Theiana
Domaćin
- Poruka
- 3.410
Počela je da nestaje ljubav.
Provalio sam joj šifre za mailove i fb. I svašta našao. Dopisuje se sa bivšim dečkom koji živi u drugom gradu. Dopisivanje se meri sa porno romanom.
Kako bi on njoj i kako bi ona njemu...Kako bi oboje voleli da su blize jedno drugom, valjda da urade sve sto pisu...
Onda nadjem prepisku sa nekim drugim likom. "Prijatelj" sa neke mreze. Njemu priča kako ne zna šta da radi. Kako je i njoj i njemu krivo što su se rastali, ali kako je ipak kasno za njih dvoje.
Puk'o sam. Oterao sam je od kuce.Klela se u naseg sina da me nije prevarila i da je to samo ventil.
Oterao sam je. Nisam mogao da je gledam. Zgadila mi se. Razočarala me. Izdala.
Imamo sina, 3,5 godine. Bio je kod moje majke tada. Jos je tamo.
Ona je otišla kod sestre i zeta. Bila je tamo nekoliko dana. Zvao sam je da razgovaramo i rešimo šta ćemo.Odbijala je da dodje jer je bila u teskom psihičkom stanju.
Nekoliko dana sam bio kao zombi. Nisam jeo, nisam spavao, nisam mogao da radim na poslu kako treba, nisam funkcionisao.
Dosla je na kraju. Ja sam za to vreme razabrao misli, sabrao se, konsolidovao. Shvatio da je volim, i da ne mogu bez nje i naseg sina.
Opet se zaklela da me nije prevarila i da nikad nece, kao sto sam joj i rekao pre 4 godine: " Ako nadješ nekog boljeg, idi, samo nemoj da me praviš na majmuna."
Zaklela se da me voli, da sam joj dovoljan.
Primio sam je nazad, vratila se. Dogovorili smo se da više nikad ne prolazimo isto, da više nikad ne pomenemo šta je bilo.
Oprostio sam joj.
Mislio sam da ću lako prevazići sve, da sam dovoljno jak i stabilan. Svašta sam preživeo, padao više puta, ali uvek opet ustao i gurao dalje.
Ovo me je poremetilo. Prezupčio sam a da nisam ni svestan koliko.
Ona kaže da sam je gušio, da sam bio naporan, da je to razlog. Istina je da umem da budem naporan, težak kao crna zemlja, ali ne mogu da shvatim to kao opravdanje.
Sumnjam. Da li me voli? Ili joj treba stabilnost braka i porodice? Da li i ona ne može bez mene ili se plaši šta će bez mene?
Kada pokušam da razgovaram, kaže mi da sam opet naporan. Ne želim da se vraćam na prošlo vreme, ali me muče mnoge stvari i pitanja?
Nikome nisam govorio o ovome i ne mogu. Ni porodici ni prijateljima. Šta će biti posle? Kako će je gledati i kako će gledati mene? Ne želim da se zna šta se desilo.
Ja se trzam na svaku telefonsku poruku ili kada joj stigne mail, jer dobija izveštaj na telefonu. Pitam ko piše? Kaže da opet isto radim. Da je gušim. Kune se da se ni sa kim više ne dopisuje. A ja brinem.
Ja sam samo povredjen i sada nepoverljiv. Pokušava da me razume. Želim da joj verujem. Oprostio sam, ali me misli more i vraćaju u blisku prošlost.
Rastrzan sam.
Kažem joj da ću se i ja promeniti, kada se i ona promeni. Njoj treba prostor, razumem to. Meni sada treba dokaz ljubavi, treba mi njena ljubav.
Kaže da razume, prvo se isplače i kaže da ne može ovako, da joj se ne vraća tamo gde je izgleda boli kao i mene.
A ja ne mogu da se otrgnem od crnih misli. Postao sam nesiguran u sebe, u momentu sam postao takav. Osećam se slabo, sada kada trebam da budem jak.
Volim je. Ne mogu bez nje i bez sina. Kaze da me voli i da ne može bez mene.
Žena mi je, majka moga sina.
A misli me more.
Desilo mi se slicno. Samo nas dvoje (jos) nismo u braku, i nisam mu provaljivala sifre, vec procitala sms-ove sa mobilnog...Bljuvotine, ukratko receno. I ubedio me da nema fizicke prevare. Mada, meni je ovo, posebno laz ravno prevari.
U momentu kao da mi je neko iz sve snage opalio samar. I boli i ljuta sam i tuzna...
Niko me ne moze ubediti da je to "izduvni ventil".
Izduvni ventil je pecanje, citanje, trcanje...ili neka sl. aktivnost.
Ovo je linija manjeg otpora. Kao noj kad zabije glavu u pesak.
Ako postoje probelmi, pa cak i "gusenje", treba partneri to medjusobno da rese, otvorenim razgovorom.
Bez psovanja, vike, vredjanja, prosto da razgovaraju...dele intimu medjusobno, a ne sa strancima. Jer i seksualne fantazije su deo intime.
A ne da dodje do ovoga, pa da strada poverenje.
Meni je taj momenat najgori-sto mu vise ne verujem. Gledao me u oci i lagao.
A , gle kontradiktornosti, odlucila sam da mu verujem, da ce prestati sa tim, jer vredja nas odnos, mene.
Volim ga, i jos mi je sveze sve (bilo je to pre 2 meseca)...u jednu ruku je dobro, jer svaka kriza koja se prezivi, ucvrsti odnos.
Cas zaboravim, cas mi se opet "javi", trudim se da ne mislim o tome...zapravo, i ne mislim vise na nacin-mucenja, analize-kako, zasto...
Nijedan njegov potez nije do mene, on ima svoju slobodnu volju, sta god radi, to je njegov izbor.
Ja cu da ga volim do one granice dok to nije na moju stetu. Ako postane nepodnosljivo, nismo pupcanom vrpcom vezani. Sve je to za ljude.
Najvise sam u zivotu patila kad sam pomislila da "to meni ne moze da se desi"...Moze, sve moze i nema nikakve logike, ali tako je.
Nezahvalno je deliti savete, ali okreni se malo sebi, nadji nesto sto te cini srecnim, sto te opusta...od dumanja nemas nista, osim nerviranja.
I ispricaj se sa nekim ko ti je blizak, nemoj da gusis u sebi...ko te voli, gledace te isto kao i do sad, bez osude, jer nema coveka da nema problema, nebitno koje prirode...kao sto rekoh, sve je to za ljude.
