Gledaj, kao prvo ti ne vidiš što Bunjevci misle, ili što su mislili 1901. godine, ti vidiš ono što je netko napisao da Bunjevci misle, znači netko je napisao članak u kojem piše o tome što Bunjevci misle. E sad, ako ti je poznato današnje novinarstvo, isto takvo je bilo i onda, novinarstvo je zapravo sredstvo ostvarivanja određenih političkih agendi, a novinari koji se time bave su zapravo plaćeni agenti u službi onoga koji pokušava sprovesti određenu političku agendu, tako je danas a tako je bilo i nekad.
Znači, svi ti članci su nepouzdan pokazatelj na temelju kojeg bi se moglo zaključiti što su stvarno Bunjevci mislili onda, a i što misle danas, puno pouzdaniji pokazatelj je njihovo praktično djelovanje, i onda i danas, primjerice, puno pouzdaniji pokazatelj raspoloženja Bunjevaca je njihovo izjašnjavanje o nacionalnosti, a ne članak u novinama koji lamentira o tome kako se Bunjevci ne bi trebali izjašnjavati kao Hrvati (illi bi trebali, svejedno).
Svaki taj članak, koji piše o nacionalnosti Bunjevaca, pa bio on napisan i iz pera nekog istaknutog Bunjevca, na kraju je samo još jedan politički korak u pokušaju ostvarenja određene političke agende, no to je zapravo normalno, jer su tako i druge etničke skupine odredile svoju nacionalnu pripadnost, kroz niz političkih koraka koji su sproveli agendu političke identifikacije s nekom političkom zajednicom, u ovom slučaju nacijom. Tako i nastaju političke zajednice, kroz niz političkih koraka koji vode formiranju zajednice, i Srbi kao nacija su nastali na isti način, i Hrvati, i bilo koja druga politička zajednica, kroz niz političkih koraka koji je definirao i okupio zajednicu...
Problem s Bunjevcima je samo u tome što kod njih taj proces nije završen, pa se koleba između jedne i druge i treće opcije, a zbog specifičnih povijesnih, zemljopisnih, a ponajviše političkih uvjeta te zajednice...
Jel' shvaćaš što sam napisao?
- - - - - - - - - -
.