Budženje I deo

Kćerka Direktora Cirkusa:
Evo djelić :)

Dok sam slušala JESENJU VIOLINU u ORKANSKIM VISOVIMA, razmišljala sam o LIJEPIM STVARIMA.I dok se SUMRAK polagano spuštao, osjećala sam kao da je prošlo STO GODINA SAMOĆE. OVO LUDO SRCE koje nekada bijaše pravo SRCE TAME, drhtalo je kao MRAZ I PEPEO. Ta RUŽA je sve promijenila, a nekada sam bila TVRĐAVA. MUŠKARCI KOJE SAM VOLJELA završavali su KRUG tamo NA KRAJU DUGE. KNJIGA SUTRAŠNJICE je kao KNJIGA MRTVOG PJESNIKA, uvijek te iznenadi. Pa se ni ja nisam nadala da će doći taj UGURSUZ i sve pokvariti. ZELENO BUSENJE zašušti na vjetru, a ja se osjetih poput ANE KARENJINE jer su me mučili JADI MLADOG VERTERA. Maštala sam o njemu, shvatajući da je za mene on pravi JUNAK NAŠEG DOBA, i mrzila sam sudbinu jer ga kao KAPETANOVA KĆI nisam smjela voljeti. A često sam sanjala naše VJENČANJE. Osjećala sam se poput MRTVE DUŠE svaki put kada bih ga se sjetila. Iako je ovo GRAD SUNCA, morali su se poštovati OČEVI I DJECA, jer je o tome ovisio RAT I MIR. A budući da su ZLOČIN I KAZNA uvijek jednaki, a on bi za svoje grijehe ipak platio kao TISUĆU DUŠA i zato je za mene morao biti STRANAC. Sjećanje na DJETINJSTVO uvijek me usreći, jer tada je bio moj MALI PRINC. Iako će PROCES zaboravljanja trajati dugo, ova BILJEŽNICA istrpit će sve BJESOVE. Osjećam se kao IDIOT jer ovakva ljubav uvijek doživi svoje USKRSNUĆE. Moj otac, kao neki REVIZOR, uvijek iznova provjerava naša djela, zato je oduvijek bio VLAST TAME. Moje TRI SESTRE također je snašla GORKA SUDBINA. MATI je na našoj strani, ali od tog BIJEDNOG DEMONA ne smije ništa reći. Ova UZORANA LEDINA u grudima jednog dana će pući, jer DANI I NOĆI prolaze bez njega u ovoj PROKLETOJ AVLIJI. A sve bih dala da sada posmatram MJESEC NA SELU s njim. I nakon svega ne preostaje mi drugo no uzjahati konja i krenuti na PUT K SWANNU jer je on ono što mi je u ovom životu jedino još preostalo. Pređoh preko MOSTA NA ŽEPI ostavivši sve MAGAREĆE GODINE iza sebe. Na nebu kao da je sijalo HILJADU SJAJNIH SUNACA, dok sam prolazila pored KOLIBE brisala suze i znoj sa lica. A PLANINE ODJEKNUŠE kao da su i one uzele učešće u mojoj boli. Povratka nema, GORDOST I PREDRASUDE moraju ostati iza mene a ja ne smijem sebi dopustiti VELIKA OČEKIVANJA. Siđoh s konja, osvježih lice i stavih kap PARFEMA , sigurnim korakom krenuh prema njemu i iz daljine čuvši kako slugama kaže: Ovo odzvanja TLO POD NJENIM NOGAMA. Zaustavila sam se na samom ulazu, ispred mene je stajala TIHA KUĆA. Stajala sam cijelih 11 MINUTA posmatrajući IGRU STAKLENIH PERLI. Od predugo zadržanog pogleda na jednoj tački sasvim obično brdo iza kuće je postalo ČAROBNI BRIJEG. Pomislila sam,:"Je li ovo PETA GORA koju sam od svog polaska vidjela i čijoj ljepoti sam se divila." Otvorila sam vrata tog dvorišta, već NA RUBU PAMETI a pogled na VLATI TRAVE je donio smiraj. Zustavih se u SJENI NAROVA DRVETA da udahnem zrak i zaustavim KRIK I BIJES zbog SUDBINE koju su mi odredili članovi moje OŽALOŠĆENE PORODICE vjerujući da je onaj kojem idem ČOVJEK BEZ PROŠLOSTI. A ja, ja nemam izbora, meni je rečeno da pravim MNOGO VIKE NI OKO ČEGA i da budem sretna jer SVE JE DOBRO ŠTO SE DOBRO SVRŠI. Ostaje mi samo nada da AKO JEDNE ZIMSKE NOĆI NEKI PUTNIK zaluta u ovaj kraj i naiđe na ovu KUĆU BEZ ČUVARA da će prenijeti GOSPODARU MUHA da sam SJELA NA OBALU RIJEKE PIEDRE I PLAKALA zbog naše SMIJEŠNE LJUBAVI. Sve oko mene je PAKAO, ovo su ZAPISI IZ MRTVOG DOMA. Svjesna sam da oko mene SAMO JOŠ KOSOVI ZVIŽDUĆU dok proživljavam ODSUSTVO DO BUĐENJA. Noć je do svitanja promijenila 50 NIJANSI SIVE dok sam listala ENCIKLOPEDIJU MRTVIH. Pomislih na TRI RATNA DRUGA i poželjeh da svi u isti tren kažu ZBOGOM ORUŽJU.Jer biti BEZ NADE da se SUNCE PONOVO RAĐA, je biti kao MAČKA I MIŠ zatočeni u BESKRAJNOJ PRIČI. Želim sanjati iako znam da PRVO UMIRU SNOVI, ne umire osjećaj u meni da ću u jedno JUTRO NA MJESECU sresti DEMIANA, čovjeka iz sjene i iz mojih snova jer sve bez njega je NULA I NIŠTA.
Kliknite za proširenje...

Ma, bravooo!
 
Kćerka Direktora Cirkusa:
Evo djelić :)

Dok sam slušala JESENJU VIOLINU u ORKANSKIM VISOVIMA, razmišljala sam o LIJEPIM STVARIMA.I dok se SUMRAK polagano spuštao, osjećala sam kao da je prošlo STO GODINA SAMOĆE. OVO LUDO SRCE koje nekada bijaše pravo SRCE TAME, drhtalo je kao MRAZ I PEPEO. Ta RUŽA je sve promijenila, a nekada sam bila TVRĐAVA. MUŠKARCI KOJE SAM VOLJELA završavali su KRUG tamo NA KRAJU DUGE. KNJIGA SUTRAŠNJICE je kao KNJIGA MRTVOG PJESNIKA, uvijek te iznenadi. Pa se ni ja nisam nadala da će doći taj UGURSUZ i sve pokvariti. ZELENO BUSENJE zašušti na vjetru, a ja se osjetih poput ANE KARENJINE jer su me mučili JADI MLADOG VERTERA. Maštala sam o njemu, shvatajući da je za mene on pravi JUNAK NAŠEG DOBA, i mrzila sam sudbinu jer ga kao KAPETANOVA KĆI nisam smjela voljeti. A često sam sanjala naše VJENČANJE. Osjećala sam se poput MRTVE DUŠE svaki put kada bih ga se sjetila. Iako je ovo GRAD SUNCA, morali su se poštovati OČEVI I DJECA, jer je o tome ovisio RAT I MIR. A budući da su ZLOČIN I KAZNA uvijek jednaki, a on bi za svoje grijehe ipak platio kao TISUĆU DUŠA i zato je za mene morao biti STRANAC. Sjećanje na DJETINJSTVO uvijek me usreći, jer tada je bio moj MALI PRINC. Iako će PROCES zaboravljanja trajati dugo, ova BILJEŽNICA istrpit će sve BJESOVE. Osjećam se kao IDIOT jer ovakva ljubav uvijek doživi svoje USKRSNUĆE. Moj otac, kao neki REVIZOR, uvijek iznova provjerava naša djela, zato je oduvijek bio VLAST TAME. Moje TRI SESTRE također je snašla GORKA SUDBINA. MATI je na našoj strani, ali od tog BIJEDNOG DEMONA ne smije ništa reći. Ova UZORANA LEDINA u grudima jednog dana će pući, jer DANI I NOĆI prolaze bez njega u ovoj PROKLETOJ AVLIJI. A sve bih dala da sada posmatram MJESEC NA SELU s njim. I nakon svega ne preostaje mi drugo no uzjahati konja i krenuti na PUT K SWANNU jer je on ono što mi je u ovom životu jedino još preostalo. Pređoh preko MOSTA NA ŽEPI ostavivši sve MAGAREĆE GODINE iza sebe. Na nebu kao da je sijalo HILJADU SJAJNIH SUNACA, dok sam prolazila pored KOLIBE brisala suze i znoj sa lica. A PLANINE ODJEKNUŠE kao da su i one uzele učešće u mojoj boli. Povratka nema, GORDOST I PREDRASUDE moraju ostati iza mene a ja ne smijem sebi dopustiti VELIKA OČEKIVANJA. Siđoh s konja, osvježih lice i stavih kap PARFEMA , sigurnim korakom krenuh prema njemu i iz daljine čuvši kako slugama kaže: Ovo odzvanja TLO POD NJENIM NOGAMA. Zaustavila sam se na samom ulazu, ispred mene je stajala TIHA KUĆA. Stajala sam cijelih 11 MINUTA posmatrajući IGRU STAKLENIH PERLI. Od predugo zadržanog pogleda na jednoj tački sasvim obično brdo iza kuće je postalo ČAROBNI BRIJEG. Pomislila sam,:"Je li ovo PETA GORA koju sam od svog polaska vidjela i čijoj ljepoti sam se divila." Otvorila sam vrata tog dvorišta, već NA RUBU PAMETI a pogled na VLATI TRAVE je donio smiraj. Zustavih se u SJENI NAROVA DRVETA da udahnem zrak i zaustavim KRIK I BIJES zbog SUDBINE koju su mi odredili članovi moje OŽALOŠĆENE PORODICE vjerujući da je onaj kojem idem ČOVJEK BEZ PROŠLOSTI. A ja, ja nemam izbora, meni je rečeno da pravim MNOGO VIKE NI OKO ČEGA i da budem sretna jer SVE JE DOBRO ŠTO SE DOBRO SVRŠI. Ostaje mi samo nada da AKO JEDNE ZIMSKE NOĆI NEKI PUTNIK zaluta u ovaj kraj i naiđe na ovu KUĆU BEZ ČUVARA da će prenijeti GOSPODARU MUHA da sam SJELA NA OBALU RIJEKE PIEDRE I PLAKALA zbog naše SMIJEŠNE LJUBAVI. Sve oko mene je PAKAO, ovo su ZAPISI IZ MRTVOG DOMA. Svjesna sam da oko mene SAMO JOŠ KOSOVI ZVIŽDUĆU dok proživljavam ODSUSTVO DO BUĐENJA. Noć je do svitanja promijenila 50 NIJANSI SIVE dok sam listala ENCIKLOPEDIJU MRTVIH. Pomislih na TRI RATNA DRUGA i poželjeh da svi u isti tren kažu ZBOGOM ORUŽJU.Jer biti BEZ NADE da se SUNCE PONOVO RAĐA, je biti kao MAČKA I MIŠ zatočeni u BESKRAJNOJ PRIČI. Želim sanjati iako znam da PRVO UMIRU SNOVI, ne umire osjećaj u meni da ću u jedno JUTRO NA MJESECU sresti DEMIANA, čovjeka iz sjene i iz mojih snova jer sve bez njega je NULA I NIŠTA.
Kliknite za proširenje...
fantazmagoricno! Odvaljeno! Razarajuce.

(neki kazu da ima vise knjiga o drugim knjigama nego originalnih knjiga - ovo je retrospektiva na steroidima.)
 
Nemoguća Могућност:
Sto bi rekli - beats me.
Objasni stav.
Kliknite za proširenje...
Pisac (pravi ili forumski amater) ne piše za sebe nego i za drugog, tj. pisanje je dvosmerna aktivnost. Ako piše za čitaoce, onda treba da se izmesti iz sebe, da porazmisli i shvati da čitalac nije samo predmet na koji će da istrese svoje reči, već da te reči treba da u čitaocu proizvedu nešto. A to nešto npr. nikako ne bi trebalo da bude želja da pobegnu što pre, da završe konačno tu knjigu.
 
Lule:
Pisac (pravi ili forumski amater) ne piše za sebe nego i za drugog, tj. pisanje je dvosmerna aktivnost. Ako piše za čitaoce, onda treba da se izmesti iz sebe, da porazmisli i shvati da čitalac nije samo predmet na koji će da istrese svoje reči, već da te reči treba da u čitaocu proizvedu nešto. A to nešto npr. nikako ne bi trebalo da bude želja da pobegnu što pre, da završe konačno tu knjigu.
Kliknite za proširenje...

A ako ne pise za opsteg citaoca (ili sto bi rekli 'popularno' pa cak i 'populisticki')?
 
Nemoguća Могућност:
A ako ne pise za opsteg citaoca (ili sto bi rekli 'popularno' pa cak i 'populisticki')?
Kliknite za proširenje...
Uvek. Ako ništa drugo bar kao podsvesni osećaj za onog preko puta. Odnos (odatle to - poštovanje) prema čoveku preko puta. Hoću da kažem da je to nešto što je u čoveku piscu. Ili nije. Zato nekog pisca ne volim iako ima da kaže štošta pametno. Ne zanima me. Briga me. To pametno ću pre ili kasnije negde drugde saznati. A i neću duhovno propasti ako baš to i ne saznam.
 
Kćerka Direktora Cirkusa:
Evo djelić :)

Dok sam slušala JESENJU VIOLINU u ORKANSKIM VISOVIMA, razmišljala sam o LIJEPIM STVARIMA.I dok se SUMRAK polagano spuštao, osjećala sam kao da je prošlo STO GODINA SAMOĆE. OVO LUDO SRCE koje nekada bijaše pravo SRCE TAME, drhtalo je kao MRAZ I PEPEO. Ta RUŽA je sve promijenila, a nekada sam bila TVRĐAVA. MUŠKARCI KOJE SAM VOLJELA završavali su KRUG tamo NA KRAJU DUGE. KNJIGA SUTRAŠNJICE je kao KNJIGA MRTVOG PJESNIKA, uvijek te iznenadi. Pa se ni ja nisam nadala da će doći taj UGURSUZ i sve pokvariti. ZELENO BUSENJE zašušti na vjetru, a ja se osjetih poput ANE KARENJINE jer su me mučili JADI MLADOG VERTERA. Maštala sam o njemu, shvatajući da je za mene on pravi JUNAK NAŠEG DOBA, i mrzila sam sudbinu jer ga kao KAPETANOVA KĆI nisam smjela voljeti. A često sam sanjala naše VJENČANJE. Osjećala sam se poput MRTVE DUŠE svaki put kada bih ga se sjetila. Iako je ovo GRAD SUNCA, morali su se poštovati OČEVI I DJECA, jer je o tome ovisio RAT I MIR. A budući da su ZLOČIN I KAZNA uvijek jednaki, a on bi za svoje grijehe ipak platio kao TISUĆU DUŠA i zato je za mene morao biti STRANAC. Sjećanje na DJETINJSTVO uvijek me usreći, jer tada je bio moj MALI PRINC. Iako će PROCES zaboravljanja trajati dugo, ova BILJEŽNICA istrpit će sve BJESOVE. Osjećam se kao IDIOT jer ovakva ljubav uvijek doživi svoje USKRSNUĆE. Moj otac, kao neki REVIZOR, uvijek iznova provjerava naša djela, zato je oduvijek bio VLAST TAME. Moje TRI SESTRE također je snašla GORKA SUDBINA. MATI je na našoj strani, ali od tog BIJEDNOG DEMONA ne smije ništa reći. Ova UZORANA LEDINA u grudima jednog dana će pući, jer DANI I NOĆI prolaze bez njega u ovoj PROKLETOJ AVLIJI. A sve bih dala da sada posmatram MJESEC NA SELU s njim. I nakon svega ne preostaje mi drugo no uzjahati konja i krenuti na PUT K SWANNU jer je on ono što mi je u ovom životu jedino još preostalo. Pređoh preko MOSTA NA ŽEPI ostavivši sve MAGAREĆE GODINE iza sebe. Na nebu kao da je sijalo HILJADU SJAJNIH SUNACA, dok sam prolazila pored KOLIBE brisala suze i znoj sa lica. A PLANINE ODJEKNUŠE kao da su i one uzele učešće u mojoj boli. Povratka nema, GORDOST I PREDRASUDE moraju ostati iza mene a ja ne smijem sebi dopustiti VELIKA OČEKIVANJA. Siđoh s konja, osvježih lice i stavih kap PARFEMA , sigurnim korakom krenuh prema njemu i iz daljine čuvši kako slugama kaže: Ovo odzvanja TLO POD NJENIM NOGAMA. Zaustavila sam se na samom ulazu, ispred mene je stajala TIHA KUĆA. Stajala sam cijelih 11 MINUTA posmatrajući IGRU STAKLENIH PERLI. Od predugo zadržanog pogleda na jednoj tački sasvim obično brdo iza kuće je postalo ČAROBNI BRIJEG. Pomislila sam,:"Je li ovo PETA GORA koju sam od svog polaska vidjela i čijoj ljepoti sam se divila." Otvorila sam vrata tog dvorišta, već NA RUBU PAMETI a pogled na VLATI TRAVE je donio smiraj. Zustavih se u SJENI NAROVA DRVETA da udahnem zrak i zaustavim KRIK I BIJES zbog SUDBINE koju su mi odredili članovi moje OŽALOŠĆENE PORODICE vjerujući da je onaj kojem idem ČOVJEK BEZ PROŠLOSTI. A ja, ja nemam izbora, meni je rečeno da pravim MNOGO VIKE NI OKO ČEGA i da budem sretna jer SVE JE DOBRO ŠTO SE DOBRO SVRŠI. Ostaje mi samo nada da AKO JEDNE ZIMSKE NOĆI NEKI PUTNIK zaluta u ovaj kraj i naiđe na ovu KUĆU BEZ ČUVARA da će prenijeti GOSPODARU MUHA da sam SJELA NA OBALU RIJEKE PIEDRE I PLAKALA zbog naše SMIJEŠNE LJUBAVI. Sve oko mene je PAKAO, ovo su ZAPISI IZ MRTVOG DOMA. Svjesna sam da oko mene SAMO JOŠ KOSOVI ZVIŽDUĆU dok proživljavam ODSUSTVO DO BUĐENJA. Noć je do svitanja promijenila 50 NIJANSI SIVE dok sam listala ENCIKLOPEDIJU MRTVIH. Pomislih na TRI RATNA DRUGA i poželjeh da svi u isti tren kažu ZBOGOM ORUŽJU.Jer biti BEZ NADE da se SUNCE PONOVO RAĐA, je biti kao MAČKA I MIŠ zatočeni u BESKRAJNOJ PRIČI. Želim sanjati iako znam da PRVO UMIRU SNOVI, ne umire osjećaj u meni da ću u jedno JUTRO NA MJESECU sresti DEMIANA, čovjeka iz sjene i iz mojih snova jer sve bez njega je NULA I NIŠTA.
Kliknite za proširenje...
Imaš poprilično iluminacija...:D iako je u dobroj meri privatno štivo, jer je mrtva trka s fabulom, možda i grešim...ali mogu ti čestitati: otkrila si Hiper-text. :):cool:
 
Lule:
Uvek. Ako ništa drugo bar kao podsvesni osećaj za onog preko puta. Odnos (odatle to - poštovanje) prema čoveku preko puta. Hoću da kažem da je to nešto što je u čoveku piscu. Ili nije. Zato nekog pisca ne volim iako ima da kaže štošta pametno. Ne zanima me. Briga me. To pametno ću pre ili kasnije negde drugde saznati. A i neću duhovno propasti ako baš to i ne saznam.
Kliknite za proširenje...

Dobro. Da zakljucimo onda. Ti imas svoj stav i biras 'ko te od pisaca postuje, a ko te ne postuje' i shodno tome citas ili ne citas (njegovu knjigu). Ako imas osecaj da te pisac ne postuje, neces ni ti njega da postujes pa neces ni da mu citas knjigu. To pravo nije nigde i nikad osporeno (mislim da tu postoji cak koncenzus da je sistem bas takav).

Medjutim, pisac koji nesto pise:
  • apsolutno ne zna ko ce sve da ga cita a ko nece (osim ako ne pise marketinske tekstove za target grupu kupaca pa onda pise da ima najveci efekat)
  • apsolutno ne zna kakav osecaj i stav ce da ima neko ko ce da ga cita ili nece (osim ako ne zeli da izazove tacno odredjeni osecaj kod tacno odredjene grupe ljudi)
Ispada po ovom da pisac mora po tvom stavu, da bude sveznajuci bog da bi nesto napisao - na srecu pa nije tako. Nego svako ima svoj licni stav, pri cemu su svi ti nasi licni stavovi citav spektar stavova koji ne moraju da budu u skladu jedni s drugima. A i pisac ima svoj stav za koji se usudio da ga iznese inace ne bi bilo raznih pisaca koje odredjene grupe ljudi cak zele da odstrele sato sto im smeta ono sto oni pisu.
 
Black_star:
Imaš poprilično iluminacija...:D iako je u dobroj meri privatno štivo, jer je mrtva trka s fabulom, možda i grešim...ali mogu ti čestitati: otkrila si Hiper-text. :):cool:
Kliknite za proširenje...
Hiper tekst je Hazarski recnik (ili onaj manje poznati prvi slucaj Basta mnogih puteva koji je prvo pojavljivanje takvog tipa teksta), ovo je srecno/lepo uredjen index sa jedne tacke gledista, a fabula mora da trpi zbog dovoljnog broja opcija na raspolaganju. U svakom slucaju Knjiga koja se dobija teskom mukom. Za postovanje. I verovatno nece biti velika.
 
Nemoguća Могућност:
Hiper tekst je Hazarski recnik (ili onaj manje poznati prvi slucaj Basta mnogih puteva koji je prvo pojavljivanje takvog tipa teksta), ovo je srecno/lepo uredjen index sa jedne tacke gledista, a fabula mora da trpi zbog dovoljnog broja opcija na raspolaganju. U svakom slucaju Knjiga koja se dobija teskom mukom. Za postovanje. I verovatno nece biti velika.
Kliknite za proširenje...
Dvesta-trista! Plan :D a završiće valjda na..
Sad mi pade na um moj kolega s posla koji je sklon preuveličavanju svega. Vratili se on i kolega sa službenog puta iz jedne uređene države Evrope, sastanak je i oni pričaju kako je bilo, on naravno preuveličava po običaju te ide odoka ovako...
-ma da vidite kod njih sale za sastanke, kakva našaa, to je dugačko dvjesta metara a širokaa (u tom trenutku ga lupnu ispod stola kolega koji je išao sa njim da ga zaustavi u preuveličavaju, ovaj odmah shvatio šta znači udarac nogom pa nastavlja) a široka METAR! :D
 
Nemoguća Могућност:
Dobro. Da zakljucimo onda. Ti imas svoj stav i biras 'ko te od pisaca postuje, a ko te ne postuje' i shodno tome citas ili ne citas (njegovu knjigu). Ako imas osecaj da te pisac ne postuje, neces ni ti njega da postujes pa neces ni da mu citas knjigu. To pravo nije nigde i nikad osporeno (mislim da tu postoji cak koncenzus da je sistem bas takav).

Medjutim, pisac koji nesto pise:
  • apsolutno ne zna ko ce sve da ga cita a ko nece (osim ako ne pise marketinske tekstove za target grupu kupaca pa onda pise da ima najveci efekat)
  • apsolutno ne zna kakav osecaj i stav ce da ima neko ko ce da ga cita ili nece (osim ako ne zeli da izazove tacno odredjeni osecaj kod tacno odredjene grupe ljudi)
Ispada po ovom da pisac mora po tvom stavu, da bude sveznajuci bog da bi nesto napisao - na srecu pa nije tako. Nego svako ima svoj licni stav, pri cemu su svi ti nasi licni stavovi citav spektar stavova koji ne moraju da budu u skladu jedni s drugima. A i pisac ima svoj stav za koji se usudio da ga iznese inace ne bi bilo raznih pisaca koje odredjene grupe ljudi cak zele da odstrele sato sto im smeta ono sto oni pisu.
Kliknite za proširenje...
Ne ispada. Uopšte nije reč o piščevom stavu niti o mom neslaganju sa njegovim stavom. Još manje da pisac treba da bude sveznajući. Gde sam to rekla i zašto ti to kolege istomišljenici odobravaju. Valjda i sami nešto piskaraju, :mrgreen: pa daj da se zbiju u odbrambene redove pisaca. Ono kad se pisac raspravlja s publikom. :D

Kao i u realnom životu- neki (mnogi) jednostavno nemaju osećaj za onog preko puta, a to se manifestuje kroz način na koji se obraćaju svojim slušaocima, tj. čitaocima. Nije valjda da se sa tim nisi susreo. E pa ima takvih i pisaca.

Baš ništa niste razumeli.
:neutral:
Ali dobro, neću da vam smetam na vašoj umetničkoj temi. Samo nek su reči lepe i pohvalne. ;)
 
Black_star:
dve ljute.. ✌️:cool:
Kliknite za proširenje...

Da li mi veruješ da sam umesto žestine pomislila na pljeskavice:hahaha::hahaha::hahaha:


Lule:
I sad, na kraju, ova zapovest ubi sve što zapoveda
Kliknite za proširenje...

Ne razumem. Šta konkretno smeta u toj zadnjoj rečenici?


****

1708817188695.png

Žestina za Zvezdu :)

Da li sada neko hoće kafu ? Ili je kasno?

Pišite, pitajte,

šta nije jasno


@CrveniGulas Evo teme koju sam spominjala.

@Kćerka Direktora Cirkusa Tvoj omaž piscima je za čistu desetku.. Sledi nešto moje. Pisac je ispod te objave na Fejsu stavio srce..a on to retko radi ( mislim stavlja srce ispod statusa-objave )...
 
@Kćerka Direktora Cirkusa i za sve ostale koji čitaju ovu temu :heart:


U mračnoj sobi, u svojih DVADESET I ČETIRI ZIDA, KROZ GLAVU su joj prolazile razne misli.

Pitala se da li je OBMANA BOGA preveliki greh.

Pomislila je da nije, jer na svetu postoje mnogi veći gresi od njenog, Zatvorila je oči, kao da joj je i mrak smetao. Gospođa Depresija kucala je na njena vrata. Umesto da joj se preda, odlučila je da se bori. Nije želela da se prepusti sumornim i teškim mislima. Znala je da mora nešto da preduzme kako bi se, bar za nijansu, osećala bolje.

Njeni prijatelji, TRAGAČI bili su spremni da joj pomognu. Tražila je sreću iako je znala da je nema, da je ona samo skup lepih trenutaka. U potrazi su je jedino uplašili MEDITERANI, nije joj prijala tamošnja klima. ŽEGA je bila prevelika I smetala joj je. TUĐINE u njoj su je bolele.

Gospođa Depresija gušila joj je telo. Razbijala je na sitne komade njenu dušu. Bilo je vreme da se vrati kući.

Iznenada se probudila. Bio je to samo još jedan njen košmar koga davno nije bilo. Ne, nije u depresiji. Samo je nostalgična i pomalo melanholična. To nije stanje za brigu. Prolazi brzo.

Još pospana, čula je da se otvaraju vrata njene sobe. MAJČINA RUKA, hladna kao i uvek dodirnula joj je lice vlažno od suza prolivenih u košmarnoj noći. Zbog majke je bila često nervozna.

Kažu da krv nije voda, ali KRV JE VODA barem kada su njeni najbliži u pitanju. Nisu razumeli da ima drugačija razmišljanja koja su često suprostavljena njihovim. Obukla se, umila, razmrsila kosu.

Sjaj za usne je stavila umesto karmina koji joj se nikada nije dopadao. Izašla je iz kuće.

Na ulici je videla BEOGRAĐANKE. Sve nalik jedna na drugu, uniformisano su šetale obučene u večernje toalete.

PRAVE BEOGRAĐANKE poput nje, znale su prikladno da se obuku a da pritom ne izazivaju poglede mlađanih momaka.

Brzo je stigla do omiljenog kafića. Sišla je u PARTER. Naručila je kafu i topli sendvič. Na stolu preko puta videla je ROMAN O PIJANSTVIMA. Moraće da naruči i neku žestinu, ali ne jaku..Na kraju bi mogla da se zasladi. Samo jedan ŠNIT torte sa lešnicima biće dovoljan.

Izašla je iz kafića i obavila neke poslove u gradu. Pre povratka kući svratila je u kozmetički salon pod nazivom SVE ZA LEPOTU. Tamo su joj uradili redovni kozmetički tretman lica.

Otključala je vrata svog stana.

Umorna, ali zadovoljna što je uspela da sve obavi u jednom danu, uključila je laptop.

Na jutjubu je počela da gleda neki film o nestanku ljudi sa planete.

Kraj sveta je apokaliptično, senzacionalno prikazan. Nije se uplašila.

Znala je da OSTACI SVETA ipak postoje.. Neka, neočekivana ljubav probudiće nadu, osetiće trenutke sreće. Te trenutke će čuvati kad nastupe sivi dani.

Lepo raspoložena uzela je knjigu. Uvek čita pre spavanja..a nekad se desi i da budna dočeka jutro ukoliko čita knjigu svog omiljenog pisca.
 
Lule:
Ne ispada. Uopšte nije reč o piščevom stavu niti o mom neslaganju sa njegovim stavom. Još manje da pisac treba da bude sveznajući. Gde sam to rekla i zašto ti to kolege istomišljenici odobravaju. Valjda i sami nešto piskaraju, :mrgreen: pa daj da se zbiju u odbrambene redove pisaca. Ono kad se pisac raspravlja s publikom. :D

Kao i u realnom životu- neki (mnogi) jednostavno nemaju osećaj za onog preko puta, a to se manifestuje kroz način na koji se obraćaju svojim slušaocima, tj. čitaocima. Nije valjda da se sa tim nisi susreo. E pa ima takvih i pisaca.

Baš ništa niste razumeli.
:neutral:
Ali dobro, neću da vam smetam na vašoj umetničkoj temi. Samo nek su reči lepe i pohvalne. ;)
Kliknite za proširenje...

Bice da ti referises na kulturni fenomen modernog srpskog doba koji se prepoznaje u tome da sagovornici (i sapisnici) ne postuju jedni druge.

Ako smo kod teme pisanja i pisaca, mogu samo da kazem - imao sam 2 knjige iz dva perioda koje nikad nisu zapravo bile napisane, ostale su ili delimicno u glavi, ili u zaboravu (ovo je steta imao sam lepu knjigu od 12 smesnih prica - koje bi mozda nekom razvedrile zivot nekad - otprilike kao sto ja povremeno citam Kishona da me lepo nasmeje).

Pisem, ali pisem ovu formu godinama (veceras sam iskopao na netu neke svoje tekstove od pre jedno 35 godina), pisem strucne tekstove, pisem predavanja, pisem uputstva, politike, ali ne pisem knjige - te za citanje, a imam ih sigurno jedno 5 u glavi koje bih vrlo rado pisao da mogu da zivim recimo, kao sto sam negde pomenuo, oko 250 godina (nazalost to nije na raspolaganju). Ako ne uspem u potonjem delu zivota da odvojim vreme za pisanje knjiga verovatno ce ostati i te nenapisane. Time na kraju ja i nisam pisac - nemam svoju knjigu. Mozda ali mozda to postanem.

Moja najveca dilema i zabrinutost oko pisanja jeste da li cu umeti tako lepo, nadahnuto i nadasve konzistentno da lazem.
 
Sonatica72:
@Kćerka Direktora Cirkusa i za sve ostale koji čitaju ovu temu :heart:


U mračnoj sobi, u svojih DVADESET I ČETIRI ZIDA, KROZ GLAVU su joj prolazile razne misli.

Pitala se da li je OBMANA BOGA preveliki greh.

Pomislila je da nije, jer na svetu postoje mnogi veći gresi od njenog, Zatvorila je oči, kao da joj je i mrak smetao. Gospođa Depresija kucala je na njena vrata. Umesto da joj se preda, odlučila je da se bori. Nije želela da se prepusti sumornim i teškim mislima. Znala je da mora nešto da preduzme kako bi se, bar za nijansu, osećala bolje.

Njeni prijatelji, TRAGAČI bili su spremni da joj pomognu. Tražila je sreću iako je znala da je nema, da je ona samo skup lepih trenutaka. U potrazi su je jedino uplašili MEDITERANI, nije joj prijala tamošnja klima. ŽEGA je bila prevelika I smetala joj je. TUĐINE u njoj su je bolele.

Gospođa Depresija gušila joj je telo. Razbijala je na sitne komade njenu dušu. Bilo je vreme da se vrati kući.

Iznenada se probudila. Bio je to samo još jedan njen košmar koga davno nije bilo. Ne, nije u depresiji. Samo je nostalgična i pomalo melanholična. To nije stanje za brigu. Prolazi brzo.

Još pospana, čula je da se otvaraju vrata njene sobe. MAJČINA RUKA, hladna kao i uvek dodirnula joj je lice vlažno od suza prolivenih u košmarnoj noći. Zbog majke je bila često nervozna.

Kažu da krv nije voda, ali KRV JE VODA barem kada su njeni najbliži u pitanju. Nisu razumeli da ima drugačija razmišljanja koja su često suprostavljena njihovim. Obukla se, umila, razmrsila kosu.

Sjaj za usne je stavila umesto karmina koji joj se nikada nije dopadao. Izašla je iz kuće.

Na ulici je videla BEOGRAĐANKE. Sve nalik jedna na drugu, uniformisano su šetale obučene u večernje toalete.

PRAVE BEOGRAĐANKE poput nje, znale su prikladno da se obuku a da pritom ne izazivaju poglede mlađanih momaka.

Brzo je stigla do omiljenog kafića. Sišla je u PARTER. Naručila je kafu i topli sendvič. Na stolu preko puta videla je ROMAN O PIJANSTVIMA. Moraće da naruči i neku žestinu, ali ne jaku..Na kraju bi mogla da se zasladi. Samo jedan ŠNIT torte sa lešnicima biće dovoljan.

Izašla je iz kafića i obavila neke poslove u gradu. Pre povratka kući svratila je u kozmetički salon pod nazivom SVE ZA LEPOTU. Tamo su joj uradili redovni kozmetički tretman lica.

Otključala je vrata svog stana.

Umorna, ali zadovoljna što je uspela da sve obavi u jednom danu, uključila je laptop.

Na jutjubu je počela da gleda neki film o nestanku ljudi sa planete.

Kraj sveta je apokaliptično, senzacionalno prikazan. Nije se uplašila.

Znala je da OSTACI SVETA ipak postoje.. Neka, neočekivana ljubav probudiće nadu, osetiće trenutke sreće. Te trenutke će čuvati kad nastupe sivi dani.

Lepo raspoložena uzela je knjigu. Uvek čita pre spavanja..a nekad se desi i da budna dočeka jutro ukoliko čita knjigu svog omiljenog pisca.
Kliknite za proširenje...
Predivno! Hvala što si ovo podijelila sa nama, super je čitati nešto dobro uz prvu jutarnju kafu :) :heart:
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Z
Zbog cega je Novi Beograd najgori deo Beograda kako kaze Veruovic?
Odgovora
10
Pregleda
313
doppler
doppler
T
Bavljenje numizmatikom
Odgovora
12
Pregleda
335
tixtix
T
Manga Hilux
Burek i inflacija
2
Odgovora
35
Pregleda
725
Manga Hilux
Manga Hilux

Back
Top