gost 444421
Zainteresovan član
- Poruka
- 313
Evo djelić
Dok sam slušala JESENJU VIOLINU u ORKANSKIM VISOVIMA, razmišljala sam o LIJEPIM STVARIMA.I dok se SUMRAK polagano spuštao, osjećala sam kao da je prošlo STO GODINA SAMOĆE. OVO LUDO SRCE koje nekada bijaše pravo SRCE TAME, drhtalo je kao MRAZ I PEPEO. Ta RUŽA je sve promijenila, a nekada sam bila TVRĐAVA. MUŠKARCI KOJE SAM VOLJELA završavali su KRUG tamo NA KRAJU DUGE. KNJIGA SUTRAŠNJICE je kao KNJIGA MRTVOG PJESNIKA, uvijek te iznenadi. Pa se ni ja nisam nadala da će doći taj UGURSUZ i sve pokvariti. ZELENO BUSENJE zašušti na vjetru, a ja se osjetih poput ANE KARENJINE jer su me mučili JADI MLADOG VERTERA. Maštala sam o njemu, shvatajući da je za mene on pravi JUNAK NAŠEG DOBA, i mrzila sam sudbinu jer ga kao KAPETANOVA KĆI nisam smjela voljeti. A često sam sanjala naše VJENČANJE. Osjećala sam se poput MRTVE DUŠE svaki put kada bih ga se sjetila. Iako je ovo GRAD SUNCA, morali su se poštovati OČEVI I DJECA, jer je o tome ovisio RAT I MIR. A budući da su ZLOČIN I KAZNA uvijek jednaki, a on bi za svoje grijehe ipak platio kao TISUĆU DUŠA i zato je za mene morao biti STRANAC. Sjećanje na DJETINJSTVO uvijek me usreći, jer tada je bio moj MALI PRINC. Iako će PROCES zaboravljanja trajati dugo, ova BILJEŽNICA istrpit će sve BJESOVE. Osjećam se kao IDIOT jer ovakva ljubav uvijek doživi svoje USKRSNUĆE. Moj otac, kao neki REVIZOR, uvijek iznova provjerava naša djela, zato je oduvijek bio VLAST TAME. Moje TRI SESTRE također je snašla GORKA SUDBINA. MATI je na našoj strani, ali od tog BIJEDNOG DEMONA ne smije ništa reći. Ova UZORANA LEDINA u grudima jednog dana će pući, jer DANI I NOĆI prolaze bez njega u ovoj PROKLETOJ AVLIJI. A sve bih dala da sada posmatram MJESEC NA SELU s njim. I nakon svega ne preostaje mi drugo no uzjahati konja i krenuti na PUT K SWANNU jer je on ono što mi je u ovom životu jedino još preostalo. Pređoh preko MOSTA NA ŽEPI ostavivši sve MAGAREĆE GODINE iza sebe. Na nebu kao da je sijalo HILJADU SJAJNIH SUNACA, dok sam prolazila pored KOLIBE brisala suze i znoj sa lica. A PLANINE ODJEKNUŠE kao da su i one uzele učešće u mojoj boli. Povratka nema, GORDOST I PREDRASUDE moraju ostati iza mene a ja ne smijem sebi dopustiti VELIKA OČEKIVANJA. Siđoh s konja, osvježih lice i stavih kap PARFEMA , sigurnim korakom krenuh prema njemu i iz daljine čuvši kako slugama kaže: Ovo odzvanja TLO POD NJENIM NOGAMA. Zaustavila sam se na samom ulazu, ispred mene je stajala TIHA KUĆA. Stajala sam cijelih 11 MINUTA posmatrajući IGRU STAKLENIH PERLI. Od predugo zadržanog pogleda na jednoj tački sasvim obično brdo iza kuće je postalo ČAROBNI BRIJEG. Pomislila sam,:"Je li ovo PETA GORA koju sam od svog polaska vidjela i čijoj ljepoti sam se divila." Otvorila sam vrata tog dvorišta, već NA RUBU PAMETI a pogled na VLATI TRAVE je donio smiraj. Zustavih se u SJENI NAROVA DRVETA da udahnem zrak i zaustavim KRIK I BIJES zbog SUDBINE koju su mi odredili članovi moje OŽALOŠĆENE PORODICE vjerujući da je onaj kojem idem ČOVJEK BEZ PROŠLOSTI. A ja, ja nemam izbora, meni je rečeno da pravim MNOGO VIKE NI OKO ČEGA i da budem sretna jer SVE JE DOBRO ŠTO SE DOBRO SVRŠI. Ostaje mi samo nada da AKO JEDNE ZIMSKE NOĆI NEKI PUTNIK zaluta u ovaj kraj i naiđe na ovu KUĆU BEZ ČUVARA da će prenijeti GOSPODARU MUHA da sam SJELA NA OBALU RIJEKE PIEDRE I PLAKALA zbog naše SMIJEŠNE LJUBAVI. Sve oko mene je PAKAO, ovo su ZAPISI IZ MRTVOG DOMA. Svjesna sam da oko mene SAMO JOŠ KOSOVI ZVIŽDUĆU dok proživljavam ODSUSTVO DO BUĐENJA. Noć je do svitanja promijenila 50 NIJANSI SIVE dok sam listala ENCIKLOPEDIJU MRTVIH. Pomislih na TRI RATNA DRUGA i poželjeh da svi u isti tren kažu ZBOGOM ORUŽJU.Jer biti BEZ NADE da se SUNCE PONOVO RAĐA, je biti kao MAČKA I MIŠ zatočeni u BESKRAJNOJ PRIČI. Želim sanjati iako znam da PRVO UMIRU SNOVI, ne umire osjećaj u meni da ću u jedno JUTRO NA MJESECU sresti DEMIANA, čovjeka iz sjene i iz mojih snova jer sve bez njega je NULA I NIŠTA.
Ma, bravooo!