Будизам...

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
ukupno
Re: Будизам...

I dalje prvo iznosiš odgovore, pa potom (reda radi) pitanja. To baš i nije neka stimulacija za diskusiju.

Smatrao sam da nije suvišnim da prvo naznačim šta mi nije razumljivo pa onda da ti postavim pitanje.Medjutim,kako nije bilo niti jednog jedinog odgovora od tebe
smatram da je apsurdno da više bilo šta uopšte pitam.

Nemaš potrebe da se ljutiš ali ti nemaš odgovore a za tvoje verovanje u Budu ja ti kao sagovornik nisam potreban.Jednostavno je dosledno i uporno ''prepisivati'' nečija mišljenja o Budizmu ali nije jednostavno diskutovati,odgovarati na pitanja.

Zato te više neću opterečivati ''nezgodnim'' pitanjima,jer se na ovoj temi više neću pojavljivati.

:bye: :bye: :bye:
 
Eto, naljuti se čovek iz čista mira. :???:


P: Šta je druga plemenita istina?
O: Druga plemenita istina jeste da je žudnja izvor celokupne patnje. Kada pogledamo psihološku patnju, lako je videti da je izaziva žudnja. Kad za nečim žudimo, a nismo u stanju da to dobijemo, osećamo se razočarani i frustrirani. Kada očekujemo nekoga da ispuni naša očekivanja, a on to ne učini, osećamo se izneverenim i besnim. Kada želimo da nas drugi vole i oni to ne čine, osećamo se povređenim. Čak i kad poželimo nešto i to dobijemo, to često ne vodi ka sreći, bilo zato što ubrzo sa tom stvari osetimo dosadu i za nju izgubimo interesovanje, bilo da počnemo da želimo nešto drugo. Jednostavno rečeno, druga plemenita istina govori da dobiti ono što želimo ne garantuje i da ćemo biti srećni. Umesto da se neprekidno borimo da imamo ono što želimo, pokušajmo da izmenimo svoje želje. Žeđ za stvarima nas lišava zadovoljstva i sreće.

P: Ali kako želja i žudnja vode do fizičke patnje?
O: Celog veka želimo i žudimo za ovim ili onim, naročito žudimo da nastavimo da postojimo, što sve stvara moćnu energiju koja izaziva da se individua ponovo rodi. Kada se ponovo rodimo, imamo opet telo i kao što smo ranije rekli, telo je podložno povredama i bolestima; može biti iscrpljeno od rada; stari i na kraju umire. Tako, želja vodi do fizičke patnje, jer izaziva preporađanje.

P: To je sve u redu. Ali ako sasvim prestanemo da želimo, nikada ništa nećemo ni dobiti ni postići.

O: Tačno. Ali ono što Buda kaže jeste da kada naša želja, naša žudnja, naše neprekidno nezadovoljstvo onim što imamo i naša neprekidna težnja za više i više počne da izaziva u nama patnju, tada bi trebalo da je zaustavimo. On nas poziva da napravimo razliku između onoga što nam je neophodno i onoga što želimo; da zadovoljimo svoje potrebe i da izmenimo svoje želje. On nas podučava da naše potrebe mogu biti zadovoljene, ali su naše želje beskrajne -- jama bez dna. Postoje potrebe koje su važne, osnovne, i koje mi možemo da zadovoljimo i na tome bi trebalo da radimo. Želje izvan toga bi trebalo postepeno da smanjujemo. Na kraju krajeva, šta je cilj života? Imati ili biti zadovoljan i srećan.

P: Pomenuli ste preporađanje. No, postoji li ikakav dokaz da tako nešto postoji?

O: Postoji više dokaza da se takva stvar događa, ali razmotrićemo to u posebnom poglavlju kasnije.
 
P: Šta je treća plemenita istina?
O: Treća plemenita istina jeste da je moguće iskoreniti patnju i dostići sreću. Ovo je možda najvažnija od sve četiri plemenite istine, jer je u njoj Buda potvrdio da su istinska sreća i zadovoljstvo mogući. Kada odustanemo od beskorisne želje i naučimo da živimo svaki dan kao da nam je jedan jedini, da uživamo bez uznemirujućih želja u svemu onome što nam život ponudi, prolazeći kroz probleme koje život podrazumeva strpljivo i bez straha, bez mržnje i besa, tada možemo postati srećni i slobodni. Tada i samo tada smo u stanju da potpuno živimo. Zato što više nismo opsednuti jurnjavom za sopstvenim sebičnim željama, otkrivamo da imamo mnogo više vremena da pomažemo drugima kako bi zadovoljili svoje potrebe. To stanje se naziva nirvana.

P: Šta ili gde je nirvana?
O: To je dimenzija koja prevazilazi vreme i prostor, te je otud teško o njoj govoriti, čak i misliti, jer su reči i misli sposobne da opisuju samo prostor-vreme dimenziju. No, pošto je nirvana izvan vremena, nema kretanja, nema trenja i nema starenja i umiranja. Tako je nirvana večna. Pošto je izvan prostora, nema uzroka, nema granica, nema pojma sopstva i ne-sopstva, te je tako nirvana bezgranićna. Buda nas takođe uverava da je nirvana iskustvo velike sreće. Tako je govorio:

Nirvana je najveća sreća (Dhp. 204)

P: Postoji li ijedan dokaz da takva dimezija postoji?
O: Ne postoji. Ali je njegovo postojanje moguće izvesti posredno. Ukoliko postoji dimezija u kojoj vreme i prostor operišu, a postoji -- ovaj svet u kojem živimo -- tada možemo zaključiti da postoji i dimezija u kojoj vreme i prostor ne operišu -- nirvana. I opet, iako ne možemo dokazati da nirvana postoji, imamo Budinu reč da postoji. Tako on kaže:

Postoji nerođeno, nenastalo, nesačinjeno, nesastavljeno. Kad ne bi postojalo to nerođeno, nenastalo, nesačinjeno, nesastavljeno, ne bi bilo bekstva od onoga što je rođeno, nastalo, sačinjeno i sastavljeno. Ali pošto postoji nerođeno, nenastalo, nesačinjeno, nesastavljeno, tada i postoji bekstvo od onoga što je rođeno, nastalo, sačinjeno i sastavljeno.

Prepoznaćemo je kad je dostignemo. Do tada, možemo da vežbamo.
 
Poslednja izmena:
Evo jednog zanimljivog linka
http://wattage.blogspot.com/2004/08/fight-club-violence-as-yoga.html

A evo i jednog odlomka iz Fight Club-a -

What is this?

This is a chemical burn.

It will hurt more than any burn
and it will leave a scar.

Meditation worked for cancer,
it could work now.

- Don't shut the pain out.:idea:
- Oh, God!

The first soap was made from heroes' ashes,
like the first monkey shot into space.

Without pain or sacrifice,
we would have nothing. :idea:

I tried not to think
of the word searing of flesh.

Stop it!
This is your pain, this is your burning hand.

I'm going to my cave
to find my power animal.

No! Don't deal with this
the way those dead people do! Come on!:idea:

- I get the point!
- No! You're feeling premature enlightenment.:idea:

It's the greatest moment of your life,
and you're off somewhere else!

I am not!

Shut up!
Our fathers were our models for God.

If our fathers bailed,
what does that tell you about God?

Listen to me. You have to consider
the possibility that God does not like you.

He never wanted you.
In all probability, He hates you.:idea:

This is not the worst thing that can happen.
We don't need Him!

- I agree!
- Fu*k damnation, fu*k redemption.

We are God's unwanted children? So be it!

- I'm getting water!
- You can use water and make it worse or...

- Or use vinegar to neutralise the burn.
- Please let me up!

First, you have to give up.

First, you have to know, not fear,

know that some day, you're gonna die.

You don't know how this feels!

It's only after we've lost everything
that we're free to do anything.:idea:

OK.

Congratulations.

You're one step closer to hitting the bottom.:idea:

:cool: Pozz
 
U ovom budizmu ucenih ljudi ,milosrdje i ljubav imaju vrednost onoliko koliko su korisni kao sredstvo za ostvarenje krajnjeg cilja. Ovaj visi moral budizma nije vodjen ljubavlju prema drugim ljudima,vec brigom o sebi .U takvom shvatanju morala realna korisnost necemu vecem od samog sebe (drustvo,porodica,zemlja), kao cilja samog po sebi,ne postoji.Ovakvo kalkulantsko shvatanje i primena ljubavi tesko da se i moze nazvati ljubavlju,u pitanju je samo dobro kamufliran egoizam.

:hahaha:

kako neko može voleti druge ako pre toga nije zavoleo sebe?

Sebičnost nije kad živiš svoj život po svojoj volji, sebičnost je kad od drugih očekuješ da žive njihove živote po tvojoj volji.

Ćao inspektore, ćao suče :hahaha:

"and the best at murder are those who preach against it
and the best at hate are those who preach love
and the best at war finally are those who preach peace..."

Charles Bukowski
 
:hahaha:

kako neko može voleti druge ako pre toga nije zavoleo sebe?

Sebičnost nije kad živiš svoj život po svojoj volji, sebičnost je kad od drugih očekuješ da žive njihove živote po tvojoj volji.

Ćao inspektore, ćao suče :hahaha:

"and the best at murder are those who preach against it
and the best at hate are those who preach love
and the best at war finally are those who preach peace..."

Charles Bukowski

Zlo june ostaje govedo doveka.Ne znam sta da ti kazem.Meditiraj.:)
 
Budite dobri, molim vas. :)

Vazi.:)

bobrock-1.jpg
 
P: A šta je četvrta plemenita istina?

O: Četvrta plemenita istina jeste put koji vodi do iskorenjivanja patnje. Taj put se naziva plemeniti osmostruki put i sastoji se od ispravnog razumevanja, ispravne misli, ispravnog govora, ispravnog življenja, ispravnog napora, ispravne svesnosti i ispravne koncentracije. Budistička praksa sastoji se od vežbanja tih osam stvari, sve dok one ne postanu potpuno usavršene. Uočavate da koraci na ovom putu pokrivaju svaki vid života: intelektualni, etički, socijalni i ekonomski, kao i psihološki, te otuda sadrže sve što je nekome potrebno da bi vodio dobar život i duhovno se razvijao.
 
P: Da li budisti veruju u boga?

O: Ne, ne verujemo. Za ovo postoji više razloga. Buda je, kao i moderni sociolozi i psiholozi, verovao da religiozne ideje, a naročito ideja o Bogu imaju svoj koren u strahu. Buda kaže:

Savladani strahom ljudi idu u svete planine,svete gajeve i šumarke, sveta drveća i hramove. (Dhp. 188)

Primitivni ljudi su se zatekli u opasnom i neprijateljskom svetu, strah od divljih životinja, nemogućnosti da se pronađe dovoljno hrane, povreda, bolesti i prirodnih fenomena kao što su munje, grmljavina i vulkani bio je neprestano uz njih. Ne pronašavši nikakvu sigurnost, stvorili su ideju o bogovima ne bi li im ona dala radost u lepim vremenima, hrabrost u opasnim vremenima, a utehu kada stvari krenu po zlu. Do dana današnjeg možemo primetiti da ljudi postaju religiozniji u kriznim vremenima, možemo ih čuti kako govore da im vera u boga ili više bogova pruža snagu koja im je neophodna da izađu na kraj sa životnim nedaćama. Čućete kako kažu da veruju u jednog određenog boga zato što su se molili kada im je to bilo potrebno i njihove molitve su bile uslišene. Sve ovo samo podržava Budino učenje da je ideja o bogu odgovor na strah i frustraciju. Buda je učio da treba da pokušamo da razumemo svoje strahove, da umanjimo svoje želje i da mirno i hrabro prihvatamo stvari koje ne možemo da izmenimo. On je strah zamenio ne iracionalnim verovanjem, već racionalnim razumevanjem.

Drugi razlog zašto Buda nije verovao u boga je to što ne postoje nikakvi dokazi koji bi podržali tu tvrdnju. Postoje brojne religije i svaka od njih tvrdi da samo oni imaju božije reči sačuvane u svojim svetim knjigama, da samo oni razumeju božiju prirodu, da samo njihov bog postoji, a ostali ne. Neki tvrde da je bog muško, neki da je žensko, neki da nije ni jedno ni drugo. Svi su zadovoljni što postoji sasvim dovoljno dokaza da njihov bog postoji i smeju se dokazima koje druge religije iznose da dokažu postojanje nekog svog boga. Nije začuđujuće što, iako su toliko mnogo religija toliko dugo vremena pokušavale da dokažu postojanje svojih bogova, i dalje ne postoje stvarni, konkretni, značajni ili neoborivi dokazi.

Treći razlog iz kog Buda nije verovao u boga je taj što verovanje nije neophodno. Neki tvrde da je verovanje u boga neophodno da bi se objasnilo poreklo svemira. Ovo nije tačno. Nauka je veoma ubedljivo objasnila kako je svemir nastao, bez uvođenja ideje o bogu. Neki tvrde da je vera u boga neophodna čoveku da bi vodio srećan i smislen život. Opet možemo da primetimo da to nije tako. Postoje milioni ateista i slobodnih mislilaca, a da ne pominjemo brojne budiste, koji žive korisnim, srećnim i smislenim životima bez ikakve vere u boga. Neki tvrde da je vera u božju moć neophodna jer ljudi, budući da su slabi, nemaju snagu da pomognu sebi. Još jednom dokazi ukazuju na suprotno. Često možemo čuti priče o ljudima koji su prevazišli svoje poremećaje i hendikepe uprkos malim šansama i velikim teškoćama, samo svojim trudom i oslanjajući se na unutrašnju snagu, bez ikakve vere u boga. Neki tvrde da je bog neophodan da bi dao ljudima spas. Ovaj argument stoji samo ako prihvatamo teološki pojam spasenja, a budisti ga ne prihvataju. Na osnovu svog ličnog iskustva, Buda je zapazio da svako ljudsko biće ima moć da pročisti svoj um, razvije beskrajnu ljubav i saosećanje i savršeno razumevanje. Pomerio je težište sa nebesa na srce i ohrabrio nas da rešenje za svoje probleme nađemo putem samorazumevanja.
 
P: Ali ako ne postoje bogovi, kako je svemir nastao?
O: Sve religije imaju mitove i priče koje pokušavaju da daju odgovor na ovo pitanje. U davna vremena, kada čovečanstvo jednostavno nije znalo, takvi mitovi su mogli da budu dovoljni, ali u 21. veku, u doba fizike, astronomije i geologije, takve mitove su prevazišle naučne činjenice. Nauka je objasnila poreklo svemira bez vraćanja na ideju boga.

P: Šta Buda kaže o poreklu svemira?
O: Interesantno je da je Budino objašnjenje porekla svemira veoma slično naučnom gledištu. U Aganna sutti, Buda opisuje kako svemir biva uništen, a zatim se ponovo vraća u svoj sadašnji oblik tokom nebrojeno mnogo miliona godina. Prvi život nastaje na površini vode i zatim se opet nebrojeno mnogo miliona godina razvija iz jednostavnih u kompleksne organizme. Svi ovi procesi su bez početka i kraja i pokreću ih prirodni uzroci.
 
P: Kažete da ne postoje dokazi o postojanju boga, ali šta je sa čudima?
O: Mnogi veruju da su čuda dokaz postojanja boga. Čujemo tvrdnje kako su se odigrala neka čudesna isceljenja, ali nikad ne dobijamo nezavisna svedočanstva neke medicinske ustanove ili hirurga. Čujemo priče iz druge ruke da je neko čudesno spašen iz neke katastrofe, ali ne i nepristrasne izveštaje svedoka takvog događaja. Čujemo glasine da je molitva iscelila bolesno telo, ili ojačala atrofirane udove, ali nikad ne vidimo rendgenske snimke, niti komentare doktora i medicinskih sestara. Nedokazane tvrdnje, priče iz druge ruke i glasine nisu nikakva zamena čvrstim dokazima, a čvrsti dokazi o postojanju čuda su vrlo retki. Ipak, neobjašnjive stvari se nekad dešavaju, ali naša nesposobnost da objasnimo ove događaje ne dokazuje postojanje bogova. Ona samo dokazuje da je naše znanje nepotpuno. Pre razvoja moderne medicine, kada ljudi nisu znali šta uzrokuje bolesti, ljudi su verovali da bog ili bogovi šalju bolesti kao kaznu. Sada znamo šta ih uzrokuje i kada se razbolimo uzimamo lekove.U budućnosti, kada naše znanje o svetu bude potpunije, bićemo u stanju da razumemo šta uzrokuje neobjašnjene fenomene, baš kao što danas razumemo šta je uzrok bolesti.

P: Ali toliko ljudi veruje u neku vrstu boga, tu mora biti neke istine.
O: To nije tačno. Nekada su svi ljudi verovali da je zemlja ravna ploča i nisu bili u pravu. Broj ljudi koji u neku ideju veruje nije nikakva mera istinitosti ili neistinitosti te ideje. Jedini način da proverimo istinitost neke ideje je da posmatramo činjenice i ispitamo dokaze.

:)
 
P: Pa ako vi budisti ne veruju u bogove, u šta verujete?

O: Ne verujemo u boga zato što verujemo u čovečanstvo. Verujemo da je svako ljudsko biće dragoceno i važno i da svako ima potencijal da se razvije u Budu – savršeno ljudsko biće. Mi verujemo da ljudi mogu da prerastu neznanje i iracionalnost i vide stvari onakvima kakve one zaista jesu. Verujemo da mrznja, bes, zloba i ljubomora mogu da se zamene ljubavlju, strpljenjem, velikodušnošću i dobrotom. Verujemo da je sve ovo moguće za svakog čoveka ako uloži dovoljno truda, vođen i podržavan drugim budistima i inspirisan Budinim primerom. Kao što Buda kaže:

Niko nas ne spasava sem nas samih.
Niko ne može i niko ne uspeva.
Mi sami moramo hodati stazom,
a Bude nam jasno pokazuju put. (Dhp. 165)

 
P: Druge religije formiraju svoje stavove o dobrom i lošem na osnovu zapovesti svoga boga ili svojih bogova. Vi budisti ne verujete u boga. Kako onda znate šta je dobro, a šta loše?

O: Bilo koja misao, govor ili akcija koji su ukorenjeni u pohlepi, mržnji ili samoobmani nas vode dalje od nibbane i prema tome su loši. Bilo koja misao, govor ili akcija koji su ukorenjeni u darežljivosti, ljubavi i mudrosti, pa nam prema tome raščišćavaju put do nibbane su dobri. Da biste znali šta je dobro, a šta loše prema učenju religija u čijem centru je bog, treba samo da radite šta vam se kaže. Prema učenju religija u čijem centru je čovek, shvatićete šta je dobro, a šta loše ukoliko razvijete duboku samosvesnost i samorazumevanje. Moral zasnovan na razumevanju je uvek jači od morala koji je odgovor na komandu. Prema tome, da bi razlučio dobro od lošeg, budista gleda na tri stvari: nameru koja stoji iza dela (delo je u ovom kontekstu misao, govor ili akcija), efekat koju će delo da ima na onoga koji ga izvršava i efekat koji će delo imati na druge. Ukoliko je namera dobra (ukorenjena u darežljivosti, ljubavi i mudrosti), ukoliko delo pomaže meni (da postanem darežljiviji, da imam više ljubavi i da sam mudriji) tada su moja dela zdrava, dobra i moralna. Naravno da ovde ima puno varijacija. Ponekad delujem sa najboljim namerama, ali od toga nemamo dobra ni ja ni drugi. Ponekad su moje namere daleko od dobrih, ali uprkos tome drugi imaju koristi od mojih dela. Ponekad delam iz najboljih namera i imam koristi od mojih dela, ali ona donesu nevolje drugima. U ovakvim scenarijama moja dela su mešavina dobrog i “ne baš dobrog”. Ukoliko je moja namera loša i moja dela ne pomažu ni meni ni drugima, onda su ona definitivno loša. Kada su moje namere dobre i moja dela su na korist i meni i drugima, onda su ona definitivno dobra.
 
P: Da li budizam ima svoj etički kod?
O: Da, ima. Pet pravila morala su osnova budističke etike. Prvo pravilo je ne ubijati i ne povredjivati druga živa bića, drugo – ne krasti, treće – ne zloupotrebljavati seks, četvrto – ne lagati, a peto – ne konzumirati alkohol, droge i druge supstance koje pomućuju svest.

P: Ali nije li u ponekim slučajevima dobro ubiti? Na primer ubiti insekte koji prenose zaraze, ubiti nekoga ko hoće vas da ubije?
O: To može biti dobro za vas, ali šta ćemo sa insektom ili osobom koja je ubijena? I oni žele da žive baš kao i vi. Kada ubijete insekta koji prenosi zarazu, vaša namera je najverovatnije mešavina brige za sebe (što je dobro) i odvratnosti (loše). Delo (ubistva) će vam biti od koristi (dobro), ali očito neće koristiti drugom biću (loše). Prema tome, ponekad je neophodno ubiti, ali to nikada nije u potpunosti dobra akcija.

P: Vi, budisti ste mnogo zabrinuti za mrave i bube.
O: Budisti pokušavaju da razviju sveobuhvatno saosećanje koje ne pravi razliku medju živim bićima. Mi vidimo svet kao jedinstvenu celinu, u kojoj svaka stvar i svako biće imaju svoje mesto i svoju ulogu. Smatramo da treba da budemo veoma oprezni da ne narušimo osetljivu prirodnu ravnotežu. Tamo gde je naglasak bio na potpunom iskorišćavanju prirode, na ceđenju poslednje kapi iz nje bez namere da joj damo bilo šta za uzvrat, da je podjarmimo i potčinimo, priroda se pobunila. Vazduh je postao zatrovan, reke zagađene i mrtve, toliko biljnih i životinjskih vrsta ide prema totalnom istrebljenju, padine planina su jalove i isprane. Čak se i klima menja. Da su se ljudi malo manje starali da polome, unište i ubiju, ovakvo grozno stanje prirode se ne bi pojavilo. Trebali bi da se potrudimo da pokažemo malo više poštovanja prema svakom obliku života. To je ono o čemu govori prvo pravilo morala.
 
ja sam ateista ali mogu da kazem da je budizam do sada najopustenija religija na koju sam naisla. mislim da bi neke ljude mogla da oslobodi stresa. i jedina barem koliko ja znam da ne ubija i ne mrzi ljude druge veroispovesti. mislim da je do sada ispala najtolerantnija.
 
Evo jednog zanimljivog linka
http://wattage.blogspot.com/2004/08/fight-club-violence-as-yoga.html

A evo i jednog odlomka iz Fight Club-a -

What is this?

This is a chemical burn.

It will hurt more than any burn
and it will leave a scar.

Meditation worked for cancer,
it could work now.

- Don't shut the pain out.:idea:
- Oh, God!

The first soap was made from heroes' ashes,
like the first monkey shot into space.

Without pain or sacrifice,
we would have nothing. :idea:

I tried not to think
of the word searing of flesh.

Stop it!
This is your pain, this is your burning hand.

I'm going to my cave
to find my power animal.

No! Don't deal with this
the way those dead people do! Come on!:idea:

- I get the point!
- No! You're feeling premature enlightenment.:idea:

It's the greatest moment of your life,
and you're off somewhere else!

I am not!

Shut up!
Our fathers were our models for God.

If our fathers bailed,
what does that tell you about God?

Listen to me. You have to consider
the possibility that God does not like you.

He never wanted you.
In all probability, He hates you.:idea:

This is not the worst thing that can happen.
We don't need Him!

- I agree!
- Fu*k damnation, fu*k redemption.

We are God's unwanted children? So be it!

- I'm getting water!
- You can use water and make it worse or...

- Or use vinegar to neutralise the burn.
- Please let me up!

First, you have to give up.

First, you have to know, not fear,

know that some day, you're gonna die.

You don't know how this feels!

It's only after we've lost everything
that we're free to do anything.:idea:

OK.

Congratulations.

You're one step closer to hitting the bottom.:idea:

:cool: Pozz

genijalan citat iz genijalnog filma!
sad ce da dobijesh preporuku :cool:
 
:(
vec izdelio za danas :(

Nema veze liku,vazna je namera.

Evo da prekinem tiradu ovog lika ukupno,vec mi se popeo na zivce,sa jos malo Nichea -

Such a denial of life, which can have many reasons (such as to escape the sufferings of life) is not to be lauded since in this life one attempts to live life by not living it. Think of the monk who sits in contemplation of life or the scholar who reads on the very same subject in his study, each recede to learn about life on their own terms, but nether is living a life; “I have no patience with mummies who try to mimic life,with worn-out, used up people.In response to these life-devaluing valuations, Nietzsche took hold of the banner of life affirmation, even going so far as to call himself a disciple of Dionysus, who was a Greek god of merriment.
 

Back
Top