Будизам...

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Za većinu nas ovo je teško shvatljivo, jer još uvek toliko snažno prijanjamo za granice kao da se radi o pitanju života. Međutim, suština uvida da je realnost bez granica, veoma je jednostavna. Upravo njena jednostavnost je čini tako teško uočljivom. Uzmite na primer, vaše sopstveno vidno polje. Dok vaše oko skenira prirodu, da li je ono ikada u stanju da vidi jednu jedinu, usamljenu i zasebnu stvar? Da li je ono ikada videlo samo jedno drvo, jedan talas, jednu pticu? Ili je umesto toga videlo kaleidoskopski tok svakovrsnih i međusobno isprepletanih šara i tkanja, drveta sa nebom, sa travom sa zemljom, ili talasa sa peskom sa stenama sa nebom i oblacima… čak i sada, dok čitate redove u ovoj knjizi, ako pažljivo obratite pažnju na vaše vidno polje u celini, opazićete da vaše oko ne opaža samo jednu po jednu reč. Vaše oko vidi, mada ne može da ih pročita, sve reči na ovoj stranici, a uz to i ponešto u pozadini, možda vaše ruke i dlanove i podlaktice, krilo, noge, sto, delove sobe itd.
I u vašoj neposrednoj svesti, dakle, ne postoje zasebne stvari i nema granica. Vi zapravo nikada ne vidite jedan izolovan entitet, već uvek bogato izatkano polje gde on pripada u stvarnosti. Takva je priroda vaše neposredne realnosti, ona je u potpunosti lišena granica. Ipak, prividne granice možete mentalno da nametnete vašem polju svesti. Možete da izdvojite samo jedan deo tog polja usredsređujući patnju na nekoliko istaknutih tačaka, kao što je “jedno” drvo, “jedan” talas, “jedna” ptica ida se onda pretvarate da ste svesni samo tog jednog objekta, namerno isključujući ostatak polja svesti. Možete da se koncentrišete, što znači da uvodite granicu u svest. Vi, isto tako, možete da se usredsredite samo na ove reči i da se pretvarate da ne opažate ništa drugo u vašem polju svesti.
Ovo je krajnje koristan, i svakako neophodan trik, ali vas može skupo koštati jer činjenica da se možete koncentrisati i posvetiti se “jednoj zasebnoj stvari”, stvara privid da je i sama realnost sastavljena od mnoštva “zasebnih stvari”, mada su zasebne stvari zapravo samo propratni proizvod vašeg nametanja granica polju svesti pošto je sve celina.

- - - - - - - - - -

Ako je jedino oru|e koje imate čekić, onda ćete u svemu videti ekser. Ali istina je da vi nikada ne vidite granice, samo ih stvarate. Vi ne vidite zasebne stvari, vi ih izmišljate. Do problema dolazi čim ove tvorevine vašeg uma pobrkate sa stvarnošću, jer onda stvaran svet izgleda razjedinjeno i nepovezano, a primarno osećanje otuđenosti preplavljuje svest. Tako kada istočnjački mudrac kaže da su sve stvari praznina, ili da nisu dvojne, ili da se sve stvari uzajamno prožimaju, on ne misli da porekne različitost, da pređe preko individualnosti, i da svet nazove homogenom masom.
Svet sadrži sve vrste obrisa, površina i linija, isprepletenih u bezgraničnom polju. Posmatrajte to ovako: vaša ruka se nesumnjivo razlikuje od vaše glave, glava se razlikuje od stopala, a stopalo se razlikuje od ušiju. Ipak, mi bez problema prepoznajemo da su to sve delovi jednog tela i prema tome, vaše telo postoji kroz sve te različite delove. Sve-u-jednom i jedno-u-svemu. Shodno tome, u “teritoriji bez granica”, sve stvari i događaji su podjednako delovi jednog tela Darmakaje, mističnog tela Hrista, univerzalnog polja Brahmana 8), organskog obrasca Tao-a. Svaki fizičar će vam reći da su svi objekti u kosmosu naprosto različiti oblici jedne jedine energije – a da li tu energiju nazivamo, ” Brahman”, ” Tao”,” Bog” ili jednostavno “Energija” je potpuno nebitno.
Sudeći po nedavnim otkrićima savremene kvantne nauke i drevnoj mudrosti Istoka – videli smo da realnost nema granica. Svaka granica koju ste ikada zamislili samo je puko parče univerzalnog “Kaputa bez šavova”, te su tako sve granice puke iluzije, jer stvaraju zasebnost (i na kraju konflikt) tamo gde je nema. Granice između suprotnosti, kao i granice između stvari i događaja, su takođe obmana, samo još dublja. Međutim, za Istok, realnost bez-graničnosti nikada nije bila samo teorijsko ili filozofsko pitanje. To nikada nije bilo nešto što treba „razraditi” na školskoj tabli ili proveriti u laboratoriji, koliko god da su ovakvi poduhvati važni. Bezgraničnost je za Istok pre tema koja spada u svakodnevni, konkretan život. Jer ljudi na Zapadu uvek nastoje da ograniče svoje živote, svoja iskustva, svoje realnosti. A, na žalost, svaka granična linija je borbena linija. Tako je jedini cilj istočnjačkih (i ezoteričnih zapadnjačkih) puteva oslobođenja, ukidanje granica i oslobađanje od konflikata i komplikacija koje one sa sobom nose. Ovi metodi ne nastoje da reše „bitku” ratnim strategijama, jer bi to bilo nemoguć kao i ispiranje krvi sa krvlju. Umesto toga, oni jednostavno ukazuju na iluzornu prirodu granica zbog kojih je bitka i započeta. Na taj način bitka se ne stvara, već rastvara.
Prema tome, otkriće da je realnost bezgranična, je otkriće da su i svi konflikti iluzorni. Ovo konačno razumevanje naziva se Nirvana 9), Mokša 10) ili oslobođenje, izbavljenje, prosvetljenje, Satori 11) – sloboda od parova, od opčinjavajuće zasebnosti, od okova iluzornih granica. A sa takvim razumevanjem, spremni smo da istražimo onu bezgraničnu svest, za koju smo usvojili naziv “jedinstvena svest”.


/ Iz knjige „ Bez granica” Kim Vilnera /

07.09.2012. / Akademediasrbija
http://www.akademediasrbija.com/ind...49:izbor-autorskih-clanaka-urednika&Itemid=73
- - - - - - - - - -

Objašnjenja :

1). GARMA Čang (ili DHARMA Chang) je budistički pokret „ Potrage za univerzalnom istinom“ zasnovana na osnovama Mahajane, koji je u zapadni svet prošlog veka doneo budistički sveštenik Garma Chen-Chi ( koji je uzeo ime utemeljivača iz sedmog veka). Osnov za učenje je „ Knjiga tibetanske poezije „ Sto hiljada pesama Bude“ – skup stihova iz vremena kineske dinastije Tang. Najviše pristalica u zapadnom svetu pokret je dobio u Americi, koji su se okrenuli umesto japanskom Zen budizmu, novom učenju. Mnogi hipi pokreti u Americi su šezdesetih godina prošlog veka za neke svoje filozovske stavove uzeli učenje Garma Čanga.

2). DARMADATA (DHARMADHATA) je jedan od mnogih koncepta Darme (Dharme) i znači pročišćeni um u svom prirodnom stanju izraženom kroz pet mudrosti :
1. Dharmadhatu mudrost,
2. Ogledalo nalik mudrosti,
3. Jednakost mudrost,
4. Diskriminirajuća mudrost,
5. Sve ostvarivanje mudrosti.
(Vidi: Dharma pod 5/. )


3). MAHAJANA (MAHAYANA ) je jedna od dve glavne postojeće grane budizma, budističke filozofije i prakse. Mahayana budizam je nastao u Indiji, a povezan je s najstarijom istorijskom sektom budizma – Mahasamghika. Prema učenju mahajana se odnosi na put traženja potpunog prosvetljenja za dobrobit svih živih bića, takođe i pod nazivom “Bodhisattvaiana”, ili “Bodhisattva. Među najranijim i najvažnijim referencama pojma Mahajana su one koje se javljaju u Lotus Sutrama (Saddharma Pundarika Sutra) i datira između 1. veka pre Hrista i 1. veka nove ere. Ovi najraniji mahajana tekstovi opisuju strogo pridržavanje odricanja svega materijalnoh i čulnog na putu Bodhisattve, i monaški život u u asketskom idealnom okruženju , nalik na priču u Sutri o nosorogu u pustinji . Mahajana se poziva na “Dharmadhatu” što znači “carstvo fenomena”, “carstvo istine”, U ovoj oblasti je Tathata – praznina, što je ne samo pojam obima ili prostranstva beskonačnosti, već i njena najdublja priroda, ili suština.
Tokom svoje istorije Mahajana budizam širi iz Indije u druge azijske zemlje, kao što su Kina, Japan, Vijetnam, Koreja, Singapur, Tajvan, Nepal, Tibet, Butan, i Mongoliju. Glavne tradicije mahajana budizma danas uključuju Zen / Chan, kao i ezoterična budistička učenja Shingon, Tendai i tibetanski budizam.
 
4). TAO (IZAM) je naziv za filozofska i religijska učenja koja se temelje na metafizičkom tumačenju kineskog znaka Tao. Taoisti tumače Tao kao princip kontinuiteta u večno promenljivom Univerzumu.. Jedan od utemeljivača Taoizma je i Lao Tse, koji je živeo u 6. veku pre nove ere. Lao Ce je poučavao da ljudi treba da žive u potpunoj harmoniji sa prirodom. On je naglašavao važnost jednostavnog života i održanje ravnoteže sa prirodom, pri čemu se nije slagao sa Konfučijevim uverenjem da su u jednom društvu najvažniji snažna porodica i država. On nije verovao u zakone osim prirodnih i poučavao je da je najbolji način života – ne preduzimati nikakve snažne, protivprirodne akcije. Temeljno delo Taoizma je Tao Te Ching, koja se često prevodi kao „Knjiga Puta i Vrline“. Taoizam je ostavio neizbrisiv trag na razne oblasti kineske kulture, a docnije se proširio i po drugim oblastima istočne Azije.


5). DARMA (DHARMA/DHAMMA ) je višeznačan indijski filozofski termin. Neka od značenja su: ustanovljenje, poredak, zakon, ispravnost, doktrina. Prvobitno je reč značila ono što drži univerzum zajedno, podršku materijalnog ili moralnog postojanja. Označava i kosmičku zakonitost u kojoj je, prema učenju o karmi, moralni osnov iskonskiji od materijalnog. Odatle proizilaze značenja: vrlina, ispravnost, istinitost. Dharma može značiti: učenje, religija, istina, doktrina, ispravnost, vrlina, suština, “atom”, pojava, priroda, zakon, pravilo, svojstvo i entitet. Neka od ovih značenja koriste se i u čitavoj indijskoj religiji, dok su druga karakteristična samo za budizam. Takođe, na indijskim jezicima može označavati nečiju veroispovest. Budistima je darma ono što je brahmanskim filozofima brahman. Buda je namerno umesto brahman stavio pojam darma, umesto večne i nepromenljive svetske duše, ideju večnog nastanka i prolaznosti, a umesto predstave o supstanciji, predstavu o nesupstancijalnosti.
U Vedama se upotrebljava u istom smislu kao rita, odnosno označava kosmički i moralni poredak. U indijskoj filozofiji, Darma je središnji koncept koji objašnjava “uzvišenu istinu” ili krajnju stvarnost sveta. On može i označavati nečije etičke dužnosti ili vrlinu, odnosno, principe ponašanja, koje bi ljudska bića trebalo da slede kako bi živeli u skladu sa prirodnim poretkom stvari. Predstavlja se slikovno kao točak (točak zakona- Karma) koji je Buda stavio u pokret kao Točak zakona objavljenjem učenja o četiri plemenite istine: učenje, vrlina, kosmički zakon i „pojava lišena istinskog bitka”. Antonim darme je adharma, što znači neprirodno ili nemoralno.

6). SUTRA / SUTTA (sanskrit. Pali-sutta ) najčešće se prevodi kao osnova, glavna nit, potka, temelj. U Budizmu se odnosi na govore u učenja Bude ili učenika koji su živeli u njegovo vreme. Posle Budine smrti sutre su prenošene na „pali“ jeziku prema dobro utvrđenom usmenom predanju i konačno pretočene u pisanu formu na Šri Lanki oko 100. godine pre n. e. Preko 10.000 Pali – Sutti su sakupljene u Sutta Pitaki, jednom od osnovnih centara literature budizma. Pali Sutte se generalno smatraju najstarijim zapisima Budinog učenja.

- - - - - - - - - -

7). LANKAVATARA SUTRA je osnova učenja indijskog budističkog monaha po imenu To Mo (470 – 543 ) koji je ustanovio Č ‘an – meditativnu školu Budizma u Kini .O njemu je malo podataka osim čuvenih pravila, koji su neizbežni uz Lankavatara sutru :
Zasebno prenošenje izvan spisa,
Nezavisno od reči ili slova,
Neposredno upućivanje na um,
Shvatanje prirode i postizanje budizma.
Njegova učenja su se brzo raširila i ostavila trag do danas.

8). BRAMAN / BRAHMAN (sanskrit: bráhman) je hinduistički koncept sveobuhvatne suštine, koja je osnova svih bića, stvari, vremena i prostora i svega postojećeg u svemiru. Glavni atributi brahmana su : večan, postojan, nepokolebljiv, postojeći sam po sebi, pun, nematerijalan, neograničen prostorom i vremenom, neshvatljiv čulnom i razumskom spoznajom. Svaki oblik zasebnog postojanja svega ili bilo čega je identičan s njim, iz njega potiče i njemu se vraća. Princip brahmana treba strogo razlikovati od božanstva Brahma u hinduizmu. Obzirom da je sveprožimajući, Braman nije ograničen prostorom; pošto je večan, nije ograničen vremenom, a kako je po prirodi sve, nije ograničen ni jednim objektom u univerzumu. Stoga je Braman beskonačan u sva tri pogleda. Braman koji je : postojanje (Sat), svest (Ćit) i blaženstvo (Ananda) jeste Stvarnost. Onaj ko shvati Bramana i sam postaje Braman. Braman je nerođen. On je besmrtan, ne umire i ne rađa ponovo.

9). NIRVANA (NIBBANE) je drevni sanskritski termin koji se koristi u Istočnim religijama da opiše duboki mir uma, koji ce stiče sa Mokša-om (Oslobođenjem). To je stanje bića oslobođenog fizičkih osećaja ( lično oslobođenje duha od fizičkog tela). U Hindu filozofiji, to je sjedinjenje s Bramom (Vrhovno biće). Reč doslovno znači “Izbaciti vazduh napolje” i odnosi se u budističkom kontekstu, na tišinu uma, ništavilo, gašenje svake fizičke ili telesne želje, (konačno fizičko tiho gašenje – kao sveće) i stupanje u prostranstvo beskonačnosti. Ovo stanje mogu dostići samo vrhunski posvećenici religiji i to tek posle decenija najdublje meditacije i maksimalno odricanja od fizičkih potreba, uključivši i hranu i vodu.

10). MOKŠA ( MOKSHA) U indijskim religijama mokša (sanskrt: Mokìu ili mukti) znači oslobođenje otpuštanje ili konačno izdvajanje duše ili svesti (Purusha) iz Samsare koje sve patnje iz života prenosi u ciklus ponovnog rođenja i smrti (reinkarnaciju). Krajnje poreklo pojmova Mokša i Samsare je nepoznato, jer su prenošeni usmeno stotinama godina pre prvih pisanih religijskih dokumenata. Vrlo je verovatno da su ovi koncepti razmijeni među asketama koji su napustili cicilizaciju da bi usamljeni izučavalai samospoznaju ( Atmajnanu). Najraniji tekstovi koji raspravljaju teoriju i praksu oslobođenja (Mokša) su rane Upanišade.

11). SATORI, budistički pojam koji se vezuje za spiritualnu budnost. Inače i reč Buda dolazi od sanskirtskog korena bud, što znači «biti budan». Čitavo budističko učenje se prvenstveno zasniva na postizanju probuđenja (sanskrit: bodi), kako bi se čovek izbavio iz “začaranog kruga” Samsare – večnog toka rađanja, umiranja i preporađanja. Probuđenje se može odrediti kao uviđanje istine (Darma) koja se krije iza raznih pojava. Goatama Buda nalaže oplemenjivanje svesnosti postojanošću pažnje (sati-patthanam), koju nam ne smeju odvlačiti ni prošlost i budućnost.
 
1e086ddfc386cd3df3136bc0be590ba7.jpg
 
Bardo Thödol – Tibetanska knjiga mrtvih

Objavio akropola u Kultura, Članci
Padmasambhava.jpg


Padmasambhava

Bardo Thödol jedan je od najstarijih poznatih tekstova na tibetanskom jeziku. Njegov tvorac je indijski učitelj joge Padma Sambhava (Padmasambhava), nazvan „Veliki guru Bardo Thödola“, koji je prvi na Tibetu podučavao budističku doktrinu.
Ovaj tekst pripada čitavom nizu budističkih tekstova koji su u IX veku zbog progona budizma bili sakriveni u pećinama, a ponovno su pronađeni u XI veku, kada je budizam na Tibetu bio prihvaćen kao vladajuća religija.


Tibetanska tradicija kaže da je Bardo Thödol bio zapečaćen pomoću „sedam pečata Tišine“, a otpečaćen je da bi se čovečanstvu ponovo omogućio izbor: robovati materijalnom ili, potčinjavajući vlastiti egoizam i nadilazeći vlastita ograničenja, stremiti duhovnom.
Prvom izdanju ovog teksta na Zapadu iz 1927. godine izdavač dr Evans-Venc (W.Y. Evans-Wentz) daje naziv Tibetanska knjiga mrtvih.

Međutim, izvorni tibetanski naziv krije složeniji simbolizam:

Bardo (tib. Bar-do) znači „između dva“, a odnosi se na prelazno stanje (svesti) između smrti i novog rođenja.
Thödol (tib. Thos-Grol) znači „slušanje srcem“. Ipak, celokupni naziv prevodi se kao: „Oslobođenje slušanjem na planu koji sledi iza smrti“.

Iako se Bardo Thödol i danas na Tibetu upotrebljava kao obredni tekst koji se čita ili recituje neposredno pre smrti i tokom pogrebnog obreda, to nije bila njegova prvobitna, isključiva namena. Tibetanske lame koristile su ga kao vodič i pomoć živima – „učenicima u velikoj školi Života“, jer je prolazak kroz život značio učenje.
„Oslobođenje slušanjem“ simbolizuje proces učenja koji se, prema lamaističkim tradicijama, odvija u tri osnovne etape: slušanje srcem, shvatanje razmišljanjem i kroz primenu spoznaja u neposrednom iskustvu


.
Tibetanski-monah-sa-zvonom.jpg


Svrha „slušanja ili učenja srcem od života“ bila je razvoj svesti, dosezanje Velikog savršenstva, što je za Tibetance cilj evolucije čoveka.
Tome je bio namenjen i Bardo Thödol.
Osim što su njegovi saveti bili uputstva za tajanstveni i nepoznati život nakon fizičke smrti, tibetanski učitelji su se ovim poukama služili kako bi njihovi učenici mogli da za života pređu veliki ponor koji se nalazi u svesti svakog čoveka: ponor kojim se odvajaju iluzije od stvarnosti, neznanje od znanja, ne-svest od svesti.

Prema Tibetancima, svaki čovek je učenik koji, kroz nebrojene etape učenja, treba da oslobađa vlastitu svest od iluzija. Prelazak ponora i čin oslobađanja simbolizuje smrt.
Staro lamaističko učenje kaže:„Moraš da razumeš da je znati umreti jako korisno znanje koje nadilazi sve nauke. Svi znaju da je potrebno umreti, ali srešćeš malo ljudi koji poseduju mudrost o ovom: znati umreti.

Nauči da umreš i naučićeš da živiš, jer onaj ko nije naučio da umre, neće biti sposoban ni da nauči da živi.“



Točak života u području samsare,
tibetanska „thangka“​

Pojam smrti i života kod Tibetanaca razlikuje se od zapadnjačkog shvatanja smrti i života.
Za Tibetance, život i smrt su simboli koji se ne primenjuju samo na život fizičkog tela, već i na život svesti. Tako se smrt ne shvata kao prestanak, nego kao odvajanje od nečega, dok je rođenje nastavljanje u nečem drugom. Budistička filozofija kaže da život i smrt nisu fenomeni koji se događaju samo jednom u životu, već se odvijaju neprekidno; u svakom trenutku nešto u nama umire i nešto se ponovo rađa. Smrt i rođenje su poput dve strane iste medalje: jedinstvenog procesa života.

Čitava evolucija čoveka sastoji se od većih i manjih ciklusa u kojima se on rađa i umire. Život čoveka na zemlji tek je jedan ciklus koji smenjuje drugi kada nastupi fizička smrt. Ove bezbrojne cikluse rađanja i umiranja Tibetancinazivaju samsara – „krug rođenja i smrti“.
Živeti u samsari predstavlja veliku tamnicu u kojoj čovek mora da se uvek iznova inkarnira u fizičkom telu sve dok ne uspe da se iz nje izbavi potpunim usavršavanjem svesti – oslobađanjem od iluzija i neznanja. Ono što je u tom procesu stalno jeste svesni princip čoveka ili Spoznavalac, kako ga naziva Bardo Thödol. Spoznavalac prolazi kroz sve etape života, on je taj koji ne umire zajedno s telom.


Dobijanje i napuštanje fizičkog tela tek je jedan od vidova rođenja i smrti kroz koje prolazi radi vlastitog razvoja. Kroz smrti i rođenja on takođe prolazi i na psihičkom nivou svoje egzistencije, oslobađajući se od starog i prelazeći u novo stanje svesti.
Smrt, dakle, simbolizuje čin „odvajanja od starog“ i time predstavlja mogućnost oslobođenja. Zato svaki čovek, prema Tibetancima, treba da nauči da umire, da učini da u njemu umru iluzije i neznanje. Na taj način, oslobođena svest može susresti svoju pravu prirodu ili Veliko savršenstvo. Kada se to dogodi, ciklusi rađanja i umiranja se zaustavljaju, a čovek dostiže besmrtnost i nirvanu.

Bardo Thödol kroz simbole upućuje savete Spoznavaocu ili svesnom principu čoveka kako da se oslobodi iz „začaranog kruga“ samsare.
Sadržaj teksta prati put Spoznavaoca kroz tzv. prelazna stanja svesti posle smrti, koja su nazvana bardo stanja:
1. ČIKHAI BARDO – prelazno stanje trenutka smrti
2. ČHÖNJID BARDO – prelazno stanje doživljavanja stvarnosti
3. SIDPA BARDO – prelazno stanje traženja novog rođenja

Tekst govori o ciklusu od četrdeset devet dana koji je potreban da bi svest prošla kroz sve bardoe. To je simbolički broj koji u numeričkom ključu označava sedam velikih etapa evolucije kroz koje svako biće treba da prođe, a svaka etapa sadrži još sedam podetapa, što daje kvadrat broja sedam. Četrdeset devet dana bardoa označava velike i male cikluse života kroz koje svest mora da dostigne određeni nivo razvoja.

Svako opisano prelazno stanje predstavlja mogućnost da Spoznavalac sučeljavanjem prepozna Istinu i oslobodi se novih rođenja ili – ukoliko u tome ne uspe – nastavi sa procesom, dok njegova svest silazi u sve niža područja egzistencije, sve bliže ponovnom rođenju u telu.
Suština ovog procesa je prepoznavanje Stvarnosti, kako univerzalne i večne, tako i stvarnosti koju čovek trenutno ostvaruje, a obe se nalaze u svesti. Tibetanci kažu da tokom ovog procesa čovek može da u sebi spozna Večnost ukoliko je prepozna, ali je istovremeno prisiljen da se suoči sa samim sobom, s onim što on trenutno jeste, jer susreće sve elemente sopstvene svesti.
 
Poslednja izmena:
:zcepanje::cmok2:
Ko nije umrEo - ne zna šta je život;)
:cmok:

E, ja se malo šalim, malo se i ne šalim.
Ali ume taj bonus da pomogne. Koliko ima onih koji su doživeli kliničku smrt, pa se odande
mudriji vratili. Doduše, za naše pojmove malo čudnjikavi, ali njima je nekeko sve jasnije.
Gledala sam jednom intervju sa ženom koja se vratila iz kome i pobedila rak. Fantastična
priča.
Ali naravno, to se ne dešava svima, već samo onima koji su do tog trenutka nešto radili.
Nečim su zaslužili to stanje svesti koje su dokačili nakon što su se oslobodili tela.

Ne treba čekati.
 
Strah od smrti je najjači strah
Jer je instinktivan
Od nepoznatog
Možemo mi da verujemo u ovo ili ono
Tek kad odemo tamo stvarno znamo
Mada sam ja na Zokinoj sahrani jasno više puta čula njegov glas:"Smrt ne postoji, smrt ne postoji..."
 
A život postoji li?

Ako nisi u stanju da budeš svestan sebe samo jedan sat, ko onda živi tvoj život?
Najveća greška je iluzija u kojoj čovek veruje da je budan, da živi i da je svestan.
Dokle god to ne shvati, ništa ne može da promeni.
 
A život postoji li?

Ako nisi u stanju da budeš svestan sebe samo jedan sat, ko onda živi tvoj život?
Najveća greška je iluzija u kojoj čovek veruje da je budan, da živi i da je svestan.
Dokle god to ne shvati, ništa ne može da promeni.
da,često smo samo ljušture naših nagona
I Ega ojačalog taloženjem kojekakvih emocija
A malo njih shvata da mora prvo sebe da menja
Još manje ih to i uradi
 
Ovo je pisao moj Učitelj a prevodila moja Učiteljica

Izvor nad izvorima


subota, 04 jun 2011 21:32
Autor: Chogyal Namkhai Norbu

dzog-chen.jpg


II. Dvanaest prvobitnih učitelja

Tradicionalni tekstovi tvrde da širenje Učenja Dzogćena nije ograničeno na svet ljudi. Na primer, u tantri pod naslovom Zvuk koji sve prevazilazi (sGra thal ‘gyur) objašnjeno je da se Dzogćen ne nalazi samo u našem svetu, već ga ima u još trinaest sunčevih sistema (thal ba), i tekst na kriptičan način opisuje gde se ti svetovi nalaze i kakva ih bića nastanjuju[21].

Daleko je poznatije predanje u kome se tvrdi da je pre Garab Dorđa postojalo dvanaest učitelja (ston pa bcu gnyis), koji su u tekstovima opisani kao manifestacije nirmanakaje prvobitnog Bude Vađradhare.[22] živeli su u različito vreme, na različitim mestima, počevši od pradavnog doba kad prosečan ljudski vek nije bilo moguće izračunati (neka vrsta mitskog zlatnog doba), pa sve do pojave Bude Šakjamunija u našoj Kali Jugi. Iako najverovatnije potiču iz istog drevnog predanja, ponegde ne nalazimo spisak učenja koja su prenela dvanaestorica učitelja; a neki zanimljivi detalji nalaze se samo u nekim od izvora. Zato, umesto da citiramo direktno iz određenih izvora, odlučili smo se za kratak opis, izveden iz različitih tekstova u kojima se javlja ova tema[23].

U vreme kada ljudski vek nije bilo moguće izmeriti, u božanskoj dimenziji po imenu Gaden Cegpa (Vesela Pagoda), sva bića imala su tela od svetlosti materije elemenata. Rađali su se čudotvorno, nisu nosili odeću i sijali su sopstvenom svetlošću. Da bi im preneo učenje, usred zlatnog lotosa od hiljadu latica, Buda Vađradhara se manifestovao u obliku belog osmogodišnjaka po imenu Khjeu Nangua Samgji Mikhjapa (Vrhovno Dete Nezamislive Vizije). Na svakoj latici pojavila se emanacija identična onoj u sredini, i tako je bilo hiljadu emanacija kao najava hiljade Buda u toj srećnoj kalpi. Na nebu je zasijalo šest miliona četiri stotine zvezda koje su najavile isto toliko tantri Dzogćena. Kao znak za sedamnaest osnovnih tantri [24], sedamnaest zvezda sijalo je sjajnije od ostalih. Hiljadu Buda bili su mu učenici, i on im je, glasom božanskih ptica, preneo tantru Zvuk koji sve prevazilazi (sGra thal ‘gyur), a učenja su sakupili dvojica božanskih Bodhisatvi zvanih Njima Rabtu Nangua i Gađed Uangćug.



- - - - - - - - - -

Postepeno se životni vek skraćivao, i pojavile su se prve blage strasti, izazvavši pad vrlina; svetlost bića jenjavala je iz dana u dan. Tako je došlo doba kad je životni vek bio deset miliona godina. U dimenziji što se zove Soha, bića su se rađala iz petobojnih jaja od materije elemenata. Imali su savršeno razvijena čula i udove, i bili su snažni kao šesnaestogodišnjaci. Visoki, pravi kao strela, odevali su se u lišće i bili okruženi sjajnom aurom. Svi su imali čudesne moći i nekolike strasti, nisu znali za materijalne prepreke, a hrana im je bila od supstance elemenata. Buda Khjeu O Mitrupa (Dete Nepokolebljiva Svetlosti) manifestovao se kao jedan od njih. Glasom Višnua „sa tri pramena“, skupu od dvesta hiljada dakina[25], kao znak da će se u budućnosti isto toliko ženskih bića osloboditi putem njegovog učenja, dao je učenje pet tantri Tela, Glasa, Uma, Kvaliteta i Aktivnosti[26].


Usled strasti, svetlost je nastavila da jenjava, i životni vek se skratio na stotinu hiljada godina. U to vreme, bića rođena iz toplote i vlage[27] postala su podložna bolestima, nastalim usled neravnoteže elemenata, i počela su da jedu biljke. Na mesto zvano Trodšer Dupa Odkji Pungpa (Svetlosna Masa što Sakuplja Vlagu), rodio se među tim bićima Buda Đigpa Kjoppe Jid (Um što Štiti od Straha). Skupu od šesto hiljada Bodhisatvi, što je značilo da će se u budućnosti isto toliko muških bića osloboditi njegovim učenjem, predao je učenje Pražnjenje Samsare (rMa bya mjing snol), Kraj četiri Elementa (’Byung bzhi zad pa) i druge tantre, šapatom, kao zujanje pčela nošeno vetrom[28].

- - - - - - - - - -

Životni vek se još više skratio, strasti su se pojačale. Telo bića izgubilo je svetlost, i tako su se pojavili Sunce i Mesec. Kada se prosečan ljudski vek skratio na osamdeset hiljada godina, usled želje i prianjanja nikli su seksualni organi; isprva su samim pogledom utoljavali želju, zatim su morali da se drže za ruke, i konačno su se parovi spajali i razmnožavali. Bića su tako počela da se odevaju u pamuk i koru od drveta i da jedu „masnu zemlju“[29]; pohota im je bila tolika da su ubrzo sve potrošili. Počeli su zatim da jedu pirinač, ali, sa razvijanjem osećaja za Ja i Moje, mržnja i ponos su učinili da i ta hrana nestane. U to doba, u mestu zvanom Ćagđung Ngaldu Nangua (Pojava u Utrobi Začeća), Buda Žonu Rolpa Nampar Ceua (Mlada Manifestacija Saosećanja) rodio se kao i svi ostali iz materice, u obliku desetogodišnjeg deteta. Skupu od hiljadu jakša dao je jedanaest tantri: pet osnovnih tantri i šest sekundarnih tantri Semdea. [30]

Kada se životni vek sveo na šezdeset hiljada godina, u dimenziji Trideset Tri Boga, Buda Šesti Vađradhara se rodio u obliku božanskog Bodhisatve. U začaranom vrtu Mladog Lekara (Tsho byed gzhon nu) skupu od sedam junačkih Buda našeg doba[31] preneo je učenja o šest, tri i osamnaest paramita, sa metodama koje podrazumevaju napor, i sa metodama bez napora, uključujući i tantre Dzogpa Ćenpo. Kod deva je proveo sedamdeset pet godina i, ostavivši zavet svom učeniku Norzangu, ušao je u parinirvanu gde je proveo sedam hiljada godina udubljen u samadhi.

- - - - - - - - - -

Probudio se posle sedam hiljada godina i, pobuđen saosećanjem prema bićima, ponovo se rodio kao sin jakše i besne dakine u dimenziji Groblja Tajne Manifestacije, na zastrašujućem mestu jakša na severoistoku Planine Meru[32]. Bila je to epoha u kojoj je životni vek bio šezdeset hiljada godina. Pojavio se u obličju strašnog troglavog patuljka sa šest ruku u kojima je držao svetove šest klasa bića[33], a ime mu je bilo Žonu Pauo Tobden (Mlad Moćan Junak). Sedmorici Bodhisatvi „što imaju snagu oblaka“ (a tako su ih zvali jer su učenje pratili uronjeni u oblak) i bezbrojnim dakiniima, devama i nagama, preneo je Tantru spontanog stanja čistog prisustva (Rig pa rang shar) i druge tantre[34]. Bio je kod njih hiljadu godina i, ostavivši zavet jakši Legćod[35], ušao je u parinirvanu. U samadhiju je proveo sledećih sto hiljada godina.

Kada se prosečan životni vek sveo na deset hiljada godina, prenuo se iz samadhija i ponovo se rodio na Zemlji, u dimenziji rakšasa, zapadno od mesta gde je bilo mnogo Bodhisatvi. Ime mu je bilo Trangsong Trope Gjalpo (Mudar Besni Kralj). U pećini koja je sama od sebe zračila zvukom „rulu“, skupu od deset miliona rakša preneo je „deset tantri za pokoravanje krupnih negativnosti“ i druga učenja[36]. Nije ostavio zaveta i na kraju života ponovo je utonuo u samadhi. I tako je proveo pedeset hiljada godina.

Onda se prosečan životni vek sveo na pet hiljada godina i na Zemlji, na mestu zvanom Kragujev Vrh, rodilo se u kraljevskoj porodici dete po imenu Ser O Tampa (Najviša Zlatna Svetlost). Kada mu je bilo dvadeset pet godina, pred stupom je sam sebi odsekao kosu, i sam je uzeo (monaške) zavete. Zatim je bezbrojnim šravakama preneo učenja Vinaje[37] i Prađnaparamite.

Kada je prosečan ljudski vek bio hiljadu godina, u zemlji zvanoj Jin Minmaćen (Tirkiznih Obrva), u severnoj Mongoliji, blizu drveta bodhi[38] koje je izraslo pokraj samo-nastale stupe, rodio se Tseue Rolpe Lodro (Pametna Manifestacija Saosećanja). Skupu učenika među kojima je bilo bezbroj Bodhisatvi koji su ostvarili osmi bhumi[39], preneo je „sedam naročitih tantri“, među kojima Kralj koji sve stvara (Kun byed rgyal po) i Ceo prostor (Nam mkha’ che)[40]. Tu je proveo sto dvadeset hiljada godina.

- - - - - - - - - -


Kada se životni vek sveo na pet stotina godina, iz sveta Trideset tri Boga, Buda Kašjapa Stariji odlučio je da se rodi u ljudskom svetu da bi olakšao patnju koju donosi starost. I tako, na mestu zvanom Kragujev Vrh, sedmorici učenika koji su poprimili oblik arhata, dao je mnoga učenja, među kojima i spise anujoge[41]. Tamo je ostao sedamdeset pet godina, a zatim je otišao da upražnjava isposništvo; u položaju lotosa proveo je sedam godina. Na kraju života telo je rastvorio u svetlost i nije ostavio posmrtne ostatke. Zavet je ostavio brahminu Gon Sem-u.

Kada je životni vek bio tri stotine godina, Buda Ngondzog Gjalpo (Usavršeni Kralj), sin brahmina iskusnog u Vedama, rođen je u Vađrasani (Bodhgaja). Bodhisatvama Manđušriju, Avalokitešvari i Vađrapaniju, kao i drugim učenicima, preneo je učenja u vezi sa stvarnim stanjem, i druge tantre[42]. Dvadeset pet godina je prenosio učenja, i zatim je ušao u parinirvanu, ispoljivši uobičajene znake smrti, da bi time učenicima nižih sposobnosti prikazao patnju rađanja, starosti, bolesti i smrti.

Kada se prosečan ljudski vek sveo na stotinu godina, Buda Šakjamuni se rodio kao sin Kralja Šuddhodane. U Varanasiju i na drugim mestima učio je četiri plemenite istine, kao i razne postepene staze, i ostvario je dvanaest velikih dela.
I tako je prvobitni Buda uzeo dvanaest obličja da bi učenje preneo u skladu sa beskonačnim uslovima i sposobnostima bića.

Iz knjige: THE SUPREME SOURCE. The Fundamental Tantra of the Dzogchen Semde KUNJED GYALPO

Chogyal Namkhai Norbu Rimpoče i Adriano Clemente
Prevod sa engleskog : Željka Jovanović
 
Poslednja izmena:
Hriščani čekaju drugi dolazak Hrista. Muslimani svog mesiju kao i Jevreji. Saznao sam skoro da i budisiti imaju svog mesiju kojeg čekaju. Da li je to tačno. I kako ide ta priča.


Postoje neki običaji koji su jednaki za sve civilacije sveta. Na primer, stavljanje novčića pokojniku na oči. Ne znam da li to ima i u Budizmu?
 
Hriščani čekaju drugi dolazak Hrista. Muslimani svog mesiju kao i Jevreji. Saznao sam skoro da i budisiti imaju svog mesiju kojeg čekaju. Da li je to tačno. I kako ide ta priča.


Postoje neki običaji koji su jednaki za sve civilacije sveta. Na primer, stavljanje novčića pokojniku na oči. Ne znam da li to ima i u Budizmu?
u principu je to Maitreya Buda - Buda Budućnosti
Kod nas je Buda stanje svesti - ne samo konkretna osoba i prvenstveno je Učitelj - ne božanstvo u klasičnom smislu
A za običaje
U sve velike religije su utkani drevni rituali
To je duboko u kolektivnom nesvesnom i zato su i u Pravoslavlju donekle dozvolili paganske običje kao što je hrast badnjak, zapis - sveto drvo tabu i još mnogo toga
Konkretno novčići su iz Grčke - njima se plaćao put skeledžiji Haronu preko reke Stiks koja deli svet živih od Hada - sveta mrtvih
Iako je u izvornom budizmu sujeverje kritikovano, u tibetanskom, koji ja sledim, ima bezbroj rituala koji potiču iz njihove drevne religije Bon
 
Poslednja izmena:
u principu je to Maitreya Buda - Buda Budućnosti
Kod nas je Buda stanje svesti - ne samo konkretna osoba i prvenstveno je Učitelj - ne božanstvo u klasičnom smislu
A za običaje
U sve velike religije su utkani drevni rituali
To je duboko u kolektivnom nesvesnom i zato su i u Pravoslavlju donekle dozvolili paganske običje kao što je hrast badnjak, zapis - sveto drvo tabu i još mnogo toga
Konkretno novčići su iz Grčke - njima se plaćao put skeledžiji Haronu preko reke Stiks koja deli svet živih od Hada - sveta mrtvih
Iako je u izvornom budizmu sujeverje kritikovano, u tibetanskom, koji ja sledim, ima bezbroj rituala koji potiču iz njihove drevne religije Bon

Svi ti običaji koji su isti za sve civilizacije. A ima ih dosta, kao i čekanje mesije. Govore o istoj prošlosti. Možda bi se moglo reči i o jedinstvenom Bogu za sve, samo ga svi vidimo iz drugog ugla.

Znamo iz potopa da je postojala jedna civilizacija pre potopa. Danas naučlna intelgincija smatra da je psotojalo još više ljudskih civilizacija. Pa su nestajale i ponovo se radjale. Da li i Budizam ima svoj potop ???
 
Svi ti običaji koji su isti za sve civilizacije. A ima ih dosta, kao i čekanje mesije. Govore o istoj prošlosti. Možda bi se moglo reči i o jedinstvenom Bogu za sve, samo ga svi vidimo iz drugog ugla.

Znamo iz potopa da je postojala jedna civilizacija pre potopa. Danas naučlna intelgincija smatra da je psotojalo još više ljudskih civilizacija. Pa su nestajale i ponovo se radjale. Da li i Budizam ima svoj potop ???
mi imamo 4 Juge - ogromna vremenska perioda od kojih je prvo Zlatno doba
Taj termin se pominje i u drugim civilizacijama
Sad smo u Kali Jugi - crnoj i razarajućoj, gde sve najgore iz ljudi izbija na površinu i ubrzava se karma
Posle nje opet dolazi Zlatno doba
Al ima da se načekamo jer su u pitanju desetine hiljada godina
Za potop ne znam
Jer je dokazano da je potop istorijski tačan ali nije baš celu zemlju obuhvatio, te na dalekom Istoku nema takvih legendi i verovanja
Mada Tibetanci znaju da su Himalaji nekad bili pod morem
Pun Tibet velikih školjki koje oni koriste kao obredni instrument

- - - - - - - - - -

8b245cec4faa8b5d055119b6d83186ed.jpg
 
U nekim se mestima budizam mešao sa hinduizmom, negde sa taoizmom.
Za dve i po hiljade godina, svašta se stumbalo.
Recimo, priča o Jugama ne pripada Budinom učenju, već hinduizmu.
Četrdeset devet dana putovanja duše nakon smrti tela, Buda nikada nije
pomenuo. To je deo tibetanske predbudističke tradicije.

Ne kažem da u tome ima nečeg pogrešnog. Meni je čak i simpatično.
Samo ne pripada izvornom Budinom učenju.
 
U nekim se mestima budizam mešao sa hinduizmom, negde sa taoizmom.
Za dve i po hiljade godina, svašta se stumbalo.
Recimo, priča o Jugama ne pripada Budinom učenju, već hinduizmu.
Četrdeset devet dana putovanja duše nakon smrti tela, Buda nikada nije
pomenuo. To je deo tibetanske predbudističke tradicije.

Ne kažem da u tome ima nečeg pogrešnog. Meni je čak i simpatično.
Samo ne pripada izvornom Budinom učenju.
znam za Juge da su iz Hindu panteona kao i mnogo drugog
Ipak je Indija imala i ima još uvek veliki uticaj na Tibetance
Uostalom graniče se
Baš sam o istom pisala Boletu - o drevnim običajima inkorporiranim u religije
 
A šta kažete za Tinu Tarner :ceeka:

Further, unlike other plants, the lotus puts forth flowers and fruit at the same time. This illustrates the principle of the simultaneity of cause and effect; we do not have to wait to become someone perfect in the future, we can bring forth the power of the Mystic Law from within our lives at any time.[/B][/B][/B]
Kyo literally means sutra and here indicates the Mystic Law likened to a lotus flower, the fundamental law that permeates life and the universe, the eternal truth.
To chant Nam-myoho-renge-kyo is an act of faith in the Mystic Law and in the magnitude of life’s inherent possibilities. Nam-myoho-renge-kyo is not a mystical phrase that brings forth supernatural power, nor is it an entity transcending ourselves that we rely upon. It is the principle that those who live normal lives and make consistent efforts will duly triumph.
[/COLOR]
 
Poslednja izmena:
Ja to ništa nisam čitao , ali volim da pitam načitane :
Zašto je Buda prekinuo asketski post ?
pa :
potom uzeo da pojede žito ?
odakle je došlo žito ?
pa potom ušao u reku ?
da li je prešao reku na drugu stranu ?
pa pod koje je drvo seo ( koja vrsta roda) ?
pa zašto je tek tad iskušavn ?
pa kako je pobedio svetove !
 

Back
Top