Bunjevci

Који су то показатељи по којима би маовички говор био сматран чакавским?

Јел се овако причало на Маовицама? :kafa:

ne to nije taj čakavski. rečinicu bi mavičani počinjali sa "ća triba", umisto zemlja rekli bi "zemja", umesto nevista "nevsta",umisto jesam nosno "jesan", umisto mačkare "maškare"..osim toga ne mogu se porediti čakavski dvadesetog veka s onim iz 16-17 kakvu su čakavštinu oni mogli doneti u unutrašnjost iz svojih ranijih krajeva. današnja čakavica po otocima je dalja evolucija jezika...je li ovu pismu viktor hektorović zabeležio na čakavskom hvaru?

https://sr.wikisource.org/sr-el/Марко_Краљевић_и_брат_му_Андријаш


srednje dalmatinski i čakavci i štokavci sasvim su se sasvim lipo razumli. podela ikavice na čakavsku i štokavsku u smislu dve raznojezične je po meni besmislena. ujdurma hrvatskih lingvističara koji bi čakavštinu da obezglave.čakavica je štokavica koja je dalje evoluirala u sudaru s romanskim govorom. stoga je nema u takvom obimu u unutrašnjosti je tamo i nema romana. dok ju je bilo govorili su je oni poreklom iz čakavskih sredina.
 
Poslednja izmena:
ne to nije taj čakavski. rečinicu bi mavičani počinjali sa "ća triba", umisto zemlja rekli bi "zemja", umesto nevista "nevsta",umisto jesam nosno "jesan", umisto mačkare "maškare"..osim toga ne mogu se porediti čakavski dvadesetog veka s onim iz 16-17 kakvu su čakavštinu oni mogli doneti u unutrašnjost iz svojih ranijih krajeva. današnja čakavica po otocima je dalja evolucija jezika...je li ovu pismu viktor hektorović zabeležio na čakavskom hvaru?

https://sr.wikisource.org/sr-el/Марко_Краљевић_и_брат_му_Андријаш


srednje dalmatinski i čakavci i štokavci sasvim su se sasvim lipo razumli. podela ikavice na čakavsku i štokavsku u smislu dve raznojezične je po meni besmislena. ujdurma hrvatskih lingvističara koji bi čakavštinu da obezglave.čakavica je štokavica koja je dalje evoluirala u sudaru s romanskim govorom. stoga je nema u takvom obimu u unutrašnjosti je tamo i nema romana. dok ju je bilo govorili su je oni poreklom iz čakavskih sredina.

Далматинска чакавица има јак штокавски уплив. Чакавица која нема штокавског уплива је она из Кварнера.
По свему судећи чакавица је изворно екавска. Појава икавице у чакавици се може повезати са миграцијама босанско-херцеговачких штокавских икаваца у чакавске крајеве крајем средњег века под чијим утицајем је далматинска чакавица икавизирана. У Кварнеру где се говори најчистија чакавица она је у великој мери екавска.
Да се икавица изворно може везати за штокавицу наводе и повеље босанских банова које су писане на штокавској (српској) икавици.

"Позив на виру" (део) од Мухамеда Хеваји Ускуфије https://sh.wikipedia.org/wiki/Muhamed_Hevaji_Uskufi

Ja, каури вами вељу
Ходите нами ви на виру.
По невири што се кољу?
Ходте нами ви на виру.

Нисмо вами ми злотвори
Бог нас један јер сатвори,
Будите Богу боготвори,
Ходте нами ви на виру

Једно чудо разроди се,
Наопако јер ходи се,
Тер на једно наводи се.
Ходте нами ви на виру.

Је ли слика, бит се робит,
По невири сићи, морит,
Једно другом куће орит?
Ходте нами ви на виру.

Зовемо вас јер се пише:
Бога света узнат више,
Пака вира тешко дише.
Ходте нами ви на виру.

Бои не бије коф паметан,
Буде веће непреведан,
Ишта вири он заметан.
Ходте нами ви на виру.
....
Отац један, једна мати
Прво би нам ваља знати.
Јер ћемо се паски клати?
Ходте нами ви на виру.

Когод има чисту памет,
Он не мисли чинит замет,
Невирнику ноге сапет.
Ходте нами ви на виру.

Нек не чини силу, Славу,
Не приличи нико лаву,
Нек узнаде Светог Саву.
Ходте нами ви на виру.
...
Добро знаде Доњу Солан
Рад Хеваји бити виран,
Помоћ чини, Бога један,
Ходте нами ви на виру.

Ово је чиста штокавска икавица. Икавица у Босни је била штокавска, а кад се из Босне преселила у Далмацију онда је постала и чакавска.
 
Далматинска чакавица има јак штокавски уплив.
По свему судећи чакавица је изворно екавска.
baš ga ti pretera. :D svako da ćakavica ima veze sa štokavicom jer je nastala od štokavice. a pitanje evolucije glasa jat je sasvim drugo pitannje.
po svemu sudeci čakavica je nastala u sudaru štokavštine s romanskim govorom.teško da ima bolje teze. slično je kajkavština dalje evoluirala u sudaru s govorom zapadnih naroda (franaka npr.)

gde ima čakavice ili kajkavice medju ostalim slovenims?
 
Poslednja izmena:
baš ga ti pretera. :D svako da ćakavica ima veze sa štokavicom jer je nastala od štokavice. a pitanje evolucije glasa jat je sasvim drugo pitannje.
po svemu sudeci čakavica je nastala u sudaru štokavštine s romanskim govorom.teško da ima bolje teze. slično je kajkavština dalje evoluirala u sudaru s govorom zapadnih naroda (franaka npr.)

gde ima čakavice ili kajkavice medju ostalim slovenims?

Кајкавица је заправо словеначки језик. То што се данас рвацка кајкавица нешто разликује од словеначког језика је због утицаја штокавице и чакавице на ткз. рвацку кајкавицу у задњих пар стотина година.
На чешком Шта се каже Co https://recnik.krstarica.com/?text=&text=Šta&conversion=&src=sr&dst=cs&do=1
На словачком Шта се каже Čo https://recnik.krstarica.com/?text=Šta&conversion=&src=sr&dst=sk&do=1

Навео си неке примере чакавштине у маовичком говору. Пази, ако има нешто чакавског утицаја не значи да је тај говор чакавски. Буњевци из сењског залеђа су усвојили нешто чакавштине од чакаваца из Кварнера и околине Оточца, али њихов говор је и даље доминантно новоштокавски и тако се класификује од стране лингвиста.
У говору мог села је било шћакавизама, као нпр: Пршћење (прстење), Запашћати (постити), Испашћати (испаштати), Кршћен (крштен), Пошћење (поштење), Напушћати (напуштати), Пушћати (пуштати), па опет наш говор није шћакавски.
 
Кајкавица је заправо словеначки језик. То што се данас рвацка кајкавица нешто разликује од словеначког језика је због утицаја штокавице и чакавице на ткз. рвацку кајкавицу у задњих пар стотина година.
На чешком Шта се каже Co https://recnik.krstarica.com/?text=&text=Šta&conversion=&src=sr&dst=cs&do=1
На словачком Шта се каже Čo https://recnik.krstarica.com/?text=Šta&conversion=&src=sr&dst=sk&do=1
To nije naša čakavština. Ne čini čakavštinu samo čo ilili ca.Kajkavica jeste ta koja se razlikuje značajno od štokavice i njenih varijansi.kajkavci/slovenci/karantinci koji su se izmešali sa štokavcima svako da govore drugačije od onih koji su opstali medju francima. geneza hrvatske nacije nije ništa drugo do okupljanje etnićki udaljenih katolika.

Навео си неке примере чакавштине у маовичком говору. Пази, ако има нешто чакавског утицаја не значи да је тај говор чакавски. Буњевци из сењског залеђа су усвојили нешто чакавштине од чакаваца из Кварнера и околине Оточца, али њихов говор је и даље доминантно новоштокавски и тако се класификује од стране лингвиста.
У говору мог села је било шћакавизама, као нпр: Пршћење (прстење), Запашћати (постити), Испашћати (испаштати), Кршћен (крштен), Пошћење (поштење), Напушћати (напуштати), Пушћати (пуштати), па опет наш говор није шћакавски.
ne znam da li si upratio ali postavio sam pitanje govora starosedelačkog stanovništa na turskom delu dalmacije u vreme mletačko turskih ratova i konačnog proterivanja poturica.ne znamo da li je njihov govor bio čakavski ili štokavski, te ikavski ili ijekavski ili ekavski (kako deluje iz spahinog prevoda). svakako da mnogi mavički uskoci vuku poreklo ili su boravili na mletačkoj strani. pa su čakavštinu mogli pokupiti i kao prebezi.

Mavičani su okruženi uglavnom ijekavskim selima pa im čakavština svako nije mogla doći s te stranev(baljci, štikovo, otišić). vremenom njihova je čakavština mogla trpeti samo razvodnjavanje a ne obrnuto.

mnogi uskoci banderije steve biokovića su delom i starosedeoci, i primorci i otočani. nemam predstavu ko je od tamošnjih rodova poreklom ili iz istočne hercegovine ili iza tromedje da bi tamo doneo ijekavicu ili štokavicu otuda. na starosedelačko poreklo mnogih mavičkih katolika upućuje običaj svetkovanja čuvara hristovog groba. tako čega teško da je moglo biti po katoličkim bogomoljama pod mletačkom upravom.
 
Poslednja izmena:
To nije naša čakavština. Ne čini čakavštinu samo čo ilili ca.Kajkavica jeste ta koja se razlikuje značajno od štokavice i njenih varijansi.kajkavci/slovenci/karantinci koji su se izmešali sa štokavcima svako da govore drugačije od onih koji su opstali medju francima. geneza hrvatske nacije nije ništa drugo do okupljanje etnićki udaljenih katolika.


ne znam da li si upratio ali postavio sam pitanje govora starosedelačkog stanovništa na turskom delu dalmacije u vreme mletačko turskih ratova i konačnog proterivanja poturica.ne znamo da li je njihov govor bio čakavski ili štokavski, te ikavski ili ijekavski ili ekavski (kako deluje iz spahinog prevoda). svakako da mnogi mavički uskoci vuku poreklo ili su boravili na mletačkoj strani. pa su čakavštinu mogli pokupiti i kao prebezi.

Mavičani su okruženi uglavnom ijekavskim selima pa im čakavština svako nije mogla doći s te stranev(baljci, štikovo, otišić). vremenom njihova je čakavština mogla trpeti samo razvodnjavanje a ne obrnuto.

mnogi uskoci banderije steve biokovića su delom i starosedeoci, i primorci i otočani. nemam predstavu ko je od tamošnjih rodova poreklom ili iz istočne hercegovine ili iza tromedje da bi tamo doneo ijekavicu ili štokavicu otuda. na starosedelačko poreklo mnogih mavičkih katolika upućuje običaj svetkovanja čuvara hristovog groba. tako čega teško da je moglo biti po katoličkim bogomoljama pod mletačkom upravom.

Икавица је у Далматинску Загору дошла из Доњих Крајева и западне Херцеговине.
Срби старинци Доњих Крајева су били икавци, а данашњи Срби из тог краја су огромној већини ијекавци јер су ијекавицу донели досељеници из источне Херцеговине а старинци су временим ијекавизирани под утицајем тих досељеника. Срби са Купрешке висоравни су остали икавци до недавно, они врв. нису ијекавизирани због географске изолованости.
Код Срба из јужног дела Гламочког поља је присутан значајан икавски елемент у говору, па би се њихов говор могао класификовати као икавско-ијекавски. Никола Рамић наводи да Срби из Доца код Гламоча говоре: рич, ричима, вриме, бил, липо. лип, пивац, млико, млика, стина, бижала, лишњак, пишице, дивер, пива, снигови, Лисковац, пивчић, приварит, присвлачило, липота, отирај, врило, триска, тришчица, ждрибна, бристовина, окрићала... Детаљније на страни 22, 23 и 24 на линку https://books.google.rs/books?id=RpRZDwAAQBAJ&printces=frontcover&redir_esc=y#v=onepage&q&f=false
Са гламочког подручја једна група Срба се 1534 иселила у Жумберак под вођством војводе Владислава Стипковића. По свему судећи Срби са гламочког подручја су некад били икавци, а касније је дошло до ијекавизације, али се икавски рефлекс јата задржао код Срба из јужне половине Гламочког поља у солидној мери и до данас.

Да је икавица у прошлости била итекако заступљена код Срба из западне Босне, говори нам и документ из Поуња из 1596 године који је написао прота Радослав Ћирилицом на чистој штокавској икавици.
Писмо проте Радослава надвојводи Фердинанду - 5. Јули 1596
Од христијанских синов, ми протопопа Радослав, бишкуп поунских и поглавник и заповидник тридесет попов и правитељ христијанске вире, вазмножмому и вазвеличеному и сможитому и свитлога рода краљева племениту и таначнику и заповиднику генералом, бишкупом, баном, капитаном и вицекапитаном, војводам, шпаном и десетником свих словинских и хрватских и приморских крајин и земаљ штајерских и которансккх и свих западних земаљ господин господину херцегу, пишемо поклон и липо поздрављеније: поунска крајина, влашки синови, најпри бишкуп Радослав, војвода Милош, кнез Дојчин, кнез Рак, Богдан ага, кнез Врањеш, кнез Манојло, Вујица јузбаша, кнез Богдан, харамбаша Дракула, одобаше Томаш, Радохна, Радоје, Живко, Војин, Славуј, Новак, бешли баша Новак, кнез Радослав Хранислав, кнез Вујин и кнезови поунски крај и сви јунаци мали и велики, препорученије господину херцегу и свим његовим поглавником. Ето чујемо да хоћеш напридовати на ову крајину поунску. Ходи у добри час наприд, а ми ћемо чекати, како ваша милост одлучак нам пошаље, те и како Бог да, јере се вашој милости волимо дати и служити господину Ису Крсту и Марије матери и крижу божијему и свим свецем, него ли служити поганим Турком и вири проклетог Мухамеда одпадника, ки нас попирају и нашу виру, и тирају да ми кршћену крв проливамо, а ми волимо њих крв проливати него ли своје вире кршћене. А сад и, ваша милост, молимо такајше два кнеза, саки по град, који то дугованије справљамо. Не ишћемо од вас пуних земаљ него од седамдесет пустих градов, који су пусти међу Уну и Купу, и од њих не ишћемо великих него малих еда би дао, да Уни ослободимо и даље, јере морате ако хоћете с Богом јединим и са вашим трудом и нашим. И ако Бог да, да се ми састанемо, хоће Бог видити, како ћемо ову крајину ослободити с Богом јединим и право и пошћено служити. Јере, господине милостиви, ако дојдете, хоће се ова земља дати и градови заједно и ми вашој милости нећемо невире учинити срх Бога јединога.

573516
 
Poslednja izmena:
Poslednja izmena:
Икавица је у Далматинску Загору дошла из Доњих Крајева и западне Херцеговине.
ma di su ti dokazi za tako što. molim izvore.

tačno je to da je deo stanovnistva zapadne hercegovine naselio dlmatinsku zagoru nakon proterivanja turaka. da kažemo oko četvrtine. uglavnom tamo oko sinja, zaledje splita...ali se ne može reći da je sva ikavica otuda.

preostalo stanovništvo dalmatinske zagore potiče što od starosedeoca(ikavica , štokavica ili čakavica ne znam), deo iz bosne/krajine/iza tromedje(ijekavica), a deo iz istočne hercegovine(ijekavica)

postoji i otočko-primorska komponenta. okolica trogira, splita, šibenika i ostalih primorskih gradova i kaštela bila je prenaseljena a zemlja loša. pa su ljudi pohrlili prema boljoj zemlji u unutrašnjost. mnogi su imali zemlju na više mesta. naprimer moji. (pazi: kod crkve svetog spasa, na maovicama, na svilaji i u radošiću).
 
Poslednja izmena:
ma di su ti dokazi za tako što. molim izvore.

tačno je to da je deo stanovnistva zapadne hercegovine naselio dlmatinsku zagoru nakon proterivanja turaka. da kažemo oko četvrtine. uglavnom tamo oko sinja, zaledje splita...ali se ne može reći da je sva ikavica otuda.

preostalo stanovništvo dalmatinske zagore potiče što od starosedeoca(ikavica , štokavica ili čakavica ne znam), deo iz bosne/krajine/iza tromedje(ijekavica), a deo iz istočne hercegovine(ijekavica)

postoji i otočko-primorska komponenta. okolica trogira, splita, šibenika i ostalih primorskih gradova i kaštela bila je prenaseljena a zemlja loša. pa su ljudi pohrlili prema boljoj zemlji u unutrašnjost. mnogi su imali zemlju na više mesta. naprimer moji. pazi: kod crkve svetog spasa, na maovicama, na svilaji i u radošiću.

Доњи Краји су ти с друге стране Динаре од Далматинске Загоре, зна се да је становништво прелазило Динару и насељавало се на млетачку територију https://sr.wikipedia.org/wiki/Доњи_Краји
Моји преци су дошли у Д. Загору из Санице (Кључ) крајем 17-ог века, а у Саницу највероватније из околине Дувна.

Повеља Прибислава Похвалића https://bs.wikipedia.org/wiki/Pribislav_Pohvalić
Ва име Божје, амен. В лито роштва Христова тисућно и четриста седмо лито, мисеца јенвара девети дан. Ја Прибислав Похвалић посао госпоје банице Анке и господина војводе Сандаља и госпоје Катарине Сандаљевицеве свидокују и мојом руком записују ови лист српски, у сем тетрагу писани близу сегај мога писанија, да се има отписати. И отписах га мојом руком како да није тврд у ничемре и да се с њим не море писатиништор од поставе што се је у њем уздржало. И другом листу српском, који је прид овијем, тако њега отписах да ни тврд у ничемре како тамо наприд при оном листу. Мојом руком пишу и свидокују јере су у тази оба речена листа у трети лист приписана у сем тертагу. У првом листу српском, који за овијем јест дон лист прид овијем први који сам отписао јест био писан в лито роштва Христова тисућно и четриста и шесто лито, мисеца маја летврти дан, а ов други лист близу сегај мога писанија јест био писан в лито роштва Христова тисућно и честиста и шесто лито, мисеца декембрија двадесети дан. А лист који је био испидан и сегај листа који је овди писан у сем тетрагу, ја Прибислав од више речених вратих га и дах кнезу и властелом дубровацким, и на њем свидокују мојом руком како да се отпише и да ни веће тврд.

- Медо Пуцић, Споменици српски ИИ, Београд 1862, стр. 53-54

Каже ови лист српски, а не овај лист српски. Кад Оливер Драгојевић пива "и нек окрене на југо ови дан." Види се одакле је то дошло у Далмацију са све икавицом - из Босне.
Моји преци су исто говорили ови уместо овај. Нпр. ови мали, ови мој брат, ови пас, ови коњ...
 
Poslednja izmena:
Доњи Краји су ти с друге стране Динаре од Далматинске Загоре, зна се да је становништво прелазило Динару и насељавало се на млетачку територију https://sr.wikipedia.org/wiki/Доњи_Краји
Моји преци су дошли у Д. Загору из Санице (Кључ) крајем 17-ог века, а у Саницу највероватније из околине Дувна.
dobro me podseti, okolina jajca bi trebala biti takodje ikavska. dalmatinska zagora je u šesnaestom i sedamnaestom veku pod vlašću turaka ili poprište višegodišnjih ratova. di su u zagoru tvoji došli?

ja svoga najdaljeg pretka znam po popisu zemlje koja mu je dodeljena kao članu banderije. traganje dalje u prošlost sam pokušao preko toponima. tragovi su me doveli do otoka žut ali i do jajca.

Каже ови лист српски, а не овај лист српски. Кад Оливер Драгојевић пива "и нек окрене на југо ови дан." Види се одакле је то дошло у Далмацију са све икавицом - из Босне.
Моји преци су исто говорили ови уместо овај. Нпр. ови мали, ови мој брат, ови пас, ови коњ...
ovo je sekundarno. nisu otočani i primorci potomci morskih sirena već su im didovi dolazili s najbližeg kopna. počev od onog osvajanja brača i hvara od strane neretljanskih srba. pa do mnogih prebega s turskog teritorija.
 
Poslednja izmena:
dobro me podseti, okolina jajca bi trebala biti takodje ikavska. dalmatinska zagora je u šesnaestom i sedamnaestom veku pod vlašću turaka ili poprište višegodišnjih ratova. di su u zagoru tvoji došli?

ja svoga najdaljeg pretka znam po popisu zemlje koja mu je dodeljena kao članu banderije. traganje dalje u prošlost sam pokušao preko toponima. tragovi su me doveli do otoka žut ali i do jajca.


ovo je sekundarno. nisu otočani i primorci potomci morskih sirena već su im didovi dolazili s najbližeg kopna. počev od onog osvajanja brača i hvara od strane neretljanskih srba. pa do mnogih prebega s turskog teritorija.

Дошли су Плавно из Санице 1692 године. Мој предак Павле Ђурић је био један од 3 кнеза који су предводили сеобу око 5000 православних Срба те године из Санице и Бјелајског поља у Северну Далмацију https://sr.wikipedia.org/wiki/Плавно#Историја
У Саници се на турском попису 1604 године помиње Вучихна Ђурић, на својој баштини.
На наговор ускока али и уз одређени њихов притисак санички кнез Павле Ђурић, и бјелајски кнезови Никола Пирић и Тодор Зорић потписују 21. Марта 1692 у Задру уговор са генералним провидуром Даниелом Долфином о укључењу у рат на страни Венеције и пресељењу становништа Бјелајског поља (fomiglie della provincia di Bilai) и Санице у опустошене крајеве Северне Далмације које је Венеција недавно заузела. До почетка Јуна 1692 око 5000 становника Бјелаја и Санице насељава Плавно, Отон, Пађене, Зрмању и део Жегара. Забележено је да је међу њима било око 1300 војно способних. Породица Ђурић се населила у Плавно где су се некад налазили летњиковци турске племићке породице Дуракбеговић.
Пaвле Ђурић је погинио 11-ог Августа 1693 у борби против Турака у "служби дуждевој."
Павла је наследио његов син Ратко (Раде) Ђурић који је рођен око 1680 у Саници, а умро је око 1770 у Плавну. Док је Ратко био млад бригу о њему је водио стриц (il Zio) Вук (il conte Vuco Giurich), на кога је терминацијом из Августа 1693 генерални провидур Долфин пренео част и плату.
1699 Карловачким миром Плавно је враћено Турцима. Породица Ратка Ђурића није напуштала Плавно.
Ратко Ђурић је касније ступио у венецијанску војску. Венеција је војску с ове стране Јадрана називала Schiavoni (Словени) или oltramarini (прекоморски). Ратко је у њиховој служби добио чин поручника (il tenente).
1712 ускоци су ослободили Плавно, Стрмицу и тврђаву Главаш. У борбама 1715 посебно се истакао Ратко Ђурић, па га је генерални провидур Ангело Емо одликовао. Он га у тексту назива il conce. Наводи се да је у последњој борби крајем лета 1715 Ратко Ђурић посекао 3 Турчина, то је морало бити у чувеној Сињској бици.

Да, Јајце је икавско подручје.
 
Poslednja izmena:
Дошли су Плавно из Санице 1692 године. Мој предак Павле Ђурић је био један од 3 кнеза који су предводили сеобу око 5000 православних Срба те године из Санице и Бјелајског поља у Северну Далмацију https://sr.wikipedia.org/wiki/Плавно#Историја
У Саници се на турском попису 1604 године помиње Вучихна Ђурић, на својој баштини.

Да, Јајце је икавско подручје.
djurića imaš na maovicama. doselili se u 18 ili 19 veku.

ima kod samog jajca, iznad vrbasa, kosa po kojoj je moj daleki did mogao dobiti prezime. oni koji nisu imali prezime često su od mletačkog ćate identifikovani po kraju odakle su došli i tako nasta prezime. koliko su dugo moji stari ratovali kao uskoci ne znam. ali izgleda da su prošli mnogo šta od žumberka do cetine.

što se tiče čakavice nadam se dai razumeo da je smatram srpskom. najpre što mislim da je jedna divergencija štokavštine. i nervira me njeno odbacivanje od srpske baštine . a još više avarsko svojatanje:mrgreen:. da li su moji preci njome izvorno govorili ili su je pokupili na svom putovanju nebitno.
 
Poslednja izmena:
djurića imaš na maovicama. doselili se oko vek kasnije.

ima kod samog jajca, iznad vrbasa, kosa po kojoj je moj daleki did mogao dobiti prezime. oni koji nisu imali prezime često su od mletačkog ćate identifikovani po kraju odakle su došli. koliko su dugo moji stari ratovali kao uskoci ne znam. ali izgleda da su prošli sve od žumberka do cetine.

Знам за Ђуриће са Маовице, чак познајем једну породицу Ђурић са Маовица.
Ђурића је у Далмацији осим у Плавну и на Маовицама било и на Полачи книнској, у Мушковцима, у Биовичином Селу и око Имотског.

У оном документу из Поуња из 1596 који је писао поп Радослав се употребљава глас Х, а помиње се и име Радохна. Мој предак из Санице пописан 1604 године се звао Вучихна. У повељи Прибислава Похвалића као и у другим средњовековним повељама постоји глас Х. Е сад свим штокавским крајевима (изузев код БиХ муслимана, и на дубровачком подручју ако се не варам ) глас Х се није користио у задњих пар векова, имаш ли идеју зашто је дошло до губљења гласа Х. У БиХ православци и католици су се разликовали од муслимана по томе што они нису користили глас Х а муслимани јесу.
 
У оном документу из Поуња из 1596 који је писао поп Радослав се употребљава глас Х, а помиње се и име Радохна. Мој предак из Санице пописан 1604 године се звао Вучихна. У повељи Прибислава Похвалића као и у другим средњовековним повељама постоји глас Х. Е сад свим штокавским крајевима (изузев код БиХ муслимана, и на дубровачком подручју ако се не варам ) глас Х се није користио у задњих пар векова, имаш ли идеју зашто је дошло до губљења гласа Х. У БиХ православци и католици су се разликовали од муслимана по томе што они нису користили глас Х а муслимани јесу.
nemam, to bi trebao neko poput igarja ili mrkalja da rasvetli.

ono što bih mogao da dodam ovde jeste pitanja sudbine starog sloja stanovništva oblasti koje su srbi pavla djurića naselili. prevedeni su turski popisi iz 1550 i 1604. kliški sandžak je bio slolidno naseljena regija. to stanovništo je takodje srpsko. da li ikavskog ili ekavskog govora to je pitanje, po prvom popisu deluje da prevladavaju ekavska imena. po drugom ikavska.

šta je bilo s njima. gde su se sklonili u vreme mletačko-turskih ratovanja? ne samo u toj oblasui već i po ostalima.

kud bi ljudi prebegli kad započne dugo ratovanje? na mletačku ili tursku stranu?
 
nemam, to bi trebao neko poput igarja ili mrkalja da rasvetli.

ono što bih mogao da dodam ovde jeste pitanja sudbine starog sloja stanovništva oblasti koje su srbi pavla djurića naselili. prevedeni su turski popisi iz 1550 i 1604. kliški sandžak je bio slolidno naseljena regija. to stanovništo je takodje srpsko. da li ikavskog ili ekavskog govora to je pitanje, po prvom popisu deluje da prevladavaju ekavska imena. po drugom ikavska.

šta je bilo s njima. gde su se sklonili u vreme mletačko-turskih ratovanja? ne samo u toj oblasui već i po ostalima.

kud bi ljudi prebegli kad započne dugo ratovanje? na mletačku ili tursku stranu?

Мене неке ствари копкају.
Прво, то је што су неписмени сељаци из Плавна причали приче о краљици Неди или Лијепој https://sr.wikipedia.org/wiki/Плавно#Историја
Еуген Кумичић је боравио у Плавну и од сељака чуо легенду о краљици Неди те написао Роман о њој. У Кумичићевом роману се Неда назива Лепа. Та Неда/Лијепа/Лепа би требала бити Јелена Лијепа жена Дмитра Звонимира https://hr.wikipedia.org/wiki/Jelena_Lijepa
Плавањци говоре да је она има летњиковац на локалитету Градина, то је један плато изнад заселака Ђурићи и Курајице. На Градини постоје остаци средњовековне тврђаве, која је срушена у млетачко-турском рату. Баш причам недавно са бабом о краљици Неди и каже ми да је столовала у Тепљуху код Дрниша, а у Плавну је боравила преко лета. Одакле Плавањцима приче (и то у детаље) о некој краљици која је ту боравила 600 година пре досељавања њихових предака?
Друго, садашња црква Св. Ђурђа у Плавну је из 1618 године, али Плавањци тачно знају на којем месту се налазила старија црква Св. Симеуна. Поставља се питање, како Плавањци знају да је постојала црква Св. Симеуна и где се налазила пре ове данашње Св. Ђурђа, кад њихови преци нису били у Плавну ни кад је подигнута црква Св. Ђурђа?

Они који су били у Плавну и пре Срба Павла Ђурића, Тодора Зорића и Николе Пирића су се склонили у дубину млетачке територије око 1684/85, тада је Плавно постало ратна зона у рату између Ускока и Турака. Изгледа да су отишли у Равне Котаре, или у околину Шибеника. На турском попису из 1540 године се каже да су становници Плавна власи Истрије.
Овде имаш детаљније о становништву Плавна из турског периода и о догађајима осамдесетих и деведесетих година 17-ог века за време рата између Млечана (Ускока) и Турака http://www.plavno.rs/documents/Kako je zaista naseljen kraj od Plavna do Zegara.pdf
 
Poslednja izmena:
verovatno si upratio da je s turskim osvajanjem u kliški sandžak doseljeno novo stanovništvo. ako je verovati prevodu fehima spahe u prvim turskim popisima dominira ekavica a kasnije ikavica.

Тешко да је икад било екавице у на тим просторима.
Надгробни споменик Марте мајке Вујила (врв) Билановића са православног гробља у Мандином Селу код Дувна из 16-ог в.
577128


Срба Билановића је било у Мандином Селу до 1992. Ако се у 16-ом в. на дувањском подручју говорила икавица, онда је и у Загори с друге стране Динаре.
 
naravno da ne mislim. drugi pokazattelji po kojima bi se govor mavičana sredine pedesetih godina prošlog vika svrsta pre u jedan čakavski dijalekt no u mladje ikavski.

ti Strmičani i Ramljani su zaboravil primorski govor svojih starih u sasvim drugom okruženju. slično je drugde došlo do stapanja i promene govora ljudi . Sve zavisi od sastava uskočke jedinice tj. porekla njenih pripadnika. banderija steffe biucovicha je dobila zemlju što na maovicama što uništama po grani;arskom zadatku. kasnije je bilo relativno malo doseljavanja uglavnom primorcima i zapadnim hercegovcima. već u rano vreme mleci su tamošnju crkvu svetog georgija oteli pravoslavnoj crkvi i dali da se njome koriste i katolici i pravoslavci (jer katolici u prvo vreme nisu imali gde vršiti obrede, jelte). a na uništima je crkva bila zajednička tj. koristili su je i katolici. na maovicama pravoslavci su napravili novu a starina je je ostala u katoličkom greblju. tako su mavičani dvadesetog veka po verskom poreklu pravoslavci, injati i katolici većinom. sam steffo biucovich je verovatno starosedilac, pravoslavac koji je pokatoli;en pre 1725. to se moglo desiti i sa mnogim drugim članovima banderije (barm 5 obitelj). moji su u banderiju verovatno regrutovani s zadarsko šibenskog područja. dok za neke imam indicija zaledje splita i trogira, te hercegovaćku komponentu. ne znam ko bi od srba mogao biti poreklom iz pravca tromedje. možda moji koji su rano prebegli na mletačku stranu da su iz okolice jajca...

Reka sam da su moji isto ki svi Srbi iz Dalmacije govorila "ajde ća" ("ajde napolje") i "oša ćaća ća" ("otac je izašao napolje"), a to ĆA koriste i dalmatinski čakavci a moji naravno nisu čakavci.
Evo još nekih elemenata iz govora mojih predaka koji postoje i kod dalmatinskih čakavaca pa moji jope nisu čakavci:
- Oblici Sa ŽENAMI (um. sa ženama), POD NOGAMI (um. pod nogama), SA SESTRAMI (um. sa sestrama), U KUĆAMI (um. u kućama), VAMI (um. vama), NAMI (um. vama)
- Ukanje, tj. izgovaranje U um. O: UNA, UNAJ, UNDA, UNDAK, SMUKVA, MUST, MUJ, KUNJ, SLUMIO, DRUNJAK itd. (u mome selu se ekstremno ukalo, kod čakavaca ima manje ukanja)
- izgovaranje I u glagolima um. U: TRGNITI, MRDNITI, METNITI, ZVIKNITI, DIGNITI, STIGNITI, PRICNITI, VIKNITI, POTEGNITI, ŽMIRITI itd, um. trgnuti, mrdnuti, metnuti, zveknuti, dignuti, stignuti, pritisnuti, viknuti, žmuriti, potegnuti.
- Romanizmi/adrijatizmi/talijanizmi: KAMARA (soba), ČAVA (ekser), MARENDA (užina), BIKAR (mesar), KAPULA (crni luk), POMIDORA (paradajz), ŠPORKO (prljavo), DRITO (pravo), FJUMBO (pravo), ŠKALE (merdevine), CUKAR (šećer), ĆIĆ (stric), DIŠPET (inat), KALA (uska ulica), ŠKURO (tamno), ŠETEMANA (sedmica), ŠIMATORIJA (groblje), ŠIJUN (oluja sa kišom) i mnogi drugi.
- Izgovaranje glagola na A: REKA, DOŠA, POŠA, TRČA, UBRA, IMA, SLAGA, KRA, BRA, BRIJA, SMIJA, CRKA, TUKA, ŠIŠA, IŠA, BRISA itd. U mome kraju nikeda niko nije govorio reko, došo, pošo, trčo, ubro, i neko ko bi to izgovorio je na taj način reka da nije iz našeg kraja.
Kod naske se um. KAO govorilo KA i KI paralelno, čakavci kažu KA a sinjski ikavci štokavci KI, kod naske obadvo podjednako ali ja češće govorim KI.
Ima još elemenata koji su identični kod mojih predaka i čakavaca, a moji nisu čakavci. I moji su govorili KALATI za umoriti se, ali su govorili KALA SAM a ne kala san.
 
Poslednja izmena:
krišna nema pameti to sa čakavcima jer su ljudi uticali govorm jedni na druge. a na kraju lingvističari sortirali po nekoj svojoj ulubljenosti i političkom shvatanju nacije.a da pri tome niko od njih nije pouzdano odredio poreklo čakavice.

zašto se na otocima kaže "općina" a na istoku u unutrašnjosti "opština".
a zašto se na zapadu kaže "ća triba" a na istoku "šta triba".
"ća" je isto što i "šta".pa je romanima to "šta" bilo teško izgovarati i "šta" u njih postade "ca". pa u sudaru jezika izgovor latinske gospode povratno prihvata slovenski sloj. naprimer.

nije li to na zapadu uticaj latinskog/romanskog na naš jezik, a ne neki osobeni dar hrvata iza karpata gde nigde niko "ća" zabležio nije. jesu li oni srbi koji su pod uticajem latina drugačije izmenjali svoj govor prestali biti srbima?šta veli DAI da li srbi još u 9 veku drže otoke brač, hvar, korčulu... ili ne?
 
Poslednja izmena:
krišna nema pameti to sa čakavcima jer su ljudi uticali govorm jedni na druge. a na kraju lingvističari sortirali po nekoj svojoj ulubljenosti i političkom shvatanju nacije.a da pri tome niko od njih nije pouzdano odredio poreklo čakavice.

zašto se na otocima kaže "općina" a na istoku u unutrašnjosti "opština".
a zašto se na zapadu kaže "ća triba" a na istoku "šta triba".
"ća" je isto što i "šta".pa je romanima to "šta" bilo teško izgovarati i "šta" u njih postade "ca". pa u sudaru jezika izgovor latinske gospode povratno prihvata slovenski sloj. naprimer.

nije li to na zapadu uticaj latinskog/romanskog na naš jezik, a ne neki osobeni dar hrvata iza karpata gde nigde niko "ća" zabležio nije. jesu li oni srbi koji su pod uticajem latina drugačije izmenjali svoj govor prestali biti srbima?šta veli DAI da li srbi još u 9 veku drže otoke brač, hvar, korčulu... ili ne?

Zaboravih da kažem su moji govorili i SA RUKAMI, a ne sa rukama. To je tih nekoliko oblika kad u množini um. A dođe I, vrv. ima još poneki ali ove sam registrova.
Jednom Splićaninu sam reka da su se kod naske glagoli završavali na A (reka, doša, poša, trča) isto ki što se kod njih završavaju, a on mi veli da su moji preci to preuzeli od čakavaca. Kaže da je kod čakavaca nekad bilo rekal, došal, pošal, trčal, pa da se izgubilo L i ostalo A reka, doša, poša, trča. Osim nas Srba iz Dalmacije glagoli se na A završavaju i Srbima iz Like i južnim Crnogorcima (uz dalmatinske katolike koji se deklarišu ki Hrvati), samo kod Crnogoraca to A je rastegnuto a ne kratko ki kod naske, uni kažu: rekaa, došaa, pošaa, trčaa. Nedavno me proziva u šali jedan poznanik iz Bosanskog Grahova za doša, poša, trča, kaže da je pravilno došo, pošto, trčo, a ja mu velim da je meni odvratnije na O nego njemu na A. :D

I moji su govorili OPĆINA, a ne opština. To ja povezujem sa šćakavskim refleksom. U govoru mojih predaka je bilo šćakavizama: PUŠĆAJ (um. puštaj), PRAŠĆAJ (um. praštaj), NAPUŠĆAM (um. napuštam), ŠEĆEM SE (um. šetam se), KRŠĆEN (um. kršten), ISPAŠĆATI (um. ispaštati), POŠĆENJE (um. poštenje), ZAPAŠĆATI (postiti), PRŠĆENJE (um. prstenje), NAMRŠĆEN (um. namršten) itd.
Prije rata kad je u Kninu bilo 90% Srba na zgradi općine Knin je Ćirilicom pisalo OPĆINA KNIN.

Izvorni Hrvati su bili vrv. malobrojni turkijska elita, o tome govore i neki hrvatski istoričari.
 
Poslednja izmena:
Izvorni Hrvati su bili vrv. malobrojni turkijska elita, o tome govore i neki hrvatski istoričari.
ne pozivaj se na njihove istoričare čak i kad ti idu u prilog. u princpu svako onaj kome je nacionalno ispred istorijske istine ne zaslužuje da se uzima ozbiljno.

isti narodni jezik je najbolji pokazatelj istih baba i dedova.
.
 
ne pozivaj se na njihove istoričare čak i kad ti idu u prilog. u princpu svako onaj kome je nacionalno ispred istorijske istine ne zaslužuje da se uzima ozbiljno.

isti narodni jezik je najbolji pokazatelj istih baba i dedova.
.

Diskutova sam sa nekim Hrvatima na jednom njihovom forumu o jeziku i dijalektika. U najbitnijim crtama sa predstavio govor predaka mi, a jedan od njih veli da izgleda ki arhaični hrvatski jezik. Ajde da mi je to reka neki sinjski Vlaj ili neki bosanski ili ercegovački Hrvat, nego kajkavac čiji su preci govorili jezikom koji većina Hrvata more morda tek 50% razumiti. Da se zaceneš od smija kad čuješ takvu glupost...

Što se tiče Bunjevaca, naša sam na netu neki tekst pisan izvornim govorom bačkih Bunjevaca (to je govor ljudi koji sade imaju 80-90 godina, a koji nemaju više od 4 razreda osnovne škole). Puno istih i sličnih stvari sam tu naša ki što moja baba i danske govori i ki što mi je govorila prababa. Zna sam i prije da ima dodirnih tačaka, ali ima ih više nego što sam mislio.
 
Poslednja izmena:
Diskutova sam sa nekim Hrvatima na jednom njihovom forumu o jeziku i dijalektika. U najbitnijim crtama sa predstavio govor predaka mi, a jedan od njih veli da izgleda ki arhaični hrvatski jezik. Ajde da mi je to reka neki sinjski Vlaj ili neki bosanski ili ercegovački Hrvat, nego kajkavac čiji su preci govorili jezikom koji većina Hrvata more morda tek 50% razumiti. Da se zaceneš od smija kad čuješ takvu glupost...
udaraju nalepnicu hrvatski gde god stignu. pa i na govor naših didova i baba koji eto ne mogu da im tako što to s onoga svijeta ospore.

a govor je od 7 veka pa do danas svakako pretrpeo promene. do promena u govoru naroda je dolazilo što spontano od samog naroda što pod uticajem drugog jezika. u ovom slučaju govora latina. latinštine u otočana i primoraca ima nekih 30-50%. uglavnom su to novi pojmovi koje prost slovenski puk nije imao (pijat, vacida...) pa ih je po logici mišljenja usvoio i reč i pojam od drugoga jezika. stoga je čakavski dalja modifikacija davnog jezika naših didova pod uticajem latina.

a ovaj jezik/govor koji smo usvojili za književni je imao drugu razvojnu putanju. koliko se sećam za osnovu (vuk-štrosmajer-...) je uzet govor dalmatinskog i dubrovačkog zaledja. u srpskom je uzet ekavski dijalekt umesto ijekavštine iako je ijekavica onomad dominirala kod pravoslavaca. izbačene su mnoge reči za koje se pogrešno smatralo da su turcizmi. izmenjena je i unificirana zvučnost...pa i padeži...ali sam ubedjen da bi smo se sa srbima iz 10 veka 100% razumeli...posebno mi koji smo prvo učili narodni govor pa posle u školama književni jezik.
 
Poslednja izmena:
udaraju nalepnicu hrvatski gde god stignu. pa i na govor naših didova i baba koji eto ne mogu da im tako što to s onoga svijeta ospore.

a govor je od 7 veka pa do danas svakako pretrpeo promene. do promena u govoru naroda je dolazilo što spontano od samog naroda što pod uticajem drugog jezika. u ovom slučaju govora latina. latinštine u otočana i primoraca ima nekih 30-50%. uglavnom su to novi pojmovi koje prost slovenski puk nije imao (pijat, vacida...) pa ih je po logici mišljenja usvoio i reč i pojam od drugoga jezika. stoga je čakavski dalja modifikacija davnog jezika naših didova pod uticajem latina.

a ovaj jezik/govor koji smo usvojili za književni je imao drugu razvojnu putanju. koliko se sećam za osnovu (vuk-štrosmajer-...) je uzet govor dalmatinskog i dubrovačkog zaledja. u srpskom je uzet ekavski dijalekt umesto ijekavštine iako je ijekavica onomad dominirala kod pravoslavaca. izbačene su mnoge reči za koje se pogrešno smatralo da su turcizmi. izmenjena je i unificirana zvučnost...pa i padeži...ali sam ubedjen da bi smo se sa srbima iz 10 veka 100% razumeli...posebno mi koji smo prvo učili narodni govor pa posle u školama književni jezik.

Pijat (tanjir) i Pinjur (viljuška) se govorilo i u mome kraju. Moj ćaća i danaske ponekad kaže Pijat.

Vuk je za književni srpski jezik ćio uzeti istočnohercegovački dijalekt koji zna se ima ijekavski izgovor (Dubrovnik i Konavli pričaju pomenutim dijalektom, kad ih slušaš nemeš ih po govoru razlikovati od Trebinjaca), što se djelomično i ostvarilo. Vukova porodica se doselila u Tršić iz Drobnjaka i ovaj dijelekt je bio njegov maternji govor. Zapadna Srbija do Čačka je do prije 60-70 govorila ovim dijalektom, a onda je ekavizirana pod uticajem školovanja i medija. I danaske se u zapadnoj Srbiji mogu naći stariji ljudi koji govore ijekavski. Zna se da je skoro svo stanovništvo zapadne Srbije doseljeno iz istočne i stare Hercegovine od kraja 17-og do 19-og v, otuda ijekavica u zapadnoj Srbiji.
Književni srpski jezik koji se koristi u Srbiji nije ništa drugo doli ekavizirani istočnohercegovački. Ubačen je ekavski izgovor, a sve ostale osobine su nalik istočnohercegovačkom, a ne izvornim ekavskim govorima ki što su kosovsko-resavska staroštokavica i torlački.
 
Poslednja izmena:
Pijat (tanjir) i Pinjur (viljuška) se govorilo i u mome kraju. Moj ćaća i danaske ponekad kaže Pijat.

Vuk je za književni srpski jezik ćio uzeti istočnohercegovački dijalekt koji zna se ima ijekavski izgovor (Dubrovnik i Konavli pričaju pomenutim dijalektom, kad ih slušaš nemeš ih po govoru razlikovati od Trebinjaca), što se djelomično i ostvarilo. Vukova porodica se doselila u Tršić iz Drobnjaka i ovaj dijelekt je bio njegov maternji govor. Zapadna Srbija do Čačka je do prije 60-70 govorila ovim dijalektom, a onda je ekavizirana pod uticajem školovanja i medija. I danaske se u zapadnoj Srbiji mogu naći stariji ljudi koji govore ijekavski. Zna se da je skoro svo stanovništvo zapadne Srbije doseljeno iz istočne i stare Hercegovine od kraja 17-og do 19-og v, otuda ijekavica u zapadnoj Srbiji.
Književni srpski jezik koji se koristi u Srbiji nije ništa drugo doli ekavizirani istočnohercegovački. Ubačen je ekavski izgovor, a sve ostale osobine su nalik istočnohercegovačkom, a ne izvornim ekavskim govorima ki što su kosovsko-resavska staroštokavica i torlački.
Tacno cak i danas u Shumadiji napr Knic mnogi od nas koji smo uslovno starosedeoci cije su porodice tu od 200 do 300 god koriste neke ijekavske ili poluijekavske reci pa naprimer posebno u govoru starijih ljudi imamo Diete,prije,Sikira,Sijem,Sijalica,Najprije..a u okolnim manjim selima imamo Sieno,Snijeg itd..jer deca i pored obrazovanja i ostaloga usvajaju jezik okoline posebno starijih baba i deda koji su nekad cuvali decu..eto i meni je i danas lakse da kazem Diete nego Dete mada se to u Ekavici smatra nepravilnim..
 

Back
Top