (zvezdica bez razmaka). :per:
Nema mnogo takvih na ovoj našoj jadnoj svemrežici. I jedan je previše.
Не знам нешто, овај делује превише необавештеним, неуким и смотаним за језикословне разговоре. :D
Видиш да спада у оне који винодолски законик и истарски развод сматрају доказима хорватсва штокавице. :hahaha:
 
Poslednja izmena:
Не знам нешто, овај делује превише необавештеним, неуким и смотаним за језикословне разговоре. :D
Видиш да спада у оне који винодолски законик и истарски развод сматрају доказима хорватсва штокавице. :hahaha:

Uzeo čovek jedan nalog da bi bez posledica pisao šta mu padne na pamet. :mrgreen:
 
Кaкaв је основ зa тврдњу дa је језик којим дaнaс говоре Срби, Хрвaти, и још понеки, искључиво српски језик?

Koji su osnovi za tvrdnju da nije ?

Uzeo čovek jedan nalog da bi bez posledica pisao šta mu padne na pamet. :mrgreen:

Можда домисли некад и нешто занимљиво, увек је добро размишљати и развијати замисли. =)
 
Poslednja izmena:
Ко то српскословенски назива српским и који су то стандарди постојали пре Вука ? Славеносрпски је био "српски" онолико колико га писатељ "посрби". Све у свему, то јесу неки од књижевних језика Срба у прошлости али је једини српски језик наш говорни насуштни.

Kako slavenosrpski nije (jedan od) srpski(h) jezik(a)? On je upravo ono što si napisao: književni jezik (nekih) Srba u prošlosti i to ga čini takvim. Književnost na slavenosrpskom je deo srpske književnosti.

Две скупине Хрвата морају у школама учити потпуно нови језик да би се разумели с трећом скупином. Супротно тому, сви Срби говоре штокавски.

Za čakavce i kajkavce, standardni hrvatski jezik nije "potpuno novi jezik". Obrati pažnju na kvalifikative, slovenski jezici iz različitih grupa ispoljavaju visok stepen sličnosti, a gde neće dva dijalektića istog naroda.

Isto tako (a ne suprotno tome - jer ti učeći srpski u školi, nigde nisi mogao da naučiš da se kaže tomU, nego tomE) i Srbi u školi uče standardni srpski - i nikad ga ne nauče. Bar dobrim delom. Ni da govore njime, ni da njime pišu kako valja.

Koji su osnovi za tvrdnju da nije ?

To što je taj isti jezik u isto vreme i maternji jezik etničkih skupina: Hrvata, Bošnjaka, Crnogoraca.

- - - - - - - - - -

Da li se slažeš da je tvoja teza, u suštini, da ne postoji relevantan kriterijum prema kojem je neko Srbin odnosno Hrvat?

Ne.
 
Kako slavenosrpski nije (jedan od) srpski(h) jezik(a)? On je upravo ono što si napisao: književni jezik (nekih) Srba u prošlosti i to ga čini takvim. Književnost na slavenosrpskom je deo srpske književnosti.

Славеносрпски је црквени руски језик с упливима српштине коришћен од само малога дела српскога народа. Тај језик је само стицајем околности имао кратку улогу и нашој прошлости али то није био српски језик.
Za čakavce i kajkavce, standardni hrvatski jezik nije "potpuno novi jezik". Obrati pažnju na kvalifikative, slovenski jezici iz različitih grupa ispoljavaju visok stepen sličnosti, a gde neće dva dijalektića istog naroda.
И ? Шта желиш рећи јер овим ништа ниси рекао ?
Isto tako (a ne suprotno tome - jer ti učeći srpski u školi, nigde nisi mogao da naučiš da se kaže tomU, nego tomE) i Srbi u školi uče standardni srpski - i nikad ga ne nauče. Bar dobrim delom. Ni da govore njime, ni da njime pišu kako valja.
Могах код куће, од бабе и деде (иако говорим екавизираним видом њиховога наречја, јбг. војвођански утицај).
И мени смета твоје бугарско дакање па се не правим паметним као неки. :roll:
To što je taj isti jezik u isto vreme i maternji jezik etničkih skupina: Hrvata, Bošnjaka, Crnogoraca.

Постоје етничке групације које тај језик никада нису звале ни сматрале српским.
Србистан - 9-10 век
737px-Srbsko_IX_sr.svg.png
 
Poslednja izmena:
Meni u tvom govoru ništa ne smeta, samo napominjem (a pošto pominješ školu i to kako Hrvati u školama moraju da uče hrvatski) da se jezik kojim ti pišeš ne uči ni u jednoj školi u Srbiji ili Republici Srpskoj. Ako je to tvoj mater(i)nji govor, onda i ti moraš da učiš srpski u školi na isti način na koji taj Hrvat kog pominješ mora da uči hrvatski.

P. S. I šta je poenta one slike (pošto slika bez komentara ne govori nego obmanjuje) kao odgovor na citat), da jezik Trebinja i Dubrovnika (Travunija) nije jezik Srbije?
 
Meni u tvom govoru ništa ne smeta, samo napominjem (a pošto pominješ školu i to kako Hrvati u školama moraju da uče hrvatski) da se jezik kojim ti pišeš ne uči ni u jednoj školi u Srbiji ili Republici Srpskoj. Ako je to tvoj mater(i)nji govor, onda i ti moraš da učiš srpski u školi na isti način na koji taj Hrvat kog pominješ mora da uči hrvatski.
Већина наших прадеда и прабака а неретко и дедова и бака није видела школе, значи ли то да не говоре српским језиком ?
Јеси ли ти читав па наречну разлику у наставку једнога падежа, који може бити изречен без иједнога од тих двају, поистовећујеш с разликом између трију "хрватских" језика ?

P. S. I šta je poenta one slike (pošto slika bez komentara ne govori nego obmanjuje) kao odgovor na citat), da jezik Trebinja i Dubrovnika (Travunija) nije jezik Srbije?

Колега Мркаљ је то одавно лепо поставио :
... Jedan pogled na dijalekatski zemljovid i njegova komparacija sa zemljovidom srednjovekovnih srpskih država, uz uvažavanje znanja iz gornjeg pasusa, odgovara na pitanje koje postavlja tema...

И овима двема картама додатно појаснио :
histor-etn-lingv_03-1.jpg


Komp_Hrv_djal_stan_Srb_1981-1.jpg

А може се и погледати и предратно стање бивше нам државе.
Закључак, нема штокавице тамо где Срби не закорачише.

EtnickaKartaSFRJMZ.jpg

ivicdijalektoloska2.jpg
 
Poslednja izmena:
Већина наших прадеда и прабака а неретко и дедова и бака није видела школе, значи ли то да не говоре српским језиком ?

Ako mene pitaš, ne znači.

Јеси ли ти читав па наречну разлику у наставку једнога падежа, који може бити изречен без иједнога од тих двају, поистовећујеш с разликом између трију "хрватских" језика ?

Ne, nego da treba biti oprezan u (dis)kvalifikaciji drugih, jer se vrlo lako vrati kao bumerang.

Колега Мркаљ је то одавно лепо поставио :

Закључак, нема штокавице тамо где Срби не закорачише.

Mani me kolege Mrkalja, vidim da poprimaš isti stil kao i on, ne mislim da je to dobar uzor.

Štokavica. Zašto brkati štokavicu i hercegovačko narečje novoštokavice, pa čas stavljati mape gde se govori istočnohercegovački, pa očas posla u tekstu okrenuti na štokavicu? Štokavica ti se govori i po Pirotu, Nišu, Vranju, Leskovcu, Zaječaru i izvorne govore odatle ne bi razumeo ništa bolje nego govor iz Zagorja ili govor sa Paga, ta čuvena dva "jezika" totalno različita od monolitne srpske štokavice. Jaki Srbi. Neki stranac nekad zapisa za njih da su Srbi, a ovi otkad su naučili da pišu i govore, ubiše se ubeđujući i nas i svet da Srbi nisu. Što ubiše sebe, što malo i nas. Ikavica. Nema ikavice gde Srbi ne zakoračiše. Srećom pa Srbi naučiše ljude iz Zadra, Splita, Šibenika da govore srpskom ikavicom (pa im još tutnuli u škole i srpsku ijekavicu kojom da neko progovori u Srbiji, ubili bi ga od batina jer je "ustaša", eto koliko je srpska), inače bi govorili tim nekim sasvim drugim i potpuno različitim hrvatskim jezikom.
 

Back
Top