Džejms Brajs, Slavenov naučni uzor i jedan od začetnika pangermanske ideologije, je "otkrio" kako je Ivan Tomko Marnavić falsifikovao Justinijanovo žitije i izmislio slovensku genealogiju cara Justinijana.
Onda su se nadovezali razni naučnici bacajući drvlje i kamenje na lažova Marnavića, svako od njih dodajući u svojim naučnim radovima doprinos o nekom mogućem motivu zbog kojeg je Marnavić gnusno izmišljao.
Međutim imamo situaciju da je pre Marnavića i nezavisno od Marnavića slovenska genealogija rečenog cara bila poznata. Dokaz je knjiga Lukarija ili Lukarića, štampana 1605. godine. Slaven na ovu činjenicu nema komentar.
Ma išlo je to postepeno; Džejms Braks jeste, tačno, temeljno se pozabavio tim problemom i obrazložio ga, ali nije ni prvi ni poslednji. Prvi je to učinio još još 1809. godine Jozef Dobrovski. Sve u vezi tog dokumenta koji je Mrnavić svetu obelodanio mu je bilo toliko besmisleno da je u prepisci sa Jernejom Kopitarem bukvalno i ismevao. A neće Braka biti ni poslednji; i sam si citirao Nikolu Radojčića.
Takođe, vrlo je jasno iz kog razloga ubacuješ
jedan od začetnika pangermanske ideologije. Manipulišeš i pokušavaš da zaigraš emocijama čitalaca ove teme, kako bi ih mobilisao protiv Brajsa lično. I to bi bilo i u redu...da si se pozabavio njegovom argumentacijom. Ali nikad nisi; nisi ni pročitao njegov članak, nikada, od početka ove teme do (pretpostavljam) današnjeg dana. Jedino što I pročitao jeste ono što je i Mitić pominjao, istrgavajući iz konteksta jednu fusnotu koja ne menja ništa u radu, i to čak koristeći neosnovanu argumentaciju. I to se i prepoznaje; nemaš ništa da kažeš na račun Brajsa. Zato, pošto mu većina argumenata očigledno stoji, a to i sam ovakvim postupcima potvrđuješ, krećeš sa taktikom etiketiranja. Možda upali.

I to sve toliko providno da ne znam kapiraš li da svi vide.
Međutim imamo situaciju da je pre Marnavića i nezavisno od Marnavića slovenska genealogija rečenog cara bila poznata. Dokaz je knjiga Lukarija ili Lukarića, štampana 1605. godine. Slaven na ovu činjenicu nema komentar.
Naravno da imamo moj komentar. To što se tebi taj komentar lično ne sviđa, pa bi da se praviš da ne postoji, nešto je drugo. To je i tvoj generalni pristup istorijskim izvorima; istrgneš iz konteksta nešto što ti paše, a vezano za sve drugo se, doslovno, praviš kao da uopšte ni ne postoji.
Lukari donosi sasvim drugačiju genealogiju od Mrnavića. Istok nije Justinijanov otac, već zet. Definitivno nije nikakav član Justinijanove familije; vrlo se jasno ističe da je tamo neki
slovenski baron. Znači, neki tamo sitan plemić. Taj plemić, po toj priči, Istok, ima razgranate žedbinske odnose. Njegova je sestra udata kralja Selimira Hrvatskog, a on lično za Vigilantiju; sestru cara Justinijana.
Vrlo je jasno da je priređivač napravio grešku i odatle taj zapis sa strane, u kojem stoji da je Istok Justinijanov otac, umesto Justinov. Izdavač je vrlo očigledno napravio grešku, koja nema veze sa Lukarijevim delom iz 1605. godine. Međutim, ono što može biti tačno jeste da je ova greška uticala na to da dođe do evolucije tradicije, pa Istok 1607. godine kada ovaj piše biografije biva prebačen sa Dulkidija na Sabatija, odnosno sa Justinijanovog zeta na oca.
No, ostaje pitanje na koje ti nisi pružio nikakav odgovor. Mi ovde sve vreme govorimo o tradiciji i otkrićima iz 17. veka. Ti kažeš, ako se dobro sećam, da su kasnija otkrića nemoguća. Ne veruješ kada se bilo šta otkopa, otkrije, itd...to si vrlo dobro stavio do znanja na diskusijsma o Porfirogenitu, o srednjovekovnoj Hrvatskoj i dr. E sad moje je pitanje, kako se to uklapa sa ovim bukvalno insistiranjem na autentičnosti svih ovih dokumenata iz XVII stoleća, uključujući i otkrivenih, pa nestalih (niko nije video sem jedne osobe, dokazanog falisifkatora).