Čiji je Dubrovnik ?

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
ronhilllol:
Ovo je bez ikakve sumnje pisao neki Bosanac čudnog imena.
Kliknite za proširenje...
Njima su ova genetska istraživanja odlično došla pošto je to još uvik neistražen teren i velika većina ljudi nema nikakvog pojma o tome pa im se može prodavat priča o tome kako su oni najstariji narod ili kako su svi Slaveni potekli od njih. Sve druge terene su pomalo iscrpili i sad će narednih godina jahat na ovim DNK analizama i strukturama kako bi na taj način išli dokazat da su stariji i od Boga. Opet će njihovi stručnjaci za manipuliranje izvuć nešto iz konteksta, selektivino odabrat ili proizvoljno svatit neki podatak i od toga sutra napravit ovakav proliv od teksta.

Ne znam koliko Srba zbilja viruje da je napisano točno, al želim virovat da nije više od 10% naroda.
 
Ovi jedan:
Njima su ova genetska istraživanja odlično došla pošto je to još uvik neistražen teren i velika većina ljudi nema nikakvog pojma o tome pa im se može prodavat priča o tome kako su oni najstariji narod ili kako su svi Slaveni potekli od njih. Sve druge terene su pomalo iscrpili i sad će narednih godina jahat na ovim DNK analizama i strukturama kako bi na taj način išli dokazat da su stariji i od Boga. Opet će njihovi stručnjaci za manipuliranje izvuć nešto iz konteksta, selektivino odabrat ili proizvoljno svatit neki podatak i od toga sutra napravit ovakav proliv od teksta.

Ne znam koliko Srba zbilja viruje da je napisano točno, al želim virovat da nije više od 10% naroda.
Kliknite za proširenje...
70%+.

Srbi u velikoj većini vjeruju u alternativnu stvarnost jer je svuda oko njih; u obrazovanju, u medijima, u narodnim predajama i svakodnevnim pričama. Počelo je sa reformom jezika, i svaka druga disciplina se morala prilagoditi toj originalnoj laži - jer ako je jezik srpski, onda je i narod koji ga govori srpski, a ako je narod srpski, onda su i njegov teritorij, i kultura, i baština srpski. Mreža laži kako bi održali, i sakrili tu izvornu laž.
 
Car Dušan je 1334 g. dao Dubrovčanima Pelješac uz obavezu da svake godine daju određenu novčanu nadoknadu manastiru Hilandaru, koju su oni ispunjavali sve do 1808 godine. Na Pelješcu se, po podacima iz 1427 godine, upotrebljavalo ćirilično pismo.

Dubrovčani su, sve do prvih decenija XX veka, sebe smatrali Srbima.

“Zavod Svetog Jeronima” u Rimu, osnovali su i izdržavali Srbi Dubrovčani a Papa ga je svojom bulom preimenovao u “Hrvatski zavod Svetog Jeronima”. U svom naučnom radu – “Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovačka” (JAZU, Zagreb 1883 godina, sveska 65 na stranama od 92-128 ), Natko Nodilo opisuje Dubrovčane kao Srbe katoličke veroispovesti.

+++

Braća Lujo i Ivo Vojnović, dubrovačka vlastela: “Ja ćutim da mi u žilama teče srbska krv onih Vojnovića koji, po srbskim i ruskim poljanama, do naše dobe, mačem napisaše nekoliko stranica istorije srbskog naroda. Pa kako oni nisu mogli biti do srbski velikaši, tako ni ja, ništavan njihov potomak, nisam i ne mogu drugo da budem nego Srbin.” – piše Lujo Vojnović.

+++

Ljudevit Vuličević iz Cavtata, Srbski pisac i propovednik Jevanđelja u svom poetskom delu “Moja Mati“ iz 1879 godine piše:

“Cavtat, srbski cvet, divotno cvati sred srbskog Dubrovnika.”


Hadži Milan Arsenović
 
1752755913953.png
 
1752756650876.png


Naprednije žene u Dubrovniku osnovale su juna 1919. Narodnu žensku zadrugu.
Kao jugoslovenska organizacija dobijala je pomoć od države i od iseljenika. Kolo Srpskih Sestara bilo je Zadruzi uzor u radu.
U međuratnom periodu Narodna ženska zadruga u Dubrovniku, radila je na zbrinjavanju dece otvarajući zabavište, dispanzer, 2 obdaništa i Žensku zanatsku školu. Delila je lekove, hranu, pomagala siromašnim đacima i staricama, Po ugledu na Zadrugu osnovane su Zadruge u Šibeniku 1919, Cavtatu i Hvaru. Pomagala je siromašne devojke kroz „Sekciju za njegovanje narodnog veziva i podizanje domaće industrije” u Dubrovniku, Cavtatu i Stonu. Bila je deo Saveza Jugoslovenskih žena. Zadruga je sa ostalim dubrovačkim društvima (Sokoli, Crveni Krst....) učestvovala u zajedničkim akcijama. Svoj vrhunac doživela je dok je na čelu bila Jelena Ohmučević pl. Bizaro. Hrvatski separatisti preuzeli su 1937. vlast u Zadruzi i istupili iz Saveza Jugoslovenskih žena. List Srba katolika „Dubrovnik” pisao je da su hrvatski separatisti dobili većinu protivno statutima. Takođe je pisao o preuzimanju uprave Jadranske straže u Tivtu od strane hrvatskih separatista sličnim metodama kao kod Narodne ženske zadruge u Dubrovniku. Iz Zadruge su istupile članice koje nisu prihvatile hrvatski karakter Narodne zadruge. Na području dubrovačke opštine posle osnivanja Banovine Hrvatske obustavila je delatnost Srpska narodna ženska zadruga.
 
Neno:
Pogledajte prilog 1757421

Naprednije žene u Dubrovniku osnovale su juna 1919. Narodnu žensku zadrugu.
Kao jugoslovenska organizacija dobijala je pomoć od države i od iseljenika. Kolo Srpskih Sestara bilo je Zadruzi uzor u radu.
U međuratnom periodu Narodna ženska zadruga u Dubrovniku, radila je na zbrinjavanju dece otvarajući zabavište, dispanzer, 2 obdaništa i Žensku zanatsku školu. Delila je lekove, hranu, pomagala siromašnim đacima i staricama, Po ugledu na Zadrugu osnovane su Zadruge u Šibeniku 1919, Cavtatu i Hvaru. Pomagala je siromašne devojke kroz „Sekciju za njegovanje narodnog veziva i podizanje domaće industrije” u Dubrovniku, Cavtatu i Stonu. Bila je deo Saveza Jugoslovenskih žena. Zadruga je sa ostalim dubrovačkim društvima (Sokoli, Crveni Krst....) učestvovala u zajedničkim akcijama. Svoj vrhunac doživela je dok je na čelu bila Jelena Ohmučević pl. Bizaro. Hrvatski separatisti preuzeli su 1937. vlast u Zadruzi i istupili iz Saveza Jugoslovenskih žena. List Srba katolika „Dubrovnik” pisao je da su hrvatski separatisti dobili većinu protivno statutima. Takođe je pisao o preuzimanju uprave Jadranske straže u Tivtu od strane hrvatskih separatista sličnim metodama kao kod Narodne ženske zadruge u Dubrovniku. Iz Zadruge su istupile članice koje nisu prihvatile hrvatski karakter Narodne zadruge. Na području dubrovačke opštine posle osnivanja Banovine Hrvatske obustavila je delatnost Srpska narodna ženska zadruga.
Kliknite za proširenje...
Dubrovnik nije Zagrebu bitan zbog morske obale ili zbog državne teritorije, ili zbog "Hrvata" koji žive Dubrovniku već zbog građenja slučaja pravdanja posezanja za srpskim jezikom. Bez Dubrovnika u Hrvatskoj, to bi bila potpuno nemoguća misija.
 
Na današnji dan, 12. marta 1821., ravno prije dva stoljeća, rodio se u Dubrovniku Medo Pucić, književnik, pjesnik, znanstvenik i političar, jednog od najistaknutijih dubrovačkih Srba. Potomak jedne od najstarijih plemićkih dubrovačkih porodica, od roda Pucića, loze koja traje neprekidno još od 13. vijeka, kojoj je stoljećima poslije i Austrija dodijelila titulu grofova („zagorski grof“). Kao i svi plemići, kad se kasnije biografski predstavljao u jednoj od svojih knjiga, njegov je popis titula, kao i stečenih i dobijenih zvanja golem: „vlastelin dubrovački, graf zagorski, vitez joanitski, komornik Nj. K. Veličanstva španskog mladenca Vojvode od Parme, član Rimske Akademije od Kvirita i kraljevskog Bečkog Društva za istraživanje i sačuvanje starina.“ Na drugom mjestu označen je i kao član „vojničko-suverenskog reda bolničara Sv. Jovana jerusalimskog“.

Pravoslavno groblje u Dubrovniku..

1752776512597.png
 
Groblje Boninovo

"Današnje groblje Boninovo je podijeljeno na nekoliko odjeljaka. Najveći od njih, ili središnje groblje, je prostor za ukop vjernika rimokatoličke vjeroispovjesti, a na ostalim odjeljcima se nalaze prostori za ukop vjernika drugih vjeroispovjesti poput židovskog, muslimaskog ili pravoslavnog groblja."

Crkva sv. Blagovijesti u Dubrovniku

U Dubrovačkoj republici službena je religija bilo katoličanstvo i pravoslavnim kršćanima i muslimanima bio je zabranjeno noćenje unutar zidina. Nije dopuštano postojanje nekatoličkih bogomolja osim sinagoge u Žudioskoj ulici koja je bila namijenjena jadaistima. Slabljenje dubrovačke države dovelo je do stvaranja pravoslavne općine 1790. godine. Deset godina kasnije posvećena je prva pravoslavna bogomolja koja se nalazila izvan gradskih zidina, na Posatu. Tek 1804. godine pravoslavnom svećeniku dopušteno je stalno boraviti u gradu. Po raznoraznim srpskim i hrvatskim povijesnim izvorima srpskih pravoslavnih kršćana je u Dubrovniku u 19. stoljeću bilo između 300 i 1 000. U tom dobu Dubrovnik su posjetili i srpski jezikoslovac Vuk Karadžić i crnogorski državni poglavar Petar II. Petrović Njegoš. Prva pravoslavna crkva u gradu izgrađena je uz pravoslavno groblje na Boninovu 1884. godine.
 
Ovi jedan:
Groblje Boninovo

"Današnje groblje Boninovo je podijeljeno na nekoliko odjeljaka. Najveći od njih, ili središnje groblje, je prostor za ukop vjernika rimokatoličke vjeroispovjesti, a na ostalim odjeljcima se nalaze prostori za ukop vjernika drugih vjeroispovjesti poput židovskog, muslimaskog ili pravoslavnog groblja."

Crkva sv. Blagovijesti u Dubrovniku

U Dubrovačkoj republici službena je religija bilo katoličanstvo i pravoslavnim kršćanima i muslimanima bio je zabranjeno noćenje unutar zidina. Nije dopuštano postojanje nekatoličkih bogomolja osim sinagoge u Žudioskoj ulici koja je bila namijenjena jadaistima. Slabljenje dubrovačke države dovelo je do stvaranja pravoslavne općine 1790. godine. Deset godina kasnije posvećena je prva pravoslavna bogomolja koja se nalazila izvan gradskih zidina, na Posatu. Tek 1804. godine pravoslavnom svećeniku dopušteno je stalno boraviti u gradu. Po raznoraznim srpskim i hrvatskim povijesnim izvorima srpskih pravoslavnih kršćana je u Dubrovniku u 19. stoljeću bilo između 300 i 1 000. U tom dobu Dubrovnik su posjetili i srpski jezikoslovac Vuk Karadžić i crnogorski državni poglavar Petar II. Petrović Njegoš. Prva pravoslavna crkva u gradu izgrađena je uz pravoslavno groblje na Boninovu 1884. godine.
Kliknite za proširenje...
Crkva Svetog Blagoveštenja u Dubrovniku pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Eparhiji Zahumsko-hercegovačkoj.
Nalazi se u samom središtu Starog grada. Sagrađena je 1877. godine i prva je i jedina pravoslavna crkva koja se nalazi unutar zidina Grada.

1752780130859.png
 
I samo da dodam kako se mrkijevi citati o srpskom jeziku u Dubrovniku ne mogu pronać nigdi na internetima osim na ovom forumu ili možda ponekom opskurnom mistu odakle su te laži potekle, ovu informaciju o pravoslavcima kojima je bilo zabranjeno gradit svoje crkve do 19.st. možete pronać i na ponekim stranim stranicama, ali i na onima koje su posvećene pravoslavnom načinu života.

"Pravoslavni kršćani stoljećima su dio raznolike dubrovačke vjerske tapiserije. Unatoč tome što je pretežno katolički grad, Dubrovnik je oduvijek bio mjesto gdje su koegzistirale različite vjere. Srpska pravoslavna zajednica uspostavila je svoju prisutnost ovdje u 19. stoljeću, izgradivši Crkvu Svetog Navještenja kao simbol svoje vjere i kulturne baštine. Ova crkva, zajedno s drugim pravoslavnim mjestima u regiji, ističe povijesni značaj i trajnu prisutnost pravoslavnih kršćana u Dubrovniku."

Šta je više kleveta i laži to nam je Dubrovnik sve miliji i draži :bye:
 
Ovi jedan:
I samo da dodam kako se mrkijevi citati o srpskom jeziku u Dubrovniku ne mogu pronać nigdi na internetima osim na ovom forumu ili možda ponekom opskurnom mistu odakle su te laži potekle, ovu informaciju o pravoslavcima kojima je bilo zabranjeno gradit svoje crkve do 19.st. možete pronać i na ponekim stranim stranicama, ali i na onima koje su posvećene pravoslavnom načinu života.

"Pravoslavni kršćani stoljećima su dio raznolike dubrovačke vjerske tapiserije. Unatoč tome što je pretežno katolički grad, Dubrovnik je oduvijek bio mjesto gdje su koegzistirale različite vjere. Srpska pravoslavna zajednica uspostavila je svoju prisutnost ovdje u 19. stoljeću, izgradivši Crkvu Svetog Navještenja kao simbol svoje vjere i kulturne baštine. Ova crkva, zajedno s drugim pravoslavnim mjestima u regiji, ističe povijesni značaj i trajnu prisutnost pravoslavnih kršćana u Dubrovniku."

Šta je više kleveta i laži to nam je Dubrovnik sve miliji i draži :bye:
Kliknite za proširenje...
Ajde, koje ključne reči si ubacio u Gugl, daj frazu neku da ja stavim u svoj Gugl.

Evo meni šta daje:

Na latinici:
1752781345810.png

To isto na ćirilici:
1752781240842.png
 
Poslednja izmena:
Mej bregami:
Na srpski prevedeno je izvikan od Ivana oglašivača.
Kliknite za proširenje...
... sa...
Mej bregami:
Dubrovačkog hrvatskog.
Kliknite za proširenje...
Dobro, ako je ovo srpski:

Pó sapouiedi gospode officiala od pramattiche, dauase na snagne suakomu od coiemugodi drago ies uarste; da su dosle bile sabragnene i ú napriedase takoghier sabragnuiu hagline uesene illiri malo illiti uele, isuan cegliadim sduora sa deset godiscta samo, i drusiem u gradu po kuchi, i pó giardinu, i na duoru isuan cuchie, ma pod haglinam scrouito, sa pet godisc samo, takoghier sabragnuiuse liste, i istrisi od koiemugodi drago uarste, i raspliet isuan miere; i gneguoa costa kakono u pramattizi, i to sabragnuiese; illiti po kuchi; illiti na duoru; iliti u gradu u suako brieme, sato suak ú tridni od danas, bichie poslusciat receno od sgara, inakochie bit castigan; i stauglien u pienu bes niedne scusce.


Po zapoviјedi gospode ofičala od pramatike dava se na znanje svakomu od koјe mu godi drago јes vrste, da su dosle bile zabranjene i u napriјeda se također zabranjuјu haljine vezene iliti malo iliti vele, izvan čeljadim zdvora za deset godišta samo, i druziјem u gradu po kući i po džardinu i na dvoru izvan kuće, ma pod haljinam skrovito, za pet godiš samo. Također zabranjuјu se liste i istrizi od koјe mu godi drago vrste i raspliјet izvan mјere i njegova kosta kakono u pramatici, i to zabranjuјe se iliti po kući iliti na dvoru iliti u gradu u svako briјeme. Zato svak u tri dni od danas biće poslušat rečeno od zgara; inako će bit kastigan i stavljen u piјenu bez niјedne skuše (skuše, dugosilazno u, prim, Mrkalj - "izgovora, opravdanja, isprike"; isp. italijansko "la scusa").

Kako je to glasilo na "dubrovačkom hrvatskom"?
 
Mrkalj:
Dobro, vama u Zagorju je sve moderno, ali o tome nije reč. Reč je o tome da nije u pitanju dubrovački jezik i da ni to, kao i ništa drugo ne predstavlja primer u kome se dubrovački jezik naziva hrvatskim.
Kliknite za proširenje...
To je tvoje mišljenje jer krivo misliš da je postojao standardizirani jezik i pravopis u ono vrijeme. Bernardin Pavlović je bio iz Stona na Pelješcu nekih 40km zračne linije od Dubrovnika.
Imaš zapise dalmatinskih pisaca koji zagovaraju standardizaciju književnog jezika jer da se svaki grad ponosi svojim govorom i koristi ga u pisanju i zove hrvatskim. Nije to nešto hrvatsko, tako je bilo u čitavoj katoličkoj i protestantskoj Europi gdje se pisalo na narodnom i čemu postoje brojni zapisi.
 
Mej bregami:
To je tvoje mišljenje jer krivo misliš da je postojao standardizirani jezik i pravopis u ono vrijeme. Bernardin Pavlović je bio iz Stona na Pelješcu nekih 40km zračne linije od Dubrovnika.
Imaš zapise dalmatinskih pisaca koji zagovaraju standardizaciju književnog jezika jer da se svaki grad ponosi svojim govorom i koristi ga u pisanju i zove hrvatskim. Nije to nešto hrvatsko, tako je bilo u čitavoj katoličkoj i protestantskoj Europi gdje se pisalo na narodnom i čemu postoje brojni zapisi.
Kliknite za proširenje...
Ne lupetaj. Ako nema jedne jekavske reči u celoj knjizi, a nema, to nema veze s dubrovačkim govorom.

:bye:
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Neno
Kako su srpski vojnici spasili Dubrovnik i Split od italijanske okupacije?
Odgovora
8
Pregleda
389
Škutor Kićo
Š
Nina
Bila je anđeo Aušvica
Odgovora
2
Pregleda
305
Nina
Nina
Nina
Ko je bila Malinče - heroina ili žena koja je srušila Asteke?
Odgovora
17
Pregleda
485
Khal Drogo
K

Back
Top