Caffe "Na psihoterapiji kod čika Frojda"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ako ti je bas tesko, mozda psiholog ili psihoterapeut?

Uvek sam vise za to, nego da dosadjujemo prijateljima..... Prijatelji jesu prijatelji i slusace, ali svi vole srecne teme....A neke prijatleje to i izuzetno opterecuje, jer kao licnosti ne mogu to da slusaju, ne zato sto su losi ljudi vec nemaju predispoziciju za taj poziv...Zato i ne moze svako biti psihoterapeut a ne mzoe ni svaki lekar da specijalizira psihijatriju.

To bi isto bilo kao kada bi trazili od prijatelja da nam popravi zub....Uzece on busicilu, srafciger i cekic, pokusace, ali nazalost retko ko ce moci da ti popravi zub :-DDD
 
Ako ti je bas tesko, mozda psiholog ili psihoterapeut?

Uvek sam vise za to, nego da dosadjujemo prijateljima..... Prijatelji jesu prijatelji i slusace, ali svi vole srecne teme....A neke prijatleje to i izuzetno opterecuje, jer kao licnosti ne mogu to da slusaju, ne zato sto su losi ljudi vec nemaju predispoziciju za taj poziv...Zato i ne moze svako biti psihoterapeut a ne mzoe ni svaki lekar da specijalizira psihijatriju.

To bi isto bilo kao kada bi trazili od prijatelja da nam popravi zub....Uzece on busicilu, srafciger i cekic, pokusace, ali nazalost retko ko ce moci da ti popravi zub :-DDD

proces je prirodan, prijatelj jeste u mogucnosti pomoci, pruzanjem podrske

psiholog ce uzeti novac, i pitanje je cak i da je strucnjak da li se pronalaze na emotivnoj ravni
 
Izgubila sam voljenu osobu. Kako prevazici tezak period? Proslo je neko vreme ali mi se cini da je zivot stao i ne mogu da funkcionisem. Ljudi oko mene su nastavili dalje. Da il je to depresija? Sta ciniti?
Nadam se nekom korisnom savetu...ne bih da idem kod lekara jer znam sta sledi - recept za lekove. Zelim da to prevazidjem svesno, ne pod dejstvom antidepresiva.
Dobro znam kako ti je, ali ne očekuj pomoć niotkuda.
Nema prijatelja koji te može izvući iz takve usamljenosti.
Nema leka koji može izbrisati uspomene.
Nema pomoći koja može ublažiti taj bol.
Stisni zube, stegni srce i čekaj, čekaj....
čekaj da prođe vreme.
Dosta vremena će proći, a do tada se potrudi da ti svaki
trenutak bude ispunjen, bilo čime, osim sedenjem i plakanjem.
I da vidiš, vreme čini čuda - jednog dana bićeš spremna da
kreneš dalje.
 
Ja osecam da radim sve lose...ne znam sta radim vise.
Cesto se svadjam sa majkom,koja mi je sve,ali ponekad prekipi i meni i njoj...njoj mnogo cesce,bar se meni tako cini.
Stalno se zali kako nikad necu da joj pomognem ni u cemu i kako mislim samo na sebe...to nije istina,u potpunosti...ja jesam lenj za neke stvari,i necu odmah da uradim to sto se trazi,ali ipak pomognem. kaze da to nije pomaganje.
Na primer,trebalo je da je sacekam blizu nase kuce jer je nosla neke stvari,pa da joj pomognem da ih unese. Meni je ceo dan juce i danas bilo lose,imam i temperaturu,ali nema veze...rekla je da izadjem za pet minuta,i ja sam,cim sam se obukao otrcao do tamo da bi me ona besno cekala...jer sam zakasnio 2 minuta...ali nije mi dato vise vremena..uglavnom,sva je besna i razdrazsljiva oko ovakvih stvari,i ne znam kako da pomognem ni sebi ni njoj...njoj je psihijatar i psiholog tabu,a ja vise ne znam kako da resim ove konstantne svadje oko sitnica. I onda ona tako ostane besna ceo dan,ubije mi volju za vim,sutra sve ok. A ja ne mogu vise...ovo predugo traje. Uglavnom se ona ljuti na mene za sve i svasta...ja na nju nikad,ni kad treba. Ljuti se kad joj kazem da mi nesto smeta,a kada njoj nesto smeta onda je to...uh...gadno. Kaze da filozofiram previse a necu da pomognem. Filozofiram,dakle,jer hocu da popricamo...
Dajtew neki savet ljudi...
 
Ako ti je bas tesko, mozda psiholog ili psihoterapeut?

Uvek sam vise za to, nego da dosadjujemo prijateljima..... Prijatelji jesu prijatelji i slusace, ali svi vole srecne teme....A neke prijatleje to i izuzetno opterecuje, jer kao licnosti ne mogu to da slusaju, ne zato sto su losi ljudi vec nemaju predispoziciju za taj poziv...Zato i ne moze svako biti psihoterapeut a ne mzoe ni svaki lekar da specijalizira psihijatriju.

To bi isto bilo kao kada bi trazili od prijatelja da nam popravi zub....Uzece on busicilu, srafciger i cekic, pokusace, ali nazalost retko ko ce moci da ti popravi zub :-DDD
Znam, potpuno se slazem sa tobom. Ni ne pricam nikome o tome, jer ne zelim da mracim druge. Tako da sam sama sa sobom... okolina nema dobrih iskustava sa psihoterapeutima i zato nemam u planu da ih obilazim, ne znam ni koga bih potrazila.
 
Dobro znam kako ti je, ali ne očekuj pomoć niotkuda.
Nema prijatelja koji te može izvući iz takve usamljenosti.
Nema leka koji može izbrisati uspomene.
Nema pomoći koja može ublažiti taj bol.
Stisni zube, stegni srce i čekaj, čekaj....
čekaj da prođe vreme.
Dosta vremena će proći, a do tada se potrudi da ti svaki
trenutak bude ispunjen, bilo čime, osim sedenjem i plakanjem.
I da vidiš, vreme čini čuda - jednog dana bićeš spremna da
kreneš dalje.

Hvala puno. Teram sebe na to. Stvari koje su me ranije cinile srecnom - sada su mi strane, i ravnodusna sam na sve, sto nikada u zivotu nisam iskusila. Znam da je to nenormalno i teram sebe na razne aktivnosti, ali na kraju se vratis kuci, ostanes sam sa svojim mislima i shvatis da je sve potpuno isto, nema nikakvog napretka, niceg...znam da je potrebno vreme...
 
Gambrinus, sve što sada proživljavaš je nažalost normalno.
Bilo bi nenormalno da je drugačije. Možda bi bilo dobro, ako imaš
mogućnosti da otputuješ negde. Meni je pomoglo da "pobegnem iz svog
života", makar privremeno. Nova , nepoznata sredina, prijala mi je,
novi utisci, silom prilika, potiskuju stare.

Znam kako ti ovo zvuči, znam kako je kad gledaš tuđa nasmejana
lica, tuđu sreću i radost.
Ali ipak, doći će dan koji će ti izgledati divan i ispunjen kao nekada.
Videćeš.
 
Hvala flaj. Zelela sam da cujem tudje misljenje, da li je normalno tako se osecati, jer u principu slusam jednu te istu pricu od okoline, da moram dalje, da neke stvari koje radim nisu normalne, to tako ne treba, a znam da to kazu samo da bi me naterali da nastavim dalje. Trebalo mi je objektivno misljenje, neki savet...kad osetis da nisi sam u tome cini da se bar malo osetis ok.
Hvala puno svima na odgovorima :heart:
 
Ja osecam da radim sve lose...ne znam sta radim vise.
Cesto se svadjam sa majkom,koja mi je sve,ali ponekad prekipi i meni i njoj...njoj mnogo cesce,bar se meni tako cini.
Stalno se zali kako nikad necu da joj pomognem ni u cemu i kako mislim samo na sebe...to nije istina,u potpunosti...ja jesam lenj za neke stvari,i necu odmah da uradim to sto se trazi,ali ipak pomognem. kaze da to nije pomaganje.
Na primer,trebalo je da je sacekam blizu nase kuce jer je nosla neke stvari,pa da joj pomognem da ih unese. Meni je ceo dan juce i danas bilo lose,imam i temperaturu,ali nema veze...rekla je da izadjem za pet minuta,i ja sam,cim sam se obukao otrcao do tamo da bi me ona besno cekala...jer sam zakasnio 2 minuta...ali nije mi dato vise vremena..uglavnom,sva je besna i razdrazsljiva oko ovakvih stvari,i ne znam kako da pomognem ni sebi ni njoj...njoj je psihijatar i psiholog tabu,a ja vise ne znam kako da resim ove konstantne svadje oko sitnica. I onda ona tako ostane besna ceo dan,ubije mi volju za vim,sutra sve ok. A ja ne mogu vise...ovo predugo traje. Uglavnom se ona ljuti na mene za sve i svasta...ja na nju nikad,ni kad treba. Ljuti se kad joj kazem da mi nesto smeta,a kada njoj nesto smeta onda je to...uh...gadno. Kaze da filozofiram previse a necu da pomognem. Filozofiram,dakle,jer hocu da popricamo...
Dajtew neki savet ljudi...

Kratko i jasno - majka emocionalno manipulise tobom! Da li imas oca? Da li su tvoji razvedeni? Da li si jedinac?
 
Izgubila sam voljenu osobu. Kako prevazici tezak period? Proslo je neko vreme ali mi se cini da je zivot stao i ne mogu da funkcionisem. Ljudi oko mene su nastavili dalje. Da il je to depresija? Sta ciniti?
Nadam se nekom korisnom savetu...ne bih da idem kod lekara jer znam sta sledi - recept za lekove. Zelim da to prevazidjem svesno, ne pod dejstvom antidepresiva.

Moze biti depresija ali i ne mora. Normalan tuzan period predstoji u kojima se umanjuje svaka sposobnost, ali ako vise nista ne mozes raditi sto si pre mogla lako, ako si 23hdnevno veoma lose, places ili si previse zaokupljena mislima, ako non-stop spavas ili pak ne mozes uopste, ako stvari koje su te nekada cinile srecnim sada ne mogu usreciti, cak i ako ih ne uocavas vise , ako imas neki osecas da te nesto ometa da normalno funkcionises , moze se reci da imas depresiju u ovoj ili onoj meri.

Gubitak voljene osobe je opasan stresor i moze izazvati raznorazne neuroticne poremecaje.

Samo ne znam da li se radi o "raskidu ljubaven veze" ili smrti neke blikse osobe uopste....I koliko godina imas?

Navodite to ljudi kada pisete probleme....Adolescentska psihologija se razlikuje od adultne :mrgreen:
 
Moze biti depresija ali i ne mora. Normalan tuzan period predstoji u kojima se umanjuje svaka sposobnost, ali ako vise nista ne mozes raditi sto si pre mogla lako, ako si 23hdnevno veoma lose, places ili si previse zaokupljena mislima, ako non-stop spavas ili pak ne mozes uopste, ako stvari koje su te nekada cinile srecnim sada ne mogu usreciti, cak i ako ih ne uocavas vise , ako imas neki osecas da te nesto ometa da normalno funkcionises , moze se reci da imas depresiju u ovoj ili onoj meri.

Gubitak voljene osobe je opasan stresor i moze izazvati raznorazne neuroticne poremecaje.

Samo ne znam da li se radi o "raskidu ljubaven veze" ili smrti neke blikse osobe uopste....I koliko godina imas?

Navodite to ljudi kada pisete probleme....Adolescentska psihologija se razlikuje od adultne :mrgreen:

Smrt. Stvarno ne bih kukumavkala ovde zbog raskida...
Uskoro punim 23.
Cini mi se da je u pitanju depresija, u blazoj meri, nije bas dibidus.
Nasla sam neko savetovaliste, i otici cu ovih dana, valjda ce znaciti.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top