Ne znam koliko ovo moze da vam pomogne,ali evo jedno zapazanje. Moj stariji brat apsolvent je medicinskog fakulteta u Beogradu,a najbolja drugarica u ovom roku dala je poslednji ispit na prvoj godini medicinskog fakulteta u Novom Sadu. I ako je on na kraju,a ona na (vrlo uspesnom) pocetku,mogu da vam kazem samo jedno:ODRICANJE.
Ovo ne treba da zvuci kao da nekog pokusavam da uplasim. Sta vise,oboje vole to sto su upisali i ja ne mogu da ih zamislim u bilo cemu sto nije medicina. Odricanje je mozda problem za one koji upisu nesto sto ne vole,ali ako stvarno zelite i volite medicinu i zato ste je upisali,nista vam nece biti problem. Verujte mi,imala sam priliku u to da se uverim.Pa evo....
U toku ove godine mnogo puta sam cula,"meni je dosta svega,ko me terao da upisem medicinu,ucim 15 sati dnevno,nemam vremena nizasta drugo..." i slicno... Ali sada,posto je ocistila prvu godinu,i ima prosek preko 8.5,kaze da joj nije zao ni jednog izlaska koji je propustila,niti i jedne kafe koju nije popila,niti to sto je raskinula sa momkom jer on nije razumeo da ona ima mnogo vise obaveza od svih nas.Jednostavno,srecna je jer zna da ako tako nastavi,ni jedno odricanje nece moci da se poredi sa tim,da ce danas-sutra biti lekar i raditi ono sto voli.I jos kaze,da osecaj kada polozi ispit,ne moze da se poredi ni sa jednim drugim,i da je skroz ispunjava
A sto se brata tice,on ima jos 3 ispita do kraja. I otprilike,i njegova je prica ista. Milion puta je bio na ivici nervnog sloma,proklinjao je i medicinu i sve sto ima veze sa njom,i sebe sto se upetljao u sve to.I bas smo pre neki dan pricali,kada mi je rekao da koliko god da je naporno,koliko god dugo da traje i koliko god zivaca da je izgubio,da opet upisuje fakultet,upisao bi isti,medicinu.
Eto,tako razmisljaju dvoje ljudi koji obozavaju to sto su upisali.
Vama,zelim svu srecu.Budite vredni i uporni i sigurno ce se isplatiti,ne odustajte na prvoj prepreci i ulozite sav trud,pa cak i onaj za koji mislite da vise ne postoji.
Ovo ne treba da zvuci kao da nekog pokusavam da uplasim. Sta vise,oboje vole to sto su upisali i ja ne mogu da ih zamislim u bilo cemu sto nije medicina. Odricanje je mozda problem za one koji upisu nesto sto ne vole,ali ako stvarno zelite i volite medicinu i zato ste je upisali,nista vam nece biti problem. Verujte mi,imala sam priliku u to da se uverim.Pa evo....
U toku ove godine mnogo puta sam cula,"meni je dosta svega,ko me terao da upisem medicinu,ucim 15 sati dnevno,nemam vremena nizasta drugo..." i slicno... Ali sada,posto je ocistila prvu godinu,i ima prosek preko 8.5,kaze da joj nije zao ni jednog izlaska koji je propustila,niti i jedne kafe koju nije popila,niti to sto je raskinula sa momkom jer on nije razumeo da ona ima mnogo vise obaveza od svih nas.Jednostavno,srecna je jer zna da ako tako nastavi,ni jedno odricanje nece moci da se poredi sa tim,da ce danas-sutra biti lekar i raditi ono sto voli.I jos kaze,da osecaj kada polozi ispit,ne moze da se poredi ni sa jednim drugim,i da je skroz ispunjava
A sto se brata tice,on ima jos 3 ispita do kraja. I otprilike,i njegova je prica ista. Milion puta je bio na ivici nervnog sloma,proklinjao je i medicinu i sve sto ima veze sa njom,i sebe sto se upetljao u sve to.I bas smo pre neki dan pricali,kada mi je rekao da koliko god da je naporno,koliko god dugo da traje i koliko god zivaca da je izgubio,da opet upisuje fakultet,upisao bi isti,medicinu.
Eto,tako razmisljaju dvoje ljudi koji obozavaju to sto su upisali.
Vama,zelim svu srecu.Budite vredni i uporni i sigurno ce se isplatiti,ne odustajte na prvoj prepreci i ulozite sav trud,pa cak i onaj za koji mislite da vise ne postoji.
