Čarls Bukovski

Čovek je stvoren za poraz. Čovek može biti i uništen i poražen. Sve dotle dok Čovek bude stremio prema najvišoj prečki na merdevinama a ne bude spreman za pad, Čovek će biti poražen, uništen i poražen, poražen i uništen. Jedino kad Čovek nauči čuvati ono što može, biće manje poražen i manje uništen.

Čarls Bukovski
 
Cudo najkrace traje
- Charles Bukowski



Znas
bilo je mnogo dobro
bilo je
bolje nego
bilo sta.

Bilo je kao
nesto
sto mozemo da
podignemo,
drzimo,
gledamo
i jos da se smejemo
zbog toga.

Bili smo na
Mesecu
bili smo u
*****nom Mesecu,
imali smo ga.

Bili smo u vrhu
bili smo u
beskrajnom ponoru
nigde nema takvog
mesta.

Bili smo duboko
i
svetli
i
visoko
primakli se tako blizu
ludila
smejali smo se
bezumno.

Tvoj smeh
i
moj
pamtim kad se
tvoje oci
glasno rekle
volim

sada
dok se ovi zidovi
tako necujno
ljuljaju.
 
NIKO OSIM TEBE

Niko te ne može spasiti osim
tebe.
naći ćeš se ponovo i ponovo
u gotovo nemogućim
situacijama.
oni će pokušati ponovo i ponovo
pod izgovorima, pod maskama
i silom
da te natjeraju da podlegneš, odustaneš
i/ili tiho umreš
iznutra.

Niko te ne može spasiti osim
tebe
i biće dovoljno lako da ne uspiješ
tako lako
ali nemoj, nemoj, nemoj.
samo ih posmatraj.
slušaj ih.
zar želiš to da budeš?
bezličan, bezdušan, bezosjećajan
stvor?
zar hoćeš da doživiš
smrt prije smrti?

Niko te ne može spasiti osim tebe
ti si biće vrijedno spasa.
to je rat koji nije lako dobiti
ali ako je išta vrijedno pobjede onda je
to ovo.

Razmisli o tome.
Razmisli o spasavanju sebe.
Tvog duhovnog sebe.
Tvog hrabrog sebe.
Tvog pjevajućeg magičnog sebe i
Tvog prelijepog sebe.
Spasi ga.
Ne priključuj se mrtvima u duši.

Održavaj sebe
humorom i skladom
i na kraju
ako je neophodno
uloži i cijelog sebe u tu borbu,
bez obzira na izglede,
bez obzira na
cijenu.

Samo ti možeš da spasiš sebe.

Učini to! Učini!

I tada ćeš tačno znati
o čemu govorim.

Čarls Bukovski
 
NASMEJANO SRCE

Tvoj život je tvoj život.
Ne daj da utone
u bolesnu vlagu pokornosti.
Budi na oprezu
uvek postoje izlazi.
…Negde ima svetla.
Možda nema mnogo svetla,
ali bolje i to nego mrak.
Budi na oprezu.
Bogovi će ti ponuditi šanse.
Spoznaj ih, ostvari ih.
Ne možeš da pobediš smrt,
ali možeš pobediti smrt u životu,
ponekad.
I što česće to činiš
biće više svetla.
Tvoj život je tvoj život.
Znaj to dok ga imaš.
Ti si čudo.
Bogovi čekaju da uživaju
u tebi.

Čarls Bukovski
 
OTKUD JA U IMENIKU

Muškarci zovu i pitaju me.
Zar ste vi stvarno Čarls Bukovski,
pisac?

Ponekad sam pisac, kažem,
ali najčešće ništa ne radim.

Čujte, pitaju me, sviđa mi se to
što pišete – imate li nešto protiv
da navratim sa desetak piva?

Možete ih donijeti, kažem im,
ali pod uslovom da vi ne ulazite…

A kada me pozovu žene, ja im kažem:
O, da – pišem, ja sam pisac,
osim što baš sada ne pišem.

Glupo se osjećam što vas zovem, kažu,
i bila sam iznenađena
kad sam vas pronašla u imeniku.

Ima razloga za to, kažem,
nego, što ne svratite
na pivo?

Neće vam smetati?!!

I one stižu,
zgodne žene,
uzornog uma,
tijela
i oka.

Često ne bude seksa,
ali navikao sam na to
jer dobro je,
jako je dobro samo ih gledati –
a ponekad me čak
posluži i neočekivana
sreća.

Za čovjeka od 55 koji nije spavao sa ženom
do svoje 23
i ne baš često do svojih 50
mislim da bi trebalo da ostanem
u telefonskom imeniku,
barem dok ne dobijem onoliko
koliko i svaki prosječan muškarac.

Naravno, moram da i dalje
pišem besmrtne pjesme
ali inspiracija je bar tu.

Čarls Bukovski
 
BEDA

Čovek koga nikad nisi video onaj je
koji te održava,
onaj koji će možda doći
jednog dana.

on nije napolju na ulicama niti
u zgradama niti na
stadionima
ili ako je tamo
mora da sam ga promašio.

on nije neki od naših predsednika
guvernera ili glumaca.

pitam se ima li ga negde.
hodam ulicama
pored radnji i bolnica
bioskopa i barova
i pitam se ima li ga tamo.tražim već skoro pola stoleća
i nikako da ga vidim.
živog čoveka, istinski živog,
kad recimo spusti ruke
pošto je pripalio cigaretu
i vidiš mu oči
kao oči tigra koje zure nekud
u vetar.ali kad se ruke spuste
uvek su to neke
druge oči
večito večito
druge.
i uskoro će biti prekasno za mene
i proživeću život
s dragstorima, mačkama, čaršavima,
pljuvačkom, novinama, ženama, vratima i
drugim asortimanom,
ali nigde
živog čoveka.

Čarls Bukovski
 
DRUGA SOBA

uvek je neko u drugoj sobi
što sluša iza zida.

uvek je neko u drugoj sobi
što se pita šta ti radiš
tamo bez njih.

uvek je neko u drugoj sobi
što se plaši da ti je bolje kad si sam.

uvek je neko u drugoj sobi
što misli da misliš na nekog drugog
ili misli da ti nije stalo ni do koga
osim sebe u toj drugoj sobi.

uvek je neko u drugoj sobi
kome nije više stalo do tebe kao nekad.

uvek je neko u drugoj sobi
što se ljuti kad nešto ispustiš
ili mu se ne sviđa kad kašlješ.

uvek je neko u drugoj sobi što se pravi
da čita knjigu.

uvek je neko u drugoj sobi
što satima priča telefonom.

uvek je neko u drugoj sobi
i ti se ne sećaš tačno ko je
i iznenađen si kad stvore neki zvuk
ili odu hodnikom do kupatila.

ali nije uvek neko u drugoj sobi
zato što
ponekad nema druge sobe.
a kad je nema
ponekad nikog nema ovde.

Čarls Bukovski
 
SREĆA

Nekada
smo bili mladi
za ovom mašinom…
pili
pušili
kucali

bilo je to
najlepše
čudesno
vreme

i sad je

osim što sada
umesto
da idemo u susret
vremenu
ono ide u susret
nama

čineći da se svaka reč
utiskuje
u papir

jasno

brzo

teško

ispunjavajući
prostor
koji se zatvara.

Čarls Bukovski
 
NE SVRAĆAJTE, ALI AKO VEĆ SVRATITE...

Da, naravno, biću tu, ako nisam napolju
ne kucajte, ako su svetla pogašena
ili ako čujete glasove ili
možda čitam Prusta.
Ako neko proturi Prusta ispod mojih vrata
ili neku od njegovih kostiju za moju čorbu
i ne mogu da vam zajmim novac ni
telefon
ili ono što je ostalo od mojih kola.
Mada možete dobiti novine od juče,
staru košulju ili sendvič sa salamom
ili prespavati na kauču,
ako ne vrištite noću
i možete da pričate o sebi
to je tako normalno;
teška vremena pritiskaju sve nas,
osim što se ja ne trudim da stvorim porodicu,
da pošaljem decu na Harvard
ili kupim lovište,
ne ciljam visoko,
samo pokušavam da ostanem živ
još malo,
i zato, ako ponekad kucate
i ja se ne javim,
a unutra nema žene,
možda sam slomio vilicu
i tražim neku žicu
ili lovim leprtire u
mojim tapetima,
mislim, ako se ne javim
nisam se javio, a razlog je
što još nisam spreman da vas ubijem
ili vas zavolim, ili vas čak prihvatim,
to znači da ne želim da razgovaram,
zauzet sam, lud sam, milo mi je
ili možda pletem omču;
i zato, ako su svetla čak i upaljena
i čujete zvuke
kao disanja ili molitve ili pevanja
radija ili kotrljanja kockica
ili kucanja na mašini –
odlazite, nije pravi dan,
noć, čas;
to nije ignorisanje neučtivosti,
ne želim da ikoga povredim, čak ni bubu
ali ponekad skupljam dokaze one vrste
za koju treba malo razvrstavanja,
a vaše plave oči, recimo plave
i vaša kosa, ako je imate
ili vaše misli – one ne mogu da uđu
dok uže nije isečeno ili vezano u čvor
ili dok se ne obrijem u
novim ogledalima, dok svet
ne stane ili se otvori
zauvek.

Čarls Bukovski
 
PRIJATELJSKI SAVET MNOGIM MLADIM LJUDIMA

Idi na Tibet.
Jaši kamilu.
Čitaj Bibliju.
Oboj cipele u plavo.
Pusti bradu.
Obiđi svet u papirnoj barki.
Pretplati se na Saturday Evening Post.
Žvaći samo levom stranom vilice.
Oženi se jednonogom ženom i brij se pravim brijačem.
Ureži svoje ime na njenu ruku.

Peri zube benzinom.
Spavaj ceo dan a noću se veri po drveću.
Budi monah i pij rakiju i pivo.
Drži glavu pod vodom i sviraj violinu.
Igraj trbušnjak pod ružičastim svećama.
Ubij svoga psa.
Kandiduj se za gradonačelnika.
Živi u buretu.
Razbij sebi glavu tomahavkom.
Sadi lale na kiši.

Ali nemoj da pišeš poeziju.

Čarls Bukovski
 
DEVOJKE KOJE SMO NEKAD PRATILI KUĆI

Devojke koje smo nekad pratili kući
sada su dame sa torbama,
ili je jedna od njih ona sedokosa
stara vrana
koja te zveknula
štapom.
Devojke koje smo nekad pratili kući
sede na guskama u staračkim
domovima,
igraju šaflbord u
parkovima.
Ne rone više u
talase sa belim kapama,
te devojke koje smo pratili kući
ne mažu više svoja tela uljem
ispod sunca,
ne lickaju se više pred
lepim ogledalom,
te devojke koje smo pratili kući
te devojke koje smo pratili kući
negde su otišle
neke zauvek,
a mi koji smo ih pratili?
Mrtvi u ratovima, mrtvi od infarkta,
mrtvi od neutoljenjih čežnji,
naši snovi su tv-snovi,
a nekoliko nas,
tako malo nas pamti
devojke koje smo pratili kući
kada sunce kao da je uvek
sijalo.
Kada se život kretao tako nov i
neobičan i prekrasan u
svetlim haljinama.

Ja pamtim.

Čarls Bukovski
 
To je jednostavno tako

tako ponekad kada ti sve izgleda
kao noćna mora
kad se sve uroti
i razdire
i sati, dani, nedelje
godine

izgledaju upropašteni
ispružen na krevetu
u mraku
s pogledom u tavanicu
dođe mi misao koju će
mnogi smatrati nepriličnom:
još je lepo biti Bukovski.

Carls Bukovski
 
DckA5Z3.jpg
 
Nick Cave o Bukovskom :

"Ali, ne znam, Simone, jednostavno mi se ne sviđa Čarls Bukovski. Po mom mišljenju, Bukovski je ‘Bukkake loše poezije’. Ne sviđa mi se. Jednostavno ne sviđa. Nimalo. Ne, uopšte”.



Bukake je je seksulna praksa gde više muškaraca ejakulira na jednu osobu ženskog ili muškog pola
 
she died of alcoholism
wrapped in the blanket
of a deck chair
on an overseas
steamer

all her books of
terrified loneliness

all her books about
the cruelty
of the loveless lover

were all that was left
of her

as the strolling vacationer
discovered her body

notified the captain

and she was dispatched
somewhere else
upon the ship

as everything else
continued
as
she had written it.


Pesma o Karson Mekalers, autorki romana Srce je usamljeni lovac.
 
Ja sam nju pustio
A onda sam je godinama skupljao po svijetu u nekim drugim ženama.
Neke su se smijale kao ona, neke su govorile kao ona, neke su imale njene crte lica.
Pronašao sam njene dlanove, otkrio njene usne, dotaknuo njenu kožu, ljubio njene obraze. Sve na drugim ženama.
Sve su joj po nečemu bile nalik, čak i kad sam tražio drugačiju.
Neke su tugovale kao ona, neke su grlile kao ona, neke su imale njenu toplinu.
Pronašao sam njeno lice, udisao njen miris, primicao njeno tijelo, zaplitao prste u njenoj kosi.
Sve na drugim ženama.
Neke su voljele kao ona, neke su maštale kao ona, neke su koračale kao ona.
Pronašao sam njene oči, lice postavljao uz njen vrat, smirivao se na njenim ramenima, drhtao na njenim grudima.
Sve na drugim ženama.
Niti jedna nije bila dovoljno drugačija, niti jedna nije bila dovoljno ista.
Tako je to...
Kad ti netko nedostaje, čitav svijet se uroti da na njega liči.

Čarls Bukovski
 
Nisam pročitala njegov roman Žene. Razumem da je imao teško detinjstvo, bolesne porodične odnose, komplekse i sve to je super opisao u Bludnom sinu, ali on kao da se zakucao na tom nivou neiživljenosti i samo - povraćanje, alkohol, loš seks i tako u krug. Bez ideje, razvoja, a ni umetnosti.
 
U najboljem slučaju, u Čovečanstvu ima nežnosti.
nešto malo razumevanja i, povremeno,
hrabrosti.
ali sve u svemu, to je masa, koja nema
bogzna šta.
ono je kao velika životinja u dubokom snu
iz kojeg skoro ništa ne može da ga probudi.
kad se pokrene najbolje je u grubosti,
sebičnosti, nepravdi, ubistvima.

šta možemo da uradimo s tim Čovečanstvom?
-ništa.

izbegavajte ga koliko god je moguće.
ponašajte se prema njemu kao prema bilo čemu
što je otrovno, zlo i bezumno.
ali pazite. ono ima zakone koji ga štite
od vas.
može da vas ubije bez ikakvog razloga.
a da biste pobegli morate biti lukavi.
malo ih je pobeglo.

morate sami da smislite plan.
nisam upoznao nikoga ko je pobegao.

upoznao sam neke velike
i slavne ali oni nisu pobegli
jer su veliki i slavni jedino
u Čovečanstvu.

ja nisam pobegao
ali nisam prestao da stalno iznova
pokušavam.
nadam se da ću pre smrti uspeti da nabavim
sopstveni život.

Čarls Bukovski
 
Fusnota o stvaranju masa

Neki ljudi su mladi i ništa više,
a neki ljudi stari i ništa više,
a neki ljudi ni stari ni mladi i samo to.

I da muhe nose odjeću i sve zgrade izgore u zlatnoj vatri,
da se nebo zaljulja kao trbuh striptizete
i sve atomske bombe zaplaču,
neki bi ljudi bili mladi i ništa više,
a neki ljudi stari i ništa više,
a ostali bi bili isti
ostali bi bili isti.

Ono nekoliko drugačijih dovoljno brzo uklanja policija,
ili njihove majke, njihova braća, ostali;
i oni sami.
Sve što ostaje
ono je što vidiš.
Teško je.

Čarls Bukovski
 

Back
Top