Budženje I deo

Valjda mi koji smo citali knjige i pisali pismene zadatke smo nekako naviknuti na duzu formu. Pokazuju mi pismei rad nekog deteta koji je ukupno 1 recenica. Tako i instant odgovori - ljudi koji su navikli da se izraze kratko iz vise razloga a jedan od njih je da ti ni sistem ne dozvoljava da pises vise (negde te ogranici na duzinu poruke). Ovde barem moze da se pise.

Neki od nas nikada nisu ni prestali da pišu, samo ne više pismene zadatke, već ono što im duša naloži. :)

Da, ovo sada je instant vreme, u kome je sve instant, pa i komunikacija, nažalost...
 
Neki od nas nikada nisu ni prestali da pišu, samo ne više pismene zadatke, već ono što im duša naloži. :)

Da, ovo sada je instant vreme, u kome je sve instant, pa i komunikacija, nažalost...

Nisam mislio da se sad pisu pismeni zadaci na forumu - nego u moje vreme, u skoli, pismeni zadatak je morao da bude barem 2 strane teksta (mozda jedna ako neko pise gusce).

A danas pismeni nekog deteta u nekoj skoli, koji mi pokazuju je jedna recenica.


A to sto cemo da pisemo ovde, pa to po zelji i potrebi konsekventno i forma i na sta su ljudi navikli.
 
Nisam mislio da se sad pisu pismeni zadaci na forumu - nego u moje vreme, u skoli, pismeni zadatak je morao da bude barem 2 strane teksta (mozda jedna ako neko pise gusce).

A danas pismeni nekog deteta u nekoj skoli, koji mi pokazuju je jedna recenica.


A to sto cemo da pisemo ovde, pa to po zelji i potrebi konsekventno i forma i na sta su ljudi navikli.

Nisam ni ja bukvalno mislila na pismeni zadatak, već sam htela reći da nekima i dalje ide pisanje, nikada nisu ni prestali da pišu. Recimo, ja pišem prozu. :)

A pismeni zadaci danas... To je posebna priča.
Profesorka mog deteta je jednom njegovom drugu na pismenom zadatku zamerila što je bio preopširan i dala mu ocenu manje.
Živo me interesuje koju ocenu bi ona Tolstoju dala na "Rat i mir"...
 
I ja bih smanjivala ocene za davljenje. Jer je to nepoštovanje čitaoca. Ako se ne nauče kao mali da poštuju slušaoca i čitaoca, sve će više i viže daviti a biće sve sujetniji. A nesvesniji. I tek onda im ništa nećeš smeti reći.

Tolstoju bih dala dve ocene manje jer je davež na kvardrat. Za epilog u Ratu i miru bih mu dala keca za loše i antijezgrovito izražavanje svojih političkih stavova, kad se već prihvatio nečeg što mu nije struka i što nije romaneskno.
 
Nisam ni ja bukvalno mislila na pismeni zadatak, već sam htela reći da nekima i dalje ide pisanje, nikada nisu ni prestali da pišu. Recimo, ja pišem prozu. :)

A pismeni zadaci danas... To je posebna priča.
Profesorka mog deteta je jednom njegovom drugu na pismenom zadatku zamerila što je bio preopširan i dala mu ocenu manje.
Živo me interesuje koju ocenu bi ona Tolstoju dala na "Rat i mir"...
Ja pišem roman:)
 
I ja bih smanjivala ocene za davljenje. Jer je to nepoštovanje čitaoca. Ako se ne nauče kao mali da poštuju slušaoca i čitaoca, sve će više i viže daviti a biće sve sujetniji. A nesvesniji. I tek onda im ništa nećeš smeti reći.

Tolstoju bih dala dve ocene manje jer je davež na kvardrat. Za epilog u Ratu i miru bih mu dala keca za loše i antijezgrovito izražavanje svojih političkih stavova, kad se već prihvatio nečeg što mu nije struka i što nije romaneskno.

Sto bi rekli - beats me.
Objasni stav.
 
I ja bih smanjivala ocene za davljenje. Jer je to nepoštovanje čitaoca. Ako se ne nauče kao mali da poštuju slušaoca i čitaoca, sve će više i viže daviti a biće sve sujetniji. A nesvesniji. I tek onda im ništa nećeš smeti reći.

Tolstoju bih dala dve ocene manje jer je davež na kvardrat. Za epilog u Ratu i miru bih mu dala keca za loše i antijezgrovito izražavanje svojih političkih stavova, kad se već prihvatio nečeg što mu nije struka i što nije romaneskno.
Bar u čitanju možemo biti selektivni, ne čitaš što ti ne leži i mirna. Uostalom, najveći pisci su pisali i pišu za svoju dušu, dok pišu ne misle na one koji će ih čitati, da misle mnoga velika djela bi bila drugačija. Zaneseni najbolje i pišu. :)
 
Podržavam! Imaš i moj glas za! :D

Ja sam skromna i pišem već drugi roman, za svoju dušu... i da ostane kao amanet svom detetu. :)
Bravo. Ma ja ne vjerujem da ću ga i završiti za života, ali eto trudim se. Počela sam ga davno pisati i specifičan je. Svaka rečenica u tom mom romanu mora sadržavati minimalno jedan naslov iz svjetske književnosti, koji sam i pročitala :)
 
Bar u čitanju možemo biti selektivni, ne čitaš što ti ne leži i mirna.
Naravno. Ali to ne znači da ne smem da komentarišem i kritikujem takav način. I na kraju krajeva to i kažem. Dugačko pisanje može da bude i dobro, korisno, zanimljivo...ali uglavnom ne bude jer pisci su ljudi a ljudi su egoistični.
Uostalom, najveći pisci su pisali i pišu za svoju dušu, dok pišu ne misle na one koji će ih čitati, da misle mnoga velika djela bi bila drugačija. Zaneseni najbolje i pišu. :)

Oh, kakva laž ako su ti tako rekli
A zašto onda objavljuju, m
Nek pišu u lični dnevnik
 
toga bih voleo da dopadnem šaka. :D
Evo djelić :)

Dok sam slušala JESENJU VIOLINU u ORKANSKIM VISOVIMA, razmišljala sam o LIJEPIM STVARIMA.I dok se SUMRAK polagano spuštao, osjećala sam kao da je prošlo STO GODINA SAMOĆE. OVO LUDO SRCE koje nekada bijaše pravo SRCE TAME, drhtalo je kao MRAZ I PEPEO. Ta RUŽA je sve promijenila, a nekada sam bila TVRĐAVA. MUŠKARCI KOJE SAM VOLJELA završavali su KRUG tamo NA KRAJU DUGE. KNJIGA SUTRAŠNJICE je kao KNJIGA MRTVOG PJESNIKA, uvijek te iznenadi. Pa se ni ja nisam nadala da će doći taj UGURSUZ i sve pokvariti. ZELENO BUSENJE zašušti na vjetru, a ja se osjetih poput ANE KARENJINE jer su me mučili JADI MLADOG VERTERA. Maštala sam o njemu, shvatajući da je za mene on pravi JUNAK NAŠEG DOBA, i mrzila sam sudbinu jer ga kao KAPETANOVA KĆI nisam smjela voljeti. A često sam sanjala naše VJENČANJE. Osjećala sam se poput MRTVE DUŠE svaki put kada bih ga se sjetila. Iako je ovo GRAD SUNCA, morali su se poštovati OČEVI I DJECA, jer je o tome ovisio RAT I MIR. A budući da su ZLOČIN I KAZNA uvijek jednaki, a on bi za svoje grijehe ipak platio kao TISUĆU DUŠA i zato je za mene morao biti STRANAC. Sjećanje na DJETINJSTVO uvijek me usreći, jer tada je bio moj MALI PRINC. Iako će PROCES zaboravljanja trajati dugo, ova BILJEŽNICA istrpit će sve BJESOVE. Osjećam se kao IDIOT jer ovakva ljubav uvijek doživi svoje USKRSNUĆE. Moj otac, kao neki REVIZOR, uvijek iznova provjerava naša djela, zato je oduvijek bio VLAST TAME. Moje TRI SESTRE također je snašla GORKA SUDBINA. MATI je na našoj strani, ali od tog BIJEDNOG DEMONA ne smije ništa reći. Ova UZORANA LEDINA u grudima jednog dana će pući, jer DANI I NOĆI prolaze bez njega u ovoj PROKLETOJ AVLIJI. A sve bih dala da sada posmatram MJESEC NA SELU s njim. I nakon svega ne preostaje mi drugo no uzjahati konja i krenuti na PUT K SWANNU jer je on ono što mi je u ovom životu jedino još preostalo. Pređoh preko MOSTA NA ŽEPI ostavivši sve MAGAREĆE GODINE iza sebe. Na nebu kao da je sijalo HILJADU SJAJNIH SUNACA, dok sam prolazila pored KOLIBE brisala suze i znoj sa lica. A PLANINE ODJEKNUŠE kao da su i one uzele učešće u mojoj boli. Povratka nema, GORDOST I PREDRASUDE moraju ostati iza mene a ja ne smijem sebi dopustiti VELIKA OČEKIVANJA. Siđoh s konja, osvježih lice i stavih kap PARFEMA , sigurnim korakom krenuh prema njemu i iz daljine čuvši kako slugama kaže: Ovo odzvanja TLO POD NJENIM NOGAMA. Zaustavila sam se na samom ulazu, ispred mene je stajala TIHA KUĆA. Stajala sam cijelih 11 MINUTA posmatrajući IGRU STAKLENIH PERLI. Od predugo zadržanog pogleda na jednoj tački sasvim obično brdo iza kuće je postalo ČAROBNI BRIJEG. Pomislila sam,:"Je li ovo PETA GORA koju sam od svog polaska vidjela i čijoj ljepoti sam se divila." Otvorila sam vrata tog dvorišta, već NA RUBU PAMETI a pogled na VLATI TRAVE je donio smiraj. Zustavih se u SJENI NAROVA DRVETA da udahnem zrak i zaustavim KRIK I BIJES zbog SUDBINE koju su mi odredili članovi moje OŽALOŠĆENE PORODICE vjerujući da je onaj kojem idem ČOVJEK BEZ PROŠLOSTI. A ja, ja nemam izbora, meni je rečeno da pravim MNOGO VIKE NI OKO ČEGA i da budem sretna jer SVE JE DOBRO ŠTO SE DOBRO SVRŠI. Ostaje mi samo nada da AKO JEDNE ZIMSKE NOĆI NEKI PUTNIK zaluta u ovaj kraj i naiđe na ovu KUĆU BEZ ČUVARA da će prenijeti GOSPODARU MUHA da sam SJELA NA OBALU RIJEKE PIEDRE I PLAKALA zbog naše SMIJEŠNE LJUBAVI. Sve oko mene je PAKAO, ovo su ZAPISI IZ MRTVOG DOMA. Svjesna sam da oko mene SAMO JOŠ KOSOVI ZVIŽDUĆU dok proživljavam ODSUSTVO DO BUĐENJA. Noć je do svitanja promijenila 50 NIJANSI SIVE dok sam listala ENCIKLOPEDIJU MRTVIH. Pomislih na TRI RATNA DRUGA i poželjeh da svi u isti tren kažu ZBOGOM ORUŽJU.Jer biti BEZ NADE da se SUNCE PONOVO RAĐA, je biti kao MAČKA I MIŠ zatočeni u BESKRAJNOJ PRIČI. Želim sanjati iako znam da PRVO UMIRU SNOVI, ne umire osjećaj u meni da ću u jedno JUTRO NA MJESECU sresti DEMIANA, čovjeka iz sjene i iz mojih snova jer sve bez njega je NULA I NIŠTA.
 

Back
Top