tema: zbunjeni gimnazijalac: http://forum.krstarica.com/threads/87595&page=2&highlight=zbunjeni+gimnazijalac
Ja volim moju skolu
Jeste zeznuta, naporna i sve, ali, dovraga, koji fakultet nije?
A da li bih je preporucila svima? Naravno da ne. Nije svaka nauka za sve.
Inace, htela sam da upisem Svetsku knjizevnost i ozbiljno krenula da spremam prijemni. Onda je prevagnulo ka medicini. I eto me tu gde jesam, dve srecne godine... I imas vremena za zivot. Zavisi sta podrazumevas pod zivotom, doduse, ali generalno imas. Mada, ja bih bila nesrecna da nista ne radim i blejim po ceo dan. Osecala bih se nekako... uh, fali mi rec... jalovo. Ako nadjem bolju rec, napisacu.
Hmmm... Da pokusam makar nekako da ti odgovorim...
Kako sam znala?
Pa, vidis, cinjenica je da su moji dragi roditelji prilicno zasluzni za to da upisem medicinu. Da se ogradim od napada celog foruma: nisam se, kada je doslo vreme odlucivanja, protivila toj ideji, to je bila jedna od mnogih opcija koje su tih dana bile aktuelne, ali, sabravsi dva i dva, stavila sam na papir sta je LEPO, sta KORISNO, a sta je LEPO i KORISNO.
Medicina je zanat, i kao takva, isplativija je nego recimo cista nauka (na pamet mi pada hemija, lingvistika, fizika...). Opet vidim ostatak foruma kako negoduje - studiraj ono sto volis, a ne ono sto ce da ti donosi novac. Da planiram celog zivota da me izdrzavaju mama i tata i da ne moram da podizem decu za par godina, upisala bih istoriju umetnosti, sigurno. Ali, planiram klince (i to mnooogo njih), tako da... Isplativo je sasvim ok.
Sledece vezano za medicinu je da te, kao ni vecina fakulteta doduse, ni u cemu ne ogranicava. Samo navodim nasumicno primere sta sve mozes da specijaliziras i da "budes kad porastes": biohemicar, radiolog, mikrobiolog, epidemiolog, patolog, forenzicar, hirurg, pedijatar, psihijatar, sportski lekar... Kapiras da od navedenih ne postoje dva slicna. Ako ne volis sa ljudima, imas laboratoriju. Ako ne volis matorce, imas pedijatriju. Ako ne volis bolesne imas neonatologiju (rad sa bebama). Ako ne volis lecenje, imas radiologiju.
Nauka je sjajna, i ako ti se dopada da trazis odgovore na pitanja: "kako?" "zasto?" "sta bi bilo, kada bi, recimo...?" i ako ti je zanimljivo da znas zasto te boli glava, zasto se oblacimo, zasto ce jedan lek leciti nesto, a drugi nesto drugo, i, konacno, kako da, ako vidis da nesto bas nije u redu, kako da to promenis, mislim da je medicina nesto o cemu bi trebalo da razmisljas.
A u vezi sa tim da li ces voleti svoj posao, pokusaj da se setis koliko puta je neki lekar ucinio da svi tvoji trenutni problemi nesatanu (kad si bolestan, imas, jelte, samo jedan jedini problem, a to je bolest). Ako te privlaci ideja da ces moci tako da pokusas da pomognes vecini ljudi koja dolazi kod tebe, da ti se niko od njih ne zahvali, a da i dalje budes srecna zato sto znas da si doprinela tome da nekome zivot bude laksi, onda je medicina za tebe.
E, sad... Strebanje je veeeliki problem. Ima da se uci prilicno, i ne provalis kad su pre ljudi presli hiljadu strana a ti na petnaestoj. Gomila stvari mora da se ubaci u glavu, samo da bi jos gomilu drugih stvari mogla da naucis, a tu gomilu stvari moras da znas zbog trece gomile stvari... Istina je, doduse, da je meni beskrajno zanimljivo (radoznala sam po prirodi), pa mi nije pretesko (sad, evo, spremam fiziologiju i cudim se sto mi nije dosadno!) Ima trenutaka kada, naravno, poludim, i po dva mesedca ne radim nista i gadi mi se na nauku, ali htela-ne htela, moram da se vratim. Kad se sprema ispit - sprema se! Nema gubljenja dana. Samo se okacis oko 2 nocu na Krstaricu da vidis sta je stiglo , i cujes se sa roditeljima da im javis da nisi crkla. Nema kafenisanja sa drugaricama, nema alkohola, nema izlazenja... dok ne prodje rok. Onda mozes sve. Ali, tako je na svim fakultetima. Inace, tokom godine je sasvim pristojno, strebas za kolokvijume, pises seminarske i trudis se da budes u toku sa gradivom. Meni je to otprilike 5-6 sati dnevno u toku neka dva meseca po semestru (ali to je malo i sad se ujedam sto nisam ucila vise, ali... jbg, bilo mi je prece blejanje).
Drustvo... Nadje svako svoju ekipicu. Ne umem da ti kazem nista vise od toga sto bi bilo bas posebno za medicinu. Isto je i za profesore - kako je ovde, tako je na Pravima, ETFu, Ekonomiji, Filoloskom...
Eto. Izvinjavam se sto sam udavila. Nadam se da sam ti odgovorila na pitanja. Pitaj jos nesto sto te zanima!
Potpuno mi licis na mene kad sam upisivala medicinu, sofy to je bas slatko. Evo sta ja znam...
Citat:Original postavio Sofy89
Koliko bodova ti je trebalo za ulazak na budzet?
Ne znam broj, i da te ne bih lagala, najbolje bi bilo da odes na
www.med.bg.ac.yu gde imas okacene spiskove sa prijemnih ispita. Ako budes imala nekih problema sa sajtom, javi mi da pogledam ja pa da ti kazem, nemam bas sad beskonacno vremena da lutam po sajtu. Mislim da jos stoje brojevi poena moje generacije i generacije 87, a uskoro ce i 88...
Citat:Original postavio Sofy89
Jesi li vec imala neko predznanje sto
se tice medicine?
Apsolutno nikakvo. Zavrsila sam gimnaziju. Istina, mama i tata su mi doktori, ali to mi AMA BAS NISTA nije pomoglo. Oni najbolje znaju ono cime se bave, a ja moram da pocnem od nule (anatomija, genetika, histologija...)
Citat:Original postavio Sofy89
Koliko dobro su ti u skoli isle biologija i hemija?
Nisam bila nesto sjajna iz hemije, ali mi je profesorka bila jaaaako zahtevna, pa sam se sve 4 godine bas trudila. Zato mi je bilo vrlo lako da spremim hemiju za prijemni. Sto se biologije tice, nisam imala pojma, ni ono najosnovnije, pa sam krenula na privatne casove od nekog recimo decembra. Mislim da su mi oni strasno pomogli, jer je profesorka sjajno umela da nam odvoji bitno od nebitnog, a meni koja nisam imala osnovnu predstavu, to je bilo jako vazno. I jos nesto, na privatnim casovima je forsirala genetiku, sto je bilo super, jer iako tih tezih pitanja (zadataka) iz genetike nije bilo mnogo u zbirci za prijemni, kada smo na faksu krenuli sa genetikom, meni je bilo jednostavno da polozim sve kolokvijume i ispit. Generalno, srednja skola ti treba samo jedino i iskljucivo za prijemni. Posle nista nema veze s tim (sem mozda osnovne histologije i hemije, ali to je toliko malo da ces moci da uhvatis korak odmah).
Citat:Original postavio Sofy89
Ja sam imala biologiju samo u prvoj godini!Jel to veliki problem da bi kapirao stvari na faxu?
Ne, sigurno nije na faksu, ali jedino sto moze da ti bude "problem" u smislu da treba da ulozis pojacan napor je prijemni. Onda, uceci za prijemni, ti vec naucis sve ono sto bi trebalo da znas pred faks, i sigurno ti nikakvo znanje nece faliti kada budes krenula na faks (kako kapiram, u tome je sustina prijemnog, da provere koliko znas ono osnovno sto ce ti trebati na faksu)
Citat:Original postavio Sofy89
Koliko ti je bila teska prva godina?
Hmmmm... Ovo je vec vrlo subjektivno. Meni je prva bila teza nego druga, drugim ljudima obrnuto. Tesko je i zato sto je nauka teska (pre svega anatomija) a i zato sto je potpuno drugi princip ucenja u odnosu na srednju skolu. Meni je vise bila dosadna nego sto mi je bila teska (sa izuzetkom histologije koja je meni bila predivna). Zeznuto je, u stvari, sto kad pocinjes sa naukom imas potpuno prazan mozak, i nemas sa cim da povezes ono sto ucis, ucis bukvalno napamet. Ali tako je na svakoj prvoj godini, ucis nesto a svrhu vidis tek kasnije.
Citat:Original postavio Sofy89
Kako su ti rasporedjena predavanja?Koliko si u pocetku ucila?
Vezbe i seminari (obavezna nastava) su bila, koliko se secam, svako prepodne, do recimo 12, jedan, tako nesto a predavanja ("obavezna nastava", svi kazu da moras da ides, a niko ne evidentira, i niko ne ide) su recimo bila popodne. Mislim da sam zaobilazila sva predavanja u prvoj godini, jer su, makar meni, bila potpuno nepotrebna. No, ti ces sama vec videti da li su ti predavanja korisna ili ne.
Citat:Original postavio Sofy89
Jesi li ti po bolonji?
Vodimo se kao Bolonja. A ustvari to je ovako - obavezne vezbe, seminari i slicni vidovi nastave, obavezni kolokvijumi, koji se posle racunaju u ocenu kada izadjes na ispit (ipak, to vrlo zavisi od profesora), ali ti se najvise gleda, naravno, usmeni ispit, odnosno odgovaranje; imamo gomilu predmeta koji se ne racunaju u prosek i iz kojih nemamo ocene (izborna nastava, engleski, prva pomoc...) i, u prvoj godini, tri ispita koji se racunaju, to su histologija, anatomija (dvosemestralni predmeti) i genetika (jednosemestralni predmet), i sve to moras da das da bi upisala drugu godinu (ispiti koji se ne ocenjuju su smehotresni, ova tri su ozbiljna). Prva godina je, dakle, potpuno okej, bar sto se tice broja pravih, ozbiljnih ispita koje moras da spremis, na drugoj je to 4 ispita, a ne trecoj 5.