Kazivanje o Ibrahimu alejhis sellam
[PRVI DIO]
On je Ibrahim sin Taliha, oca su mu još zvali i Azer zato što je pomagao svom narodu - azerehum. Kazivanje o Ibrahimu, a.s. je u Allahovoj Knjizi spomenuto na 73 mjesta, u 25 sura. Zamislite samo veličinu tog poslanika i značaj i pouke onoga što se njemu dogodilo. On je potomak Sam ibn Nuha,a.s. Živio je na sjeveru Iraka, u Babilonu, velikom gradu sa naprednom civilizacijom, gradu sa raširenim idolopoklonstvom. Allah, dz.s. kaže:
"Vi ste" - reče on - "mimo Allaha kumire prihvatili da biste u životu na ovome svijetu međusobne prijateljske odnose održavali." (Al-'Ankabut, 25.)
Nisu znali obožavati Allaha, a da mu ne pripisuju sudruga i druga božanstva.
Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?" (Al-Anbiya, 52.)
Oni odgovoriše: "I naši preci su im se klanjali." (Al-Anbiya', 53.) O njihovom obožavanju kipova Allah, dž.š. kaže:
I kaži im vijest o Ibrahimu
kada je oca svoga i narod svoj upitao: "Čemu se vi klanjate?"
a oni odgovorili: "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo."
On je rekao: "Da li vas oni čuju kad se molite, ili da li vam mogu koristiti ili naškoditi?"
"Ne, odgovoriše ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju." (As-Šu’ara', 69.-74.)
Dakle, idolopoklonstvo je nešto što su ovi bili naslijedili. Poče ih Ibrahim, a.s. opominjati. Zašto čovjek obožava Boga? Da ga pozove kad mu zatreba, da mu se odazove i jedino On mu podari ono što mu treba. Obožava Boga zato što mu On podari zakon (šerijat) pa zna sta je istina i kuda je pravi put. Zato obožava Boga! Da mu dadne ono što je korisno, a sačuva ga onoga što je štetno. Ovi kipovi ne čuju, ne mogu koristi pribaviti niti kome nauditi. Kako ćeš, insanu, kipovima robovati!? Ali, slijepo povođenje i slijeđene drugih, pokvaren ljudski um ih učini takvim idolopoklonicima. Ibrahim, a.s. ih poče istrajno pozivati Istini. Sam Ibrahim, nikada i nijednog trena nije obožavao kipove.
Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali. (Al-Anbiya1, 51.)
Spomeni, u Knjizi, Ibrahima! On je bio istinoljubiv, vjerovjesnik.
Kada je rekao ocu svome: "O oce moj, zašto se klanjaš onome koji niti čuje niti vidi, niti ti može od ikakve koristi biti?
O oce moj, meni dolazi znanje, a ne tebi; zato mené slijedi, i ja ću te na pravi put uputiti;
o oce moj, ne klanjaj se šejtanu, šejtan je Milostivom uvijek neposlušan;
o oce moj, bojim se da te od Milostivog ne stigne kazna, pa da budeš šejtanu drug," (Maryam, 41 .-45.)
Obožavanje kipova je ustvari obožavanje šejtana! Kakav je bio odgovor Ibrahimovog oca Azera na ovaj lijepi poziv?
Otac njegov je rekao: "Zar ti mrziš božanstva moja, o Ibrahime? Ako se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati, zato me za dugo vremena napusti." (Maryam, 46.)... znaci: dugo vrijeme, zadugo. Ibrahim, a.s. iz blagosti i ljubavi prema ocu reče:
"Mir tebi!" - reče Ibrahim. "Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni." (Maryam, 47.)
Obećavao je da ce moliti Gospodara da mu oprosti, ali kasnije, kad se uvjerio u njegovo neprijateljstvo prema Allahu, odrekao ga se:
A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv. (At-Tawba, 114.)
Nije dozvoljeno tražiti oprost za nevjernika. Oni koji su zanijekali Allaha, za njih nije dozvoljeno kazati ( nepoznata arapska riječ) Allah mu se smilovao, niti je dozvoljeno to reci njihovim porodicama.
Moliću Gospodara svoga da ti oprosti, jer On je vrlo dobar prema meni. (Maryam, 47)
... znaci vrhunac počasti prema nekome. Allah,dz.s. je veliku pošast ukazao Ibrahimu,a.s. i zbog toga je prozvan halilullah -Allahov prijatelj. Halilulah je napunjenost srca ljubavlju. Ibrahim,a.s., je bio jedan od Allahu najdražih ljudi. I napusti Ibrahim,a.s. svoga oca i svoj nevjernički narod.
I napustiću i vas i sve one kojima se mimo Allaha klanjate i klanjaću se Gospodaru svome; nadam se da neću biti nesretan u klanjanju Gospodaru svome. (Maryam, 48.)
Ibrahim,a.s. je tada bio mladić od 1 6 godina. Mlad, ali poslanik, poziva svoj narod ovakvim pozivom. Poče razmišljati. Donese čvrstu odluku da dokrajči korijen zla. Izvor zla su ovi kipovi! Poče prijetiti kako ce ih on lično sve polupati. O toj prijetnji, Allah, dz.s. kaže:
Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!
(Al-Anbiya1, 57.)Nije to rekao sebi u bradu, nego je to javno obznanio. U drugom ajetu se kaže:
"Čuli smo jednog momka kako ih huli"' rekoše '"ime mu je Ibrahim." (Al-Anbiya', 60.)Dakle, stvar je bila javna, ne kao što vêle neki mufesiri da je to bilo tajno. Čekao je Ibrahim,a.s. dan kad kod kipova neće biti nikoga. Ali ovi kipovi su božanstva, neprestano je neko pored njih. Ljudi bi neko vrijeme ostavljali hranu pred njih potom bi tu istu hranu nosili kucama i pojeli je vjerujuci da je takva blagoslovljena od njihovih božanstava.
Dugo je Ibrahim čekao priliku da bude sam sa kipovima. I konačno, dočeka pravu priliku! Njegov narod je imao praznik igre, zabave, jela i pica koji su provodili izvan grada. Ostavljali bi toga dana hranu pred kipove da je "blagoslove", a na kraju dana bi se vratili po tu istu hranu kako bi je pojeli.
Ljudi počeše u ranim jutarnjim satima napuštati grad. Ibrahim, nije želio ići sa njima. Sta je tebi, upitaše. Gledao sam u zvijezde i u njima vidio da ću danas biti bolestan. Muhammed, s.a.v.s. je rekao:
"Slagao je, ali je ta laž bila u ime Allaha". Slagao je kako bi polupao kipove. O ovom događaju govore ajeti mudri:
Mi smo još prije Ibrahimu razboritost dali i dobro smo ga poznavali.
Kad on ocu svome i narodu svome reče: "Kakvi su ovo kumiri kojima se i dan i noć klanjate?"
Oni odgovoriše: "I naši preci su im se klanjali." "I vi ste, a i preci vaši su bili u očitoj zabludi" - reče. "Govoriš li ti to ozbiljno ili se samo šališ?" - upitaše oni.
"Ne"' reče - "Gospodar vas je Gospodar nebesa i Zemlje, On je njih stvorio, i ja ću vam to dokazati.
Tako mi Allaha, ja ću, čim se udaljite, vaše kumire udesiti!"
I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya',51.-58.)O navodnoj Ibrahimovoj bolesti Allah,dz.s. kaže:
I on baci pogled na zvijezde,pa reče: "Ja ću se, evo, razboljeti! i oni ga napustiše, uzmaknuvši."(As-Saffat, 89. -90.)Sad dolazi prizor dijaloga Ibrahima,a.s. sa kipovima. Zateče mnogo hrane pred njima.
A on se kumirima njihovim prikrade pa reče: "Zašto ne jedete?"
(As-Saffat, 91.)
Vidi koliko samo hrane pred vama, sta je, zašto ne jedete, što su vam sve džabe donijeli!
Sta vam je što ne govorite? (As-Saffat, 92.)
I krišom im pride desnom rukom ih udarajući. (As-Saffat, 93.) U drugom ajetu se kaže:
I porazbija ih on u komade, osim onog najvećeg, da bi se njemu obratili. (Al-Anbiya1, 57)
Polupa kipove, ostavi ih u takvom stanju a najvećeg od njih ostavi čitavog i još mu o vrat objesi sjekiru kojom je polupao druge kipove, i ode. Vratiše se ljudi svojim idolima, zaprepaštenje je bilo veliko! Božanstva su im polupana. Gospodar njihov je mrtav.
I još gore, Gospodar im je ubijen.
Kako je to moguće!?
"Ko uradi ovo sa bogovima našim" - povikaše oni - "zaista je nasilnik?" (Al-Anbiya1, 59.)
"Čuli smo jednog momka kako ih huli"' rekoše '"ime mu je Ibrahim."
"Dovedite ga da ga ljudi vide" - rekoše - "da posvjedoče."
(Al-Anbiya',60.-61.)Privedoše Ibrahima,a.s. i odrediše termin suđenja. Svi stanovnici Babilona su bili prisutni na tom suđenju. Njihovo prisustvo je bilo upravo ono što je Ibrahim,a.s. priželjkivao. Poče suđenje. Rekoše:
"Jesi li ti uradio ovo s bogovima našim, o Ibrahime?" - upitaše. (Al-Anbiya, 62.)
"To je učinio ovaj najveći od njih, pitajte ih ako umiju govoriti" -reče on.
I oni se zamisliše, pa sami sebi rekoše: "Vi ste, zaista, nepravedni!"
Zatim glave oboriše i rekoše: "Ta ti znaš da ovi ne govore!"
"Pa zašto se onda, umjesto Allahu, klanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti niti od vas kakvu štetu otkloniti?" upita on.
"Teško vama i onima kojima se, umjesto Allahu, klanjate! Zašto se ne opametite?" (Al-Anbiya1, 63. -67.)
Sve to je bilo uzalud, suprotno onome što im je razum nalagao, Ibrahimov narod opet odabra obožavanje kipova.
Pa mu narod trkom dođe.
"Kako se možete klanjati onima koje sami klešete? - upita -
kad Allah stvara i vas i ono što napravite?" (As-Saffat, 94. -96.)Njihova božanstva su uništena. Sta ima gore od toga! AU, uprkos tome, ostaše vjerni svome nevjerovanju. Poče prijetnja Ibrahimu, lomačom..
