Nemo - nekad i sad

RiadaT.

Buduća legenda
Poruka
44.112
Gledajući jutros snimak pobjedničke pjesme na Eurosongu 2024, i čuvši ime njenog izvođača - Nema,
odnekud mi se javi sjećanje na kapetana Nema iz nezaboravnog Žil Vernovog romana 20 000 milja pod
morem. Prođe mi kroz glavu kako sam bila oduševljenja genijalnim umom ovog nadasve iznimnog
kapetana podmornice Nautilis koju je sam konstruisao, njegovim ogromnim znanjem, umijećem,vještinama,
kreativnošću i prije svega proročkim vizionarstvom. Sjetih se i njegove naoko hladnoće karaktera zbog
borbe sa vlastitim demonima prošlosti (a ko ih to nema?) iza koje se skrivao čovjek sa jakim osjećajem
za bol i patnju drugih ljudi, sjetih se njegovih suza kad je izgubio člana posade, empatije za siromašne
i potlačene. A onda mi s nametnu misao: Da li je vizionar kakav je bio kapetan Nemo mogao naslutiti
da će se jednog dana pojaviti umjetnik, njegov imenjak Nemo, čije će djelo osvojiti Eurosong? A uz to se
i zapitah da li će sad ovaj novi Nemo biti junak djetinjstva mladih ljudi kao što je mnogima bio kapetan Nemo?
Šta vi mislite?
 
Ne mislim nista jer vec je ocigledno -> deca kopiraju roditelje. Ako roditelji slusaju taj kic od muzike zvani Evrovizija, to znaci da je i cela kultura u kuci na nivou teskog kica i sunda, pa je sasvim ocekivati da toj deci omiljeni junaci budu razne spodobe takve kulture.
Ako roditeli slusaju kvalitetnu muziku, znaci da je verovatnoca velika da je u kuci jedna lepa kultura, te da ce deca zaista imati kao omiljene junake neke lepe likove.

Ali kapetan Nemo (Zil Vernov) nije bas tipican junak, i nije bas neki veliki pozitivac. On je, u sustini, jako ogorcen i osvetoljubiv covek, koji je zamrzeo covecanstvo i okrenuo mu ledja. Nisam siguran koliko maloj deci treba neki takav junak.
Sa druge strane, Zil Vern je izrodio mnoge druge junake, pa je moj omiljeni bio Carev Glasnik (iz istoimene price). E, to je pravi junak.
 
Ne mislim nista jer vec je ocigledno -> deca kopiraju roditelje. Ako roditelji slusaju taj kic od muzike zvani Evrovizija, to znaci da je i cela kultura u kuci na nivou teskog kica i sunda, pa je sasvim ocekivati da toj deci omiljeni junaci budu razne spodobe takve kulture.
Ako roditeli slusaju kvalitetnu muziku, znaci da je verovatnoca velika da je u kuci jedna lepa kultura, te da ce deca zaista imati kao omiljene junake neke lepe likove.

Ali kapetan Nemo (Zil Vernov) nije bas tipican junak, i nije bas neki veliki pozitivac. On je, u sustini, jako ogorcen i osvetoljubiv covek, koji je zamrzeo covecanstvo i okrenuo mu ledja. Nisam siguran koliko maloj deci treba neki takav junak.
Sa druge strane, Zil Vern je izrodio mnoge druge junake, pa je moj omiljeni bio Carev Glasnik (iz istoimene price). E, to je pravi junak.
OK, istina je da kapetan Nemo ima svoju tamnu stranu ličnosti, ali nikako ne možemo zatvoriti oči pred situacijama u kojima se ističe njegova duboka suosjećajnost sa patnjom ljudi, recimo njegova bol kad gubi članove posade, spašavanje lovca na bisere, njegova empatija za potlačene i siromašne. Uzmemo li još u obzir njegovu strašnu prošlost u kojoj je izgubio ženu i djecu, kao i njegovo pokajanje na kraju, ne pokazuje li nam to da je u njemu ipak prevladao čovjek. Uostalom, da nije tako, ne vjerujem da bi ovaj roman i njegov glavni lik bio uvršten u obaveznu lektiru da nije tako.
 
OK, istina je da kapetan Nemo ima svoju tamnu stranu ličnosti, ali nikako ne možemo zatvoriti oči pred situacijama u kojima se ističe njegova duboka suosjećajnost sa patnjom ljudi, recimo njegova bol kad gubi članove posade, spašavanje lovca na bisere, njegova empatija za potlačene i siromašne. Uzmemo li još u obzir njegovu strašnu prošlost u kojoj je izgubio ženu i djecu, kao i njegovo pokajanje na kraju, ne pokazuje li nam to da je u njemu ipak prevladao čovjek. Uostalom, da nije tako, ne vjerujem da bi ovaj roman i njegov glavni lik bio uvršten u obaveznu lektiru da nije tako.
Okej je, ne kazem, ali za decu je to malo previse kompleksan lik.

Sa druge strane, carev glasnik (Mihail Strogov) je vrlo straight-forward junak i mnogo laksi da se deca poistovete.
 
Što je bilo-bilo je. Jesam još uvek dete u duši, ali novih junaka za mene nema.
Ok, imam jednog princa u muzici, ali on ne izigrava nikakvog supermena. Prosto je ono što jeste.
Junaka... više ne može ni da bude jer ih ovakvo društvo sahranjuje čim malo sevnu.
 
Što je bilo-bilo je. Jesam još uvek dete u duši, ali novih junaka za mene nema.
Ok, imam jednog princa u muzici, ali on ne izigrava nikakvog supermena. Prosto je ono što jeste.
Junaka... više ne može ni da bude jer ih ovakvo društvo sahranjuje čim malo sevnu.
Meni najviše žao djece, mi smo ih imali kad su nam trebali najviše.
Doduše, imaju i oni danas neke svoje, ali totalno pogrešne.
 
U pravu si, trebalo je da stavim bar znake navoda.
Sve razumem. I meni je žao dečicu kad vidim da skroluju Instagram dok su još u pelenama, a tamo svakojake nakaze i čudovišta. Roditelji se pitaju zašto neće da spavaju. Oni bi, ali ne smeju. Nijednom i ničijem detetu nikad nisam dala svoj telefon iako to ne posedujem. Ne znam na šta može da naleti dok ja kuvam čaj.
"E, sad ćemo malo Elitu... to je prava zabava!"
Anti-muzika...
Ma, znaš sve.
 

Back
Top