Caffe "Na psihoterapiji kod čika Frojda"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Meni s vremena na vreme dodju neke bube, imam pojačanu grižu savesti. Nisam je nikakav zločin učinila, niti je to ništa ozbiljno, u pitanju su nekakve sitnice, i prosto me nešto tera da ih kažem pojedinim ljudima. Npr kad sam bila mala, drugarica i ja idemo da jurimo njenu simpatiju biciklama i osetim neku jaku potrebu da prosto moram mami to da kažem. Vremenom sam uspela to da regulišem ali je još uvek prisutno.

Pa dobro to je u granicama normale...Griza savest je zapravo super ego po Frojdu...Imas malo veci stepen superega i to je to..To je dobro sve dok ne pocne da ti predstavlja problem i narusava dusevni i socijalni zivot...Sve ovo zavisi od mnogo faktora zasto i zbog cega se desava, zavisi od genetke kao i od vrste vaspitanja tvojih roditelja i sistema vrednosti koji su ti usadili u ponasanje i razmisljanje...
 
:) Сложићу се потпуно са уводом у тему. Депресија је на прагу код већине људи са којима контактирам. На крају живаца, некако се и сама батргам, не желим се предати, а све дубље тонем. Свако је јутро све теже, не могу се натерати да се тргнем, само ме инерција води. Тотално запуштена, отупела, замрлих осећања... Бљак, не подносим се у овом издању, а немам снаге да се по ко зна који пут дижем из пепела....:eek:

Znam, tesko je to po 1000 put to raditi....Ali to je zivot...To je opstanak....Najjaci ostaju....The fittest survival.....Mora se po 100 puta uzdizati...Kao kada lav juri zebru i obori je a ona ustane i bezi, i on je opet obori i ijede nekoliko puta, a ona opet ustaje i bori se iako da ima svest znala bi 98% da nece preziveti...Ali ona ne razmislja tako ona nema tu svest i IQ, ona dela instinktivno i bori se do kraja "no matter what"....

Ljudi imaju svest - "mac sa dve ostrice" i mogu svesno da donose neke odluke - to koliko je dobro toliko i nije - jer mozes doneti odluku "necu da se borim necu opet da ustajem neka mi bude sto mi bude....Kod zivotinja to ne postoji....

Sledeci put kada dodjes u slicnu situaciju seti se mojih reci i ne razmisljaj o tome "kako moras da utrosis psihicku energiju i kazes sebi "jao opet moram da radim ponovo sve" " nego samo "ustani" bez ikakvog razmisljanja sto moras to da uradis, neka ti bude to kao automatska reakcija, ne razmisljaj i ne broji koji je to put da se uzdizes , samo uradi to kao da ti je to obaveza....

Znam da je tesko ali sto manje razmisljas o tome to je lakse...Neka ti to bude podsvesno kao i zivotinjama....Moras da se dignes iz pepela u slavu! Mnogi su tako uspeli od lezanja u pepelu niko nikada nije uspeo niti sta postigao...To je osobina velikih licnosti...
 
Pa dobro to je u granicama normale...Griza savest je zapravo super ego po Frojdu...Imas malo veci stepen superega i to je to..To je dobro sve dok ne pocne da ti predstavlja problem i narusava dusevni i socijalni zivot...Sve ovo zavisi od mnogo faktora zasto i zbog cega se desava, zavisi od genetke kao i od vrste vaspitanja tvojih roditelja i sistema vrednosti koji su ti usadili u ponasanje i razmisljanje...

Eto na primer, moja mama je uvek insistirala da joj pričam sve što mi se dešava.
 
Eto na primer, moja mama je uvek insistirala da joj pričam sve što mi se dešava.

Pa dobro to je ok donekle, to znaci da majka zeli da ti stavi do znanja da u njoj uvek mozes naci sigurnost, poverenje, prijatelja, pomoc itd....E sad postoje mnooogi nepravilni nacini kojima roditelji to iskazuju deci pa ispadne kontraproduktivno i dovodi do onoga sto najmanje roditelji zele - da se deca zatvore i da su nepoverljiva prema njima....

Mozes pricati majci tako neke stvari, ali moj predlog je da ipak zadrzis neku "intimu" licnu o kojoj niko nista ne treba da zna...Postoje neke stvari koje su samo za nas licno i ni za koga drugog....Svaki covek ima takvu neku potrebu i to je sasvim normalno....

A i ne treba npr da kazes mami - E malopre sam bila sa Marijom na kafu i bilo je 19 mladica u kaficu i onda me zaboleo stomak, pa zub i onda mi je konobar doneo kafu u crvenoj solji itd.....
Znaci previse detalja i pricanja je pomalo i bolesno - ono kao da je ona neki inspektor a ti neki socijalni radnik koji podnosi svoju opservaciju na sudu pa je svaki detalj od sustinske vaznosti....To je vec bolestan porodicni odnos koji moze odvesti u psihopatologiju....

A i neces imati roditelje ceo zivot - nauci se da neke stvari sama resavas i izlazis na kraj sa njima, covek se lako navikne da se "prazni" kod drugih osoba i kada tih osoba ne bude bilo covek pocne da se oseca bespomocno i nesposobno da resi neki konflikt svoje licnosti, problem, situaciju itd...Bez obzira da li je to roditelj, brat/sestra, drug itd....Ovi Amerikanci koji imaju para za bacanje se toliko npr naviknu na privatne psihoterapeute, psihologe i psihijatre da ako ne ode nedelju dana kod njega po savet ili olaksanje, ne zna sta ce da radi sa zivotom i ne zna npr da li da kupi zuir ili rozi dzemper....

Ovde mislim na zdrave ljude a ne na bolesne ljude jer je u Americi kultura zivljenja takva da tamo ljudi posecuju psiho-strucnjake u istoj meri kao npr stomatologa....Oni nisu ludi pa im treba pomoc, oni se brinu za svoju mentalnu higijenu kao sto se brinu da ne dobiju karijes....
Kod nas je to jos tabu....Kakvi srni psiho-strucnjasci, ma ljudi bre ovde ne idu ni kod stomatologa na preglede, sta vise, ne kupuju ni pastu za zube i ne peru zube bar jedanput dnevno! Kada ode kod zubara obicno je zub za vadjenje ili je karijes skoro dosao do zivca.Sta da pricamo o psihoterapeutima onda? Za to nam sluze prijatelji da ih smaramo......Razumem ja da nemamo novca i standard, ali da jeste neazurni i da ne brinemo o sebi i za ono sto je besplatno, ne brinemo !
 
Poslednja izmena:
Sledeci put kada dodjes u slicnu situaciju seti se mojih reci i ne razmisljaj o tome "kako moras da utrosis psihicku energiju i kazes sebi "jao opet moram da radim ponovo sve" " nego samo "ustani" bez ikakvog razmisljanja sto moras to da uradis, neka ti bude to kao automatska reakcija, ne razmisljaj i ne broji koji je to put da se uzdizes , samo uradi to kao da ti je to obaveza....

Jeste...ako moras da progutas zabu,progutaj je odmah. Bez razmisljanja. Tako je najlakse.

@smfgreat to je i moj problem :lol:
 
Ne pridajem znacaj horoskopskim znacima zato sto sva ta nauka (ili oblast) daje samo verovatnoce. Nesto moze da bude tacno, ali i ne mora.

Ono sto ima veze sa ovom temom je moje strpljenje, a kazu da je moj podznak skorpija dobar na tu temu. Kazu i da je skorpija znak osvete. Prema tome - po zaslugama. Ako je neko namerno dobar prema meni nije vazno da li ima veliku vestinu u iskazivanju toga. Ali... ako neko namerno nije dobar... a ima takvih koji 'treniraju' moj podznak... dobice po zasluzi, kad ja budem hteo i kad meni bude odgovaralo.

p.s. ta moja osobina je prisutna jos odavno, mnogo pre nego sto sam pre par godina malo procitao o horoskopima
 
Pa dobro to je ok donekle, to znaci da majka zeli da ti stavi do znanja da u njoj uvek mozes naci sigurnost, poverenje, prijatelja, pomoc itd....E sad postoje mnooogi nepravilni nacini kojima roditelji to iskazuju deci pa ispadne kontraproduktivno i dovodi do onoga sto najmanje roditelji zele - da se deca zatvore i da su nepoverljiva prema njima....

Mozes pricati majci tako neke stvari, ali moj predlog je da ipak zadrzis neku "intimu" licnu o kojoj niko nista ne treba da zna...Postoje neke stvari koje su samo za nas licno i ni za koga drugog....Svaki covek ima takvu neku potrebu i to je sasvim normalno....

A i ne treba npr da kazes mami - E malopre sam bila sa Marijom na kafu i bilo je 19 mladica u kaficu i onda me zaboleo stomak, pa zub i onda mi je konobar doneo kafu u crvenoj solji itd.....
Znaci previse detalja i pricanja je pomalo i bolesno - ono kao da je ona neki inspektor a ti neki socijalni radnik koji podnosi svoju opservaciju na sudu pa je svaki detalj od sustinske vaznosti....To je vec bolestan porodicni odnos koji moze odvesti u psihopatologiju....

A i neces imati roditelje ceo zivot - nauci se da neke stvari sama resavas i izlazis na kraj sa njima, covek se lako navikne da se "prazni" kod drugih osoba i kada tih osoba ne bude bilo covek pocne da se oseca bespomocno i nesposobno da resi neki konflikt svoje licnosti, problem, situaciju itd...Bez obzira da li je to roditelj, brat/sestra, drug itd....Ovi Amerikanci koji imaju para za bacanje se toliko npr naviknu na privatne psihoterapeute, psihologe i psihijatre da ako ne ode nedelju dana kod njega po savet ili olaksanje, ne zna sta ce da radi sa zivotom i ne zna npr da li da kupi zuir ili rozi dzemper....

Ovde mislim na zdrave ljude a ne na bolesne ljude jer je u Americi kultura zivljenja takva da tamo ljudi posecuju psiho-strucnjake u istoj meri kao npr stomatologa....Oni nisu ludi pa im treba pomoc, oni se brinu za svoju mentalnu higijenu kao sto se brinu da ne dobiju karijes....
Kod nas je to jos tabu....Kakvi srni psiho-strucnjasci, ma ljudi bre ovde ne idu ni kod stomatologa na preglede, sta vise, ne kupuju ni pastu za zube i ne peru zube bar jedanput dnevno! Kada ode kod zubara obicno je zub za vadjenje ili je karijes skoro dosao do zivca.Sta da pricamo o psihoterapeutima onda? Za to nam sluze prijatelji da ih smaramo......Razumem ja da nemamo novca i standard, ali da jeste neazurni i da ne brinemo o sebi i za ono sto je besplatno, ne brinemo !

Savet ti je na mestu, i tako sam i postupila. Taj period ispitivanja je trajao dok sam bila mladja, kada sam počela da izlazim i slično. Ispitivanje je bilo čisto iz brige, jer nije želela da ja imam nekih problema a da ona ne zna za to.Takodje tu je i ono pribojavanje da ću reći da idem na jedno mesto a da ću otići na drugo( što je ona bila prinuđena da radi kao devojka jer joj je deda branio da izlazi). Rećiću joj da sam bila u klubu, sa kim i kada sam se vratila, naravno neću detaljisati, što je preterano.
Da se nadovežem na tvoju priču o psihijatru - smatram da ne treba trčati zbog svake sitnice na te ,,seanse" ili kako se već zovu, ali evo, npr jedna moja prijateljica želi da se razvede. I ona je pre takve odluke otišla da se posavetuje sa jednim psihijatrom, jer je to ipak velika odluka koja menja život mnogim ljudima, a i želela je da bude sigurna da radi pravu stvar. Platila je 1000 dinara po poseti, a išla je možda dva puta, što smatram da nije mnogo za nekog ko ima redovna primanja.
 
Koliko sam shvatila, ovo je tema za iznosenje svojih problema.. I za neki moguci savet.. Uvek sam htela da odem kod psihologa ali nekako nisam nasla nacin, a vec uzasno dugo imam potrebu da podelim sa nekim ovo , pa gde bolje nego sa strancima.. :)
Paa.. Kao prvo, odrasla sam bez oca, razveli su se kad sam bila mala i od tad ga vidjam dva do tri puta godisnje, nikada nije imao zelju da se vidja sa mnom, a to svakako ostavlja posledice na zensko dete. Zatim sam se jako mlada ( i neiskusna) upustila u takozvanu "vezu bez obaveza" sa jednim momkom kojim sam bila opsednuta, nenormalno zaljubljena dok je njega savrseno bilo briga za mene, i zavrsilo se posle tri i po godine kada je poceo i fizicki da me maltretira, dosta brutalno. Nakon toga mi je izuzetno tesko da stupim u kontakt sa muskarcima, emotivni. Mogu da imam seks sa njima, ali nakon toga mi se javlja preterani osecaj gadjenja same sebe i nemam nikakvu zelju da ih vidim opet.. a i pored toga se osecam nedovoljno dobrom da bi neko sa mnom pozeleo nesto vise od seksa, kao da nisam dovoljno vredna. .. Ne znam kako da eliminisem iz same sebe taj osecaj , kao ni to kako probam sa nekim tu emotivnu vezu.. Bezim od tih problema tako sto opsesivno ucim, zavrsavam fakultet sa prosekom 10, i cim nemam ispite i obaveze nervozna sam jer nemam sta da mi skrene misli, cak i sa drugaricama kad izadjem u diskoteku ili na kafu, i dalje mi je to u glavi..
I tek sada kada sam napisala sve ovo shvatila sam koliko mi mozda treba i strucnija pomoc nego ova ovde :/
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top